PDA

Pogledajte punu verziju : Ljekovito Bilje



Morgana Alabastra
12-08-2007, 09:08 AM
Postoji stara drevna izreka dobrih lekara i farmaceuta: "Za dobro zdravlje potrebna je livada lekovitog bilja i bunar vode." Livada lekovitog bilja je veliki izvor zdravlja i sirovina jer od lekovitog bilja možemo napraviti lepezu proizvoda za lečenje, negu kože i razne dodatke svakodnevnoj ishtani. Za kreatore i stvaraoce preparata na bazi lekovitog bilja, šumskih plodova i prirodnih resursa veliki je izazov i inspiracija da livadu lekovitog bilja što vernije i izvornije stave u službu zdravlja i lepote savremenog čoveka. To se postiže velikim znanjem i ljubavlju prema prirodi. Prvi korak je svaku biljku nežno i pravovremeno ubrati, osušiti i pravilno čuvati da bi zadržala lekovita i aktivna svojstva kojom je priroda obdarila. Da bi se od prirodnih sirovina dobila kompozicija proizvoda mora se imati, pored stručnog znanja, i intiucija za harmoniju da bi se dobrom kombinacijom dobili čudesni biljni preparati.
Za čudesnu i blagotvornu moć lekovitog bilja i biljnih esencija znalo se još u drevnom Vavilonu i Egiptu. Aromatično lekovito bilje i etarsko ulje poznavali su Egipćani još pre 2000 godina i upotrebljavali ga za mirisanje odeće i tela, za čuvanje i aromatizaciju hrane i napitaka za lečenje, a najpoznatija primena je za balsamovanje faraona. To znači da se već hiljadama godina aromatično-lekovita bilja i biljna ulja koriste za kulinarstvo, kozmetiku, medicinu i kađenje - aroma lampe.

NANA
Drugi nazivi: pepermint, metva, metvica, paprena metva, paprena nana
Latinski naziv: mentha piperita

Opis biljke: nana ili metvica je višegodišnja zeljasta biljka, a raste kao divlja i pitoma, jer se uzgaja u vrtovima. Metvice imaju uspravnu četvrtastu, granatu i dlakavu stabljiku s nasuprotnim - dlakavim unakrsnim, jajasto-šiljastim, na krajevima pilastim - listovima. Odozdo je sjajno i tamnozelene boje, a s gornje strane svetlozelene boje..
Stanište: divlja nana ili metvica nana raste na vlažnim mestima. Cveta od juna do septembra.

Lekoviti deo biljke, vreme i način sakupljanja: Koristi se list ( Menthae piperitae folium). Prikuplja se na početku cvetanja.

Hemijski sastav: Etarsko ulje, mentol,tanin,gorke materije.

Lekovito delovanje: Nana se upotrebljava kao prijatan, blag i neškodljiv lek za umirivanje, protiv gasova, nadimanja i grčeva, protiv
teškog varenja, kao stomahik, nana ulazi u sastav čajeva za lečenje žuci. Nanino ulje ima slaba anestetička svojstva i prijatan miris koji osvežava, zbog cega se upotrebljava i protiv gadjenja i povraćanja. Rastvor ulja u alkoholu koristi se spolja protiv bolova od neuralgije, reumatizma i nazeba. Mentol draži nerve u koži, lako isparava i zbog toga hladi. Nana se koristi za umirenje živaca, nervnu rastrojenost, glavobolju, zujanje u usima, histeriju i hipohondriju, groznicu,
slabost i nožno znojenje. Otklanja vetrove, podrigivanje, povraćanje, grčeve u želucu i materici, pospešuje krvotok, leci prehladu,promuklost i kašalj. Destilacijom od nane se proizvodi etericno ulje koje ima višestruku upotrebnu vrednost u lecenju raznih bolesti.

Upotreba: Nana se najčešće konzumira u vidu čaja. Supenu kašiku usitnjenog lista nane preliti sa 200ml klučale vode. Sud poklopiti, pustiti da proključa, ostaviti da stoji 15-20min. Procediti i piti 3 šolje čaja dnevno. Osim toga, osušene listiće nane možemo dodati u razne sosove, čorbe, prilikom pečenja mesa, a sveža nana je odlična kao dodatak salatama. Pored svega ovog, nana je veoma dobra i za osvežavanje prostorija. Takodje možete napraviti paketic nane i dodati ga u toplu vodu za kupanje.

Ostale vrste: Od vrsta divljih nana po kvalitetu i lekovitosti ne zaostaju od pitome nane- Mentha pulegium ( barska nana ). Mentha arvensis ( poljska nana ) i Mentha longigolia ( konjski bosiljak ).


KAMILICA
Drugi nazivi: kamomila, maternjak, kokotnjak, telenak, titrica, žabnjak.
Latinski naziv: matricaria chamomilla .
Familija: Asteraceae

Opis biljke: kamilica je jednogodišnja biljka s razgranjenom stabljikom visine 20 do 60 cm. Listovi su dvostruko prstasto rascepljeni s uskim koncastim listićima. Cvetna stabljika je brazdasta i na vrhu šuplja. Cvetište je cunjasta oblika i iznutra šuplje. Cvet je posebno ugodnog mirisa.

Stanište: raste na zapuštenom, neplodnom zemljištu, poljima i uz putove. Gaji se.

Lekoviti deo biljke, način i vreme sakupljanja: Koriste se cvetne glavice (Chalmomillae flos ). Bere se krajem aprila ili početkom maja, suši se u hladu, na jakoj promaji.

Hemijski sastav: Etarsko ulje, flavonidi, kumarini, smolaste materije.

Lekovito delovanje: Kao čaj se daje protiv bolova i grčeva u stomaku jer deluje kao karminativ. Korisna je kod svih oboljenja želuca i creva: grceva u želucu, upale debelog creva, proliva, crevnog katara, katara želuca, nadutosti želuca, kod viška želucane kiseline. Korisna je u lečenju bubrega, jetre i žuci. Koristi se i u lecenju razdražljivosti, preosetljivosti kod neuralgije, reumatizma, krstobolje, unutarnjeg nemira, nesanice, duševne klonulosti, premorenosti i sl.
Kamilica je jedno od najboljih, neotrovnih i neškodljivih sredstava protiv upale kože i sluznice. Deluje kao antiflogistik i daje se za lečenje raznih opekotina, rana, čireva, za klistiranje, za ispiranje očiju, ušiju, nosa i usta za grgljanje, za zapiranje polnih organa i ojedenih mesta i uopšte za sve osetljive organe. Deluje i kao dijaforetik. Etarsko ulje kamilice deluje kao spazmolitik, anestetik i kao dezenficijens.

Priprema i način upotrebe: Dve kačike osušene i sasitnjene biljke preliti sa 200ml proključale vode. Poklopiti sud i sačekati 15min. Procediti. U toku dana piti 3 šolje svežeg čaja, najbolje između obroka. Ovako pripremljena može se koristiti i za inhalaciju, grgotenje, kupanje.


MASLAČAK
Drugi nazivi: radič, popina, mleč, smetanka
Latinski naziv: Tarxacum officinale .
Familija: Asteraceae

Opis biljke: Maslačak je trajnica koja najcešće raste po travnjacima, livadama, parkovima, te uz staze i živice. Lekovit je i jestiv, jedna je od onih biljaka koju nalazimo svuda. Veoma je korisna biljka za čaj, salate, sokove, variva, supe…Kao lekoviti delovi biljke sabiru se koren, list i cvet. U službenoj je upotrebi biljka u cvatu, ili koren sa biljkom, dok se u narodnoj medicini sabiru i cvetovi.


Lekoviti deo biljke, način i vreme sakupljanja: Cveta od marta do maja. Maslačak od aktivnih lekovitih materija sadrži gorke materije, mnogo kalijuma u nadzemnom delu, smole, eterično ulje, 40% inulina u korenu.
Listovi sadrže 16 – 18 % vitamina C, gvoždja oko 3% ,dakle –više nego spanać !.Mladi listovi u proleće ukusna su i zdrava osvežavajuća salata, a mogu se skuvati i kao varivo. Da se otkloni gorčna, mlade rozete valja ostaviti u vodi preko noći.
Nadzemni deo (Taraxaci herba)
Sadrži dve heterozidne gorke supstance taraksacin i tarasacerin kojih ima najviše u mlečnom soku. U listu ima jiš inozita, sluzi, šećera i smole.
Maslačak se koristi kao gorka droga za povećanje apetita, dobro deluje na organe za varenje, deluje i kao blag laksans protiv atonične dispepsije i kao diuretik.
Koren (Taraxaci radix)
Glavni aktivni sastojci su gorke materije. Kompleks gorkih materja čine derivati seskviterpenskih ugljovodonika i jedinjenje taraksakozid izolovano samo iz ove biljne droge. Koren maslačka sadrži još sitosterol, karotin, santofil, flavonoide, kafenu i p-hidroksi-fenil-sirćetnu kiselinu, fruktozu, inulin (u jesen do 40%), sluzi i oko 5% mineralnih materja od kojih je najviše soli kalijuma.

Lekovito delovanje: Maslačak pojačava lucenje žuči, deluje kao diuretik, pojačava rad bubrega, čišcenja krvi, pomaže kod lečenja gihta, reumatizma, kožnih ekcema, čireva kod pomanjkanja apetita. Maslačkov čaj moraju piti dijabeticari, a preporučuje se i svaki dan sažvakati 5 do 10 šupljih stabljika. Čaj pomaže i u terapiji malookrvnosti, gihta, reume, neredovite menstruacije i žucnih kamenaca. Koren i stabljika sadrže gorku materiju –taraxacin – koji deluje diuretički, a može izazvati prolive i smetnje u srčanom ritmu. No, vidljivi znakovi trovanja nastupaju tek kad se biljka konzumira u velikim kolicinama – naročito gorki stariji delovi biljke. Mladi su listovi potpuno bezopasni.

Priprema i način upotrebe:
ČAJ
Čaj se priprema najčešce od suvog usitnjenog korena. Jedna kašika korena stavi se u 2 cl vode, kuva na laganoj vatri nekoliko minuta, procedi nakon 15 minuta i pije tokom dana nezasladjeno, ili još bolje, zasladjen pravim domaćim medom.Taj čaj pročišcava organizam, pomaže kod degeneracije hrskavice, podstice znojenje.
Pomaže u borbi protiv debljine i celulita.
MSLAČKOV SIRUP ( med )
Tri –četiri pune šake cvetnih glavica maslačka (sveže) preliti sa 2 litre kipuce vode, i prokuvati. Procediti – da se iz cvetova iskoristi sav lekoviti sok i u još toplo dodati 1,5 kg šecera ili odgovarajućega zasladjivača, te sok od dva limuna. Ukuvavati na laganoj vatri stalno mešajući do gustoće sirupa.
Dobijeni sirup se puni u ciste staklenke u kojima se obično i konzervira voće. Dobijeni sirup jedva se po ukusu razlikuje od meda.
Ovaj sirup jaca i pročišćuje organizam, regulise varenje, jača apetit.
Uzima se po jedna kašika pre svakog obroka. Nakon svake upotrebe, staklenku dobro zatvoriti
U SVAKODNEVNOJ ISHRANI
Koren se isece na tanke ploške,pa se može jesti sirov na hlebu, sa maslacem. Ipak, bolje ga je skuvati. Ispržen i samleven koren odlicana je zamena za kafu. Mladi i još tvrdi cvetni pupoljci mogu se kiseliti u sirćetu i koristiti kao začin – umesto kapra.

Morgana Alabastra
12-08-2007, 09:09 AM
Đumbir - zingiber officinale ( lat . )

Đumbir je tropska začinska biljka koja veoma podseća na trsku.Trajna gomoljasta bilja oko 1 m visine i cvjeta sitnim žutim cvjetovima. Latinski naziv Zingiber officinale potječe od sanskrtske riječi stringavera, što znači rožnat. Naziv se odnosi na podanak biljke koja je kvrgavog, nepravilnog izgleda, svjetložute do smeđe boje . Razmnožava se dijeljenjem rizoma tako da ostane barem jedno okce iz kojeg se razvija biljka.
Lekovitost: za lek se koristi koren svež ili sušen i mleven.
Sprečava ili smanjuje simptome (kinetozu) koje neke osobe dobijaju kada putuju brodom, autom, avionom, a odnose se pre svega na mučninu, zatim na povraćanje, glavobolju, hladno znojenje, vrtoglavicu, slabost, preterano ispuštanje sline.
Olakšava probavu (podražuje peristaltiku i lučenje želučanog soka), deluje protiv nadimanja (karminativ, tj. pospešuje ispuštanje crevnih gasova) i stišava želudačanocrevne grčeve (spazmolitik). Đumbir se uzima i za jačanje apetita.
Deluje protiv-upalno, što se odnosi na mnoge bolesti, uz ostalo, na reumatoidni artritis, kada uzimanje đumbira smanjuje bolove, otekline i jutarnju ukočenost, a poboljšava pokretnost zglobova.
Deluje kao stimulans i tonik pa ako se redovito uzima, suzbija hronični umor, poboljšava pamćenje, a zbog stimulativnog svojstva nije preporučljivo uzimati ga uveče pre spavanja jer može prouzrokovati nesanicu. Đumbir ima i delovanje kao blagi afrodizijak.
Deluje kao antikoagulans, tj. sprečava zgrušavanje krvi i stvaranje tromba (kao beli i crni luk).
Deluje povoljno na rad jetre i smanjuje holesterol. Pomaže kod migrene i drugih vrsta glavobolja. Takođe, đumbir snižava povišenu telesnu temperaturu (antipiretik).
Deluje i kao antioksidans, tj. protiv štetnog delovanja slobodnih radikala, dakle, uz sve ostalo, deluje i protiv raka i ateroskleroze.
U kombinaciji sa drugim biljkama pojačava njihovo dejstvo.

Morgana Alabastra
12-08-2007, 09:10 AM
Hrast

Familija: Fagaceae

Opis roda: Zimzeleno ili listopadno drveće, redje žbunovi, sa oko 300 vrsta. Kod nas je rod zastupljen sa oko 10 vrsta.

Hrastovi spadaju medju naše najvažnije drvenaste vrste, izgradjujuci prostrane komplekse čistih ili mešovitih hrastovih šuma u brdskom pojasu naše zemlje. Hrastovo drvo se upotrebljava za gorivo, građu, nameštaj, itd. Lišće se koristi za lisnik, a plodovi u svinjogojstvu.

Hrast se koristi u farmaciji za pravljenje mnogih lekova i preparata. U tu svhu koristi se kora stabla i grana, list, žir i šišarke. Na nekim hrastovima postoje jedne vrste šišarke, pod nazivom Galle. To su patološke izrasline koje izazivaju neke vrste osa. Galle se nalaze na listovima, lisnim drškama ili mladim grančicama.
Lekovita svojstva hrasta:

U farmaceutskoj industriji galle se koriste za pravljenje lekova, jer sadrže veliki procenat tanina. Kora i šišarke se koriste za spravljanje taninske kiseline. Od njih se prave i talkovi za različitu spoljašnju i unutrašnju primenu.

Hrastova kora (Quercus cortex) se koristi u farmaciji od mladih (do 20 godina) stabala. Sa stabala i grančica se skida srednja kora, samoglavka, bez plute. Period za skidanje je rano proleće ili jesen nakon opadanja lišća. Kora se suši u sušari ili na toplom promajnom mestu. Osušenu koru treba čuvati u kutiji najviše 2 godine. Kora kitnjaka i lužnjaka sadrzi od 7-20% tanina, a žir ima 6-8% tanina. Galla indijskog hrasta je najbogatija taninom (sadrži oko 70% tanina).

Praškovi, tinkture, ekstrati, čajevi od hrastove kore koriste se za lučenje tečnosti i zaustavljanje krvavljenja, kao antiseptik, i kao protivotrov kod trovanja alkaloidima i metalima. Kao virustatik se koristi za ispiranje usta i grla i lečenje proliva, ali najduže 3-4 dana. Koru hrasta preporučuje grupa E, nemačka eksperstska grupa, za skupljanje tkiva, što znači da je preparat siguran i delotvoran.

U narodnoj medicini koristi se kora, list, žir i šišarke. Osušen, propržen i samleven žir koristi se za lečenje proliva ili za sušenje kao talk. Po nekim autorima, čaj od kore hrasta delotvoran je kod lečenja šećerne bolesti, spoljnih i unutrašnjih hemoroida, malokrvnosti, reume, nervoze i malaksalosti. Rakija u kojoj je bila hrastova kora koristi se za lečenje jetre, groznice, proliva i kamena u bubrezima. Čaj od mladih hrastovih listova, pomešan sa orahovim lišćem, koristi se protiv ginekoloških krvavljena. Kora i listovi služe za pravljenje kupki, jer imaju dezinfekciono dejstvo. Najjednostavnije za kućnu primenu spravlja se prah od šišarki, koje se osuše i samelju, a koristi se za zaustavljanje krvavljenje iz nosa, posekotina i rana. Čaj protiv proliva sprema se od 1gr. praha na 200gr. vode. Kupke se spremaju sa 20gr. kore na litar vode. U slučaju trovanja koristi se mleko u kome je kuvana hrastova kora (3 supene kašike praha kore na litar mleka). Pije se prohladjeno i procedjeno, a dejstvo traje dok ne počne povraćanje. Ako se upotrebi na vreme (dok otrov nije raznešen krvlju po celom telu) dejstvo je zagarantovano.



Betula pendula (breza, bela breza, obična breza)



Breza je listopadno, vitkodrvo sa belom korom i tankim granama. Mlade grančice imaju lepljivu koru, a i mladi listovi su takođe lepljivi. Liska je trouglasta, jasno zelene boje i prijatnog mirisa sa obodom koji se oštro testerasto usečen i na dugačkoj je lisnoj dršci. Cvetovi su jednopolni, sitni i neugledni pa su sakupljeni u cvasti - rese. Muške rese su viseće, na krajevima grana sakupljene u kitice i nemaju dršku, dok su ženske sa drškama i u vreme cvetanja su uspravne. Plod je orašica sa dva krilca koju lako raznosi vetar.

Od brze se koriste svi delovi, najčešće listovi, kora, pupoljci i brezov sok. Ako se u rano proleće zaseče stablo brze, ono ''suzi'', odnosno luči slatki sok i pri toplom vremenu može da se sakupi čak 1l soka na dan. Previranjem (fermentacijom) ovog soka dobija se napitak poznat kao brezova voda ili brezovo vino. Listovi sadrže saponin, gorku materiju, etarsko ulje, smolu, tanin i vitamin C. Pupoljci breze se beru pre nego što se otvore i upotrebljavaju se u parfimeriji za izradu kozmetičkih preparata. Često se koristi i brezov katran koji se dobija suvom destilacijom drveta, korena ili kore.

Breza povoljno deluje na upalne procese (bakterijske) urogenitalnih putevima i pospešuje stvaranje i izlučivanje mokraće. Posebno se preporučuje kod upale bubrega, mokraćnih puteva i mokraćne bešike. Pupoljci pospešuju stvaranje žuči, a katran se koristi spolja kod šuge i sličnih bolesti kože. Tinktura pripremljena od katrana upotrebljava se kod ekcema i kožnih gljivičnih bolesti. Brezov sok se koristi za tzv. prolećno čišćenje krvi i celog organizma. Na reumatska oboljenja balgotvorno deluje kupka spravljena od kore.

Morgana Alabastra
12-08-2007, 09:12 AM
ČIČAK

Širokih naboranih listova, cvet ljubičaste boje. Ova biljka je bila poznata još iz starih vremena. Lek za ispiranje rana. Ima ga u polju. Najbolje je brati ga u jesen, da bi imao vremena da sazri seme, da bi mogao da se razmnožava. Koristi se samo koren (ima antibakteriska svojstva).
1 punu kašiku čičkovog korena ostavi se u pola litre hladne vode 5-6 časova da odstoji. Posle staviti da proključa jedno 2 minuta. Ohladiti mlako. Ovom tečnošću prati rane i stavljati obloge.

silhouette
10-12-2007, 10:55 PM
uvazena teta kustrak je sve fino iznijela u knjizi... korisna tema, rijetkost

Sara.
19-05-2009, 11:53 AM
KANTARION - lat. Hypericum perforatum L.


FARMAKOPEJSKI NAZIV : Herba hyperici

http://i39.tinypic.com/2uqzy4l.jpg

Narodni nazivi: gospina ili bogorodičina trava , ivanje zelje, pljuskavica, strašno zelje, šenjanževka, žutenica, gorač, ovnika, krvavac, gorčac, žuta metlica, žuti kantarion, žućenica, zasekliva treva, zaseknica, zvekac, zvončac, izdatjivica, kantarijon, marina ručica, ženske kantarija , smaknež, smicaljka, tantur, trava od izdati, trava od posjeka, trava od poseke…krv sv. Ivana,

POVIJEST I NASTANAK te OBJAŠNJENJA NAZIVA :

Prvobitna postojbina joj je Europa (Mala Azija i Grčka) i Sibir; danas raširena u svim suptropskim i umjerenim klimatskim zonama.

Nekoć se koristila za istjerivanje zlih duhova i liječenja posljedica zmijskog ugriza. Prema tradicionalnom vjerovanju zbog crvenkastog uljnog soka (kao krv), koji se pojavljuje kad se biljka prelomi, tako su se time liječile kožne bolesti zato što koža isto tako krvari. Iako je to danas neozbiljno, postoje i znanstvene potvrde u liječenju modrica, opeklina i drugih rana…


http://i43.tinypic.com/2pt2wky.jpg

RAZMNOŽAVANJE UZGOJ – SADNJA, SJETVA ….

Razmnožava se sjemenom i ponegdje reznicama. Biljčice iznikle iz sjemena rasađuju se u proljeće. Potkraj ljeta razmnožava se poludrvenastom reznicom u klijalištu ili pak čistim sjemenom. Traži redovito zalijevanje odnosno vlažnost tla.

OPIS : Raste posvuda . Biljka ima svojstven miris, opor, gorak i aromatičan okus. Koristi se za ukras i za lijek: za ukrašavanje obronaka kosina, za gredice, rubove itd.

STABLJIKA : Visoka trajnica visine 30 do 100 cm, uspravne stabljike s dva uzdužna brida.

LISTOVI : Karakterističnih je listova protkanih mnogobrojnim prozirnim točkicama ( žlijezde napunjene eteričnim uljem ) tako da izgledaju fino izbušeni pa otuda i ime biljci – perforatum.

Listovi nasuprotno raspoređeni, jajasto – tupi, glatki, bez peteljki, s puno prozirnih točaka, na obodu crno istočkani.

CVIJET : Jako razvijeni zlatnožuti cvjetovi s 5 latica, odozdo također imaju crna točke, tvore cvatove. Imaju mnogo prašnika sraslih u 3 snopića.

Trljanjem cvjetovi ispuštaju krvavo-crveni sok. Latice su 3-4 puta duže od čaške i asimetrične. Biljka cvate čitavo ljeto, od lipnja do rujna, najviše u srpnju, ljekoviti dijelovi nalaze se na gornjoj polovini biljke u cvatu.

KORIJEN : ne služi za liječenje. Zbog toga se biljku ne smije i ne treba čupati iz zemlje.

PLOD : Ne služi za liječenje.

KEMIJSKO – FARMAKOPEJSKI SASTAV:

Željezo, razni tanini, (najviše katehinskog), eterična ulja, smola, antocijan, hypericin – crvena boja, karotin, holin, vitamin C ( u svježoj biljci oko 30%), flavonske heterozide, i neke alkaloide u tragovima.

PRIPREMA ZA KORIŠTENJE :

Za pripremu se cvjetovi suše na sjenovitim mjestima ( u hladu) i kasnije koriste u ljekovitim pripravcima: eterskom ulju, čaju, vinu i tinkturi.

Za poboljšavanje raspoloženja, poticanje probavnih organa, ublažavanja reume (križobolje), kod osoba koje mokre u krevet te kod uganuća, iščašenja, kod hematoma….

KONTRAINDIKACIJE , TOKSIČNOST:

Biljka ima fotosenzibilno djelovanje, pa je potrebno odmah na početku primjene upozoriti pacijenta da se NE IZLAŽE SUNCU, da mu se ne bi upalila koža, a jedna od nuspojava osoba koje su fotosenzibilne je pri izlaganju suncu u obliku natečenosti usnica – kao u konja. Hipericin, koji je djelotvoran kod depresije, uzrokuje i tu fotosenzibilnost.

Moguće neželjene nuspojave: Ako se uzima istodobno s uobičajenim lijekovima protiv depresije, ta kombinacija može bili presnažna i nepotrebno izazvati i druge ozbiljne neželjene nuspojave. Neki bolesnici koji su uzimali gospinu travu iskusili su probavne poteškoće, nemir ili blage alergijske reakcije.

Kod liječenja depresije, prvo se posavjetovati sa liječnikom, jer možda nije u pitanju depresija nego neka druga živčana tegoba, za koju postoje bolji i djelotvorniji lijekovi !

RECEPTI :

PRIPREMA ULJA OD KANTARIONA :

4 velike žlice nerazvijenih pupova biljke usipati u staklenku i ostaviti jedan dan, da malo povenu. Na njih zatim naliti 1 lit. maslinovog ulja, staklenku dobro zatvoriti –začepiti – pustiti da stoji na suncu 6 – 8 tjedana. Tim se uljem mažu kraste, osipi, a također i hemoroidi, a korisno je svaki dan popiti 1 kavsku žličicu ulja, sa komadićem kruha – zbog okusa. Ja sam uz cvjetove gospine trave dodavao u ulje i cvjetove nevena, stolisnika, majčine dušice i kamilice. Naravno, 4 žlice na 1 litre ulja je okvirna i kao neka standardizirana količina, no pojačati se može dodavanjem više cvjetova. Umjesto maslinovog ulja može se koristiti bilo koje biljno kvalitetno ulje. Kod cijeđenja koristio sam stezaljku za cijeđenje čvaraka .
Postoji i ovaj način, ali on je nešto manje efikasan,: 500 grama cvijeta i sitno isjeckanog lišća kantariona potopi u staklenki s 1 l najboljeg stolnog ulja (maslinovo ) i 1 litre bijelog vina, pa se kuha na vodenoj pari dok vino ne ishlapi.

VINO OD KANTARIONA :

Od cvjetova kantariona može se pripremiti i ljekovito vino. Potrebno je 40 grama cvjetova koji se preliju litrom kvalitetnog vina, i pusti odstajati na toplom mjestu mjesec dana. Poslije toga cvjetove dobro ocjediti, vino malo zasladiti ( ustvari prvo je najbolje sve procijediti pa posebno još istisnuti kroz gazu ostatak vina iz cvjetova u osnovno vino. Za bolju probavu piju se 2 čašice dnevno prije jela.

Postoji recept za ulje od kantariona pomiješano sa bijelim vinom.

Kod Parkinsonove bolesti postoji nešto čudno: pušači su izloženi neobično niskom riziku dobivanja i obolijevanja od te bolesti. Stvar je u nikotinu koji pojačava izlučivanje dopamina u mozgu. Pošto kantarion sadrži u sebi MAO (monoaminska oksidaza) inhibitore, a korištenjem tinkture kantariona (20-30 kapi 3 puta dnevno ), uz izbjegavanje alkohola i dimljene i ukiseljene hrane i određenih lijekova protiv prehlade i peludne hunjavice, narkotike te triptofan i tirozin.

Inače, osnovni recept za pripremu čaja od kantariona je: u uzavrelu vodu( 2 dl) stavi se 1 žlica sitno izrezane droge, skine s vatre, poklopljeno ostavi 10-15 minuta i pije se 3 puta dnevno kod gastritisa, čira na želucu, proljeva, ( među njima i krvavi, kod bolesti jetre, žutice, upale mokraćnog mjehura, nervnih bolesti, glavobolje, bubrežnih tegoba, menstrualnih tegoba, slabokrvnosti u kombinaciji sa drugim travama i lijekovima, kašlja i dr.

Kod kroničnog bronhitisa i astme pomaže čaj od mješavine od 6 grama kantarionovog cvijeta, lišća podbjela ( Tussilago farfara), omana ( Inula Helenium) i kuha 5 minuta u 1 litre vina s 1 velikom žlicom meda. Pije se po 1 šalica triput dnevno.
Kantarion pomiješan u jednakim dijelovima sa stolisnikom (Achilea millefolium), jača mjehur i sprečava noćno mokrenje u krevet. U tu svrhu treba piti 1 – 2 šalice toga čaja u toku dana, noge utopljivati, a navečer jesti suhu hranu, bez tekućine.

Kod depresije i svih tih negativnih raspoloženja pomaže učinkovito čaj od: trave iva, lipe, valerijane, kantariona, stolisnik, majčina dušica.

Recept za izlazak iz depresije:1 kg cikle,1 kg šargarepe, 1kg jabuka,3 žlice meda. Sve treba izmiksati i jesti 3 puta dnevno po 1 veliku žlicu. Jesti 40 dana i biti UPORAN.
Postoje još recepata, individualnih, kojima je osnovni sastav limun (vitamin C), luk, jabuka (pektini), med .

NE KORISTITI SA ANTIDEPRESIVIMA ILI DRUGIM TABLETAMA ! NE KORISTITI U TRUDNOĆI !

Neka istraživanja pokazuju da kantarionovi pripravci djeluju snažnije od nekih farmaceutskih lijekova : «Elavil» - amitriptilin, «Tofranil» - imiprimin.

Posle nedjelju dana biti će vam bar malo lakše.

Za liječenje depresije dobar je i sok kantariona, a treba ga piti najmanje po 2 žlice 3 puta dnevno od 3 do 6 mjeseci. Naravno da sintetički lijekovi djeluju brže, ali i stvaraju ovisnost ili neke druge pojave.

Čaj od lišća i cvjetova koristi se za liječenje jetre, ako je natečena, sprečava nakupljanje sluzi u plućima, liječi mjehur, pogotovo ako se ne može zadržavati mokraća pomaže čaj koji se priprema od 3 velike žlice kantariona, prelivenog s 1 litrom kipuće vode, pa se ponovno stavi na vatru i, čim ponovno provrije ukloni s vatre i procijedi. Pije se tri puta dnevno po 1 šalica prije jela.

Sastav čaja za UC problem :

Hajdučka trava ( 10%
Kamilica 10%
Kantarion 20%
Sladić (Glycirrhiza glabra L.) 20%
Melisa herba ili matičnjak 10%
Bokvica ( Plantago major) 20%
Troskot (Polygonum aviculare L.) 10%

Kod infekcija, uključujući i AIDS – pomaže kantarion, upravo zbog djelovanja hipericina i pseudohipericina, koji imaju protuvirusna svojstva. Preporuča se za tu svrhu koristiti tinktura od cijele biljke i to 10 – 30 kapi dodanih u voćni sok, nekoliko puta dnevno.

Kod upale vena : pogodni su oblozi od mješavine tinkture kantariona, stolisnika (hajdučke trave) i nevena, ili svake tinkture ponaosob, za vanjsku primjenu, a za unutarnju, kao potpora služi čajna mješavina kantariona, hajdučke trave (stolisnik) i brđanke (Arnica montana). Za liječenje vena od velike važnosti je Echinacea ! Ova receptura ima djelovanje i kod hemoroida.

Kod genitalnog i labijalnog herpesa, a naročito kod Herpes simplex pomaže krema ili ulje od kantariona, zbog djelovanja hipericina , a preporuka je da se skuha jak čaj od kantariona i nakon što se ohladi, vatom nanesti tekućinu na zahvaćeno mjesto.

Kod opeklina I stupnja koristi se ulje kantariona, jer ubrzava zacjeljivanje rana bez infekcija.

Također, kod uboda kukaca uporaba ove biljke može dovesti do trenutačnog ublažavanja svrbeža koji izazivaju ubodi kukaca.

Napomene:

ULJEM SE NE LIJEČE SVJEŽE RANE KOJE KRVARE !

alter_mann
19-05-2009, 12:29 PM
moj stari uzgaja ljekovito bilje vec 30 godina ako kome treba kakva pomoc tu sam , dobra vam je tema :)

M&D
24-06-2009, 09:23 PM
LJEKOVITE TRAVE



JAGORČEVINA
- za: katar, gripozne pojave, prekomjernu sluz, bronhijalni katar upale pluća, magareći kašalj, giht, reumatizam, jača živce i srce, ublažava migrene.

ČIČAK/repuh, lepuh
- pospješuje izlučivanje mokrače i znoja; čisti krv; koristan za upale i čireve u želcu; poboljšava probavu; koristi se i kod reumatizma.

KANTARION ŽUTI
- pomaže kod bolesti jetre, bubrega, pluća, protiv želučane kiseline.
Preporuka:
ZA KAPILARE, VENE: 2-3 grančice žutog kantariona ubaciti u klašu sa pola litra maslinovog ulja. Ne zatvarati jako. Držati na mjestu izloženom svjetlosti (balkon) 25 dana, povremeno promućkati. Nakon 25 dana izvaditi kantarion i time mazati vene. Pomaže u otklanjanju popucalih kapilara, bolnih vena, a ujedno njeguje kožu.

KOPRIVA/ žara
- korisna u liječenju rahitične djece, pospješuje izmokravanje, stišava krvarenje, liječi anemiju, reumatizam, čuvar pravilne funkcije jetre i bubrega.

KUNICA(ranjenik)
- kod svih krvarenja jer je dobar hemostatik;
- pomaže kod bolesti jetre i bubrega, hemeroida;
- poboljšava probavu;
- povoljno djeluje na krvotok i protiv bijelog pranja.

MAJČINA DUŠICA (timjan):
- smiruje grčeve bronhija i kašlja; pomaže kod bolesti pluća; malokrvnosti, prejakog izljeva žući; bolova i upale mokračnog mjehura i bubrega; bolova u zglobovima.

MATIČNJAK (pitoma macina trava; pčelinja ljubica)
- bolesti živaca; lahki poremećaj rada crijeva; ženske bolesti;
- liječi depresiju; proljev izazvan strahom i tremom.

MASLAČAK
- povećava apetit, povoljno djeluje na varenje, dobar diuretik, pomaže u radu jetre i žuči, pospješuje menstruaciju.

ODOLJEN/ macina trava, valerijana
- korjen osnovno sredstvo protiv nervnih smetnji i za smirenje centralnog nervnog sistema;
- preporučuje se ženama kod stanja uzbuđenosti i u klimaksu;
- pomaže kod nesanice, nervoze, za umirenje srca.

PODBJEL/ konjsko kopito, lepuh
- protiv svih plućnih bolesti.

BAGREM/ akacia

- protiv alergične astme, bronhitisa, upale dišnih puteva. Olakšava iskašljavanje.

BOKVICA/trupac

- Protivbronhitisa, smiruje kašalj; liječi zagnojene rane i upaljene hemeroide; protiv staračkog bronhitisa.

BIJELI BOR

- za dezinfekciju mokraćnih puteva; liječi čireve na koži

BOROVNICA

- protiv infekcija i zaraza mokračnih puteva; liječi i zaustavlja proljev; jača jetru; liječi čireve na koži.

BOSILJAK/faslidžan

- ublažava glavobolju; pomaže kod liječenja nazeba i hunjavice; protiv nesanice; pomaže kod herpesa; protiv bolova u uhu; povećava mliječnost kod dojilja.

ČUBAR

- protiv bolesti dišnih organa, bronhitisa; pojačava cirkulaciju krvi; pomaže kod izmokravanja.

ČUVARKUĆA/stolist

- liječi razne upale; protiv bolova u uhu; odstranjuje sunčane pjege

DIVIZMA/čičina trava/vučiji rep

- za preznojavanje i skidanje temperature; protiv nesanice- za dobar san; protiv velikog kašlja; protiv učestalog mokrenja.

DRAGOLJUB/dragomilje

- olakšava iskašljavanje šlajma; protiv upale dišnih puteva i bronhitisa; poboljšava slab rast kose.

GAVEZ/crni korijen

-za preznojavanje; liječi i zaustavlja proljev; protiv smetnji u disanju; protiv staračkog bronhitisa.

GLOG CRVENI/čobanica/trnovina

-snižava povišeni krvni pritisak; pospješuje cirkulaciju; pomaže kod izmokravanja; protiv nepravilnosti u ritmu otkucaja srca.

IVA TRAVA/dubočac/bijela metva

- otklanja zamor i fizičku iscrpljenost; liječi bolesti jetre; liječi bolesti dišnih i probavnih organa; pomaže lučenje i protok žuči.

KADULJA/žalfija

- protiv gušavosti; protiv gojaznosti; protiv gnojne angine i upale krajnika; za ispiranje rana; za svijež i prijatan dah usta; protiv zubobolje; protiv krvarenja iz desni; kod liječenja psorijaze.

KUKURUZNA SVILA

- protiv gojaznosti; protiv teškoća uslijed zadržavanja mokrače; protiv stvaranja pijeska i kamenca u mokračnim kanalima i bubrezima; protiv prisustva bjelančevina u mokrači; kod upale i bolova jajnika kod žena

eX
23-11-2009, 06:51 PM
ROSOPAS, ( Chelidonium majus L. )

2463760

Nada oboljelima od tumora

Rosopas (Chelidonium maius L.) pripada Obitelji Makova (Familia Papaveraceae). Farmakopejski naziv mu je Herba Chelidonii maioris. Prirodni je antibakterik, antifungal, anestetik, antispazmodik, dermetik, diuretik, diaforetik, hepatik, hemolitik, holagog, fungocid, laksativ, narkotik, purgativ, resolvens i sedativ. Druga imena ove biljke su: krvavo zelje, rusa, rusa trava, rosopas obični, lastavičina trava, trava od žutice, zmijino mlijeko. Engleski naziv je Celandine – Gouwe – Greater Celandine; njemački Schöllkraut Grosses Schöllkraut – Schellkraut – Schwalbenwurz; francuski Eclaire – Chelidoine grande – Grande chélidoine; a talijanski Celidonia.

Rosopas je bogat ljekovitim sadržajem kojeg čine: alkaloidi – chelidonin, helidonin homohelidonin, heleritrin, sangvinarin, helidoksantin (berberin), protopin, sparcein, koktizin, saponini, smole, flavonoidi, kiseline – jabučna, limunska, antarna, helidoninska, vitamin C, karotin.

Rosopas je trajna biljka visine do 80 cm, mjestimično dlakava, s razgranatom stabljikom i listovima koji su perasto urezani, donji na dugim peteljkama, a gornji sjedeći. Cvijet je žute boje sa četiri latice i tvori cvatnji štit. Plod je komuška ili mahuna, puna crnosmeđih sjemenki, s malim bjelkastim privjeskom. Korijen jak i snažan s pobočnim razvijenim korjenčićima. Kad se otkine grančica, iz nje odmah počinje curiti ružičasti sok.
Vrijeme cvatnje: IV. – VIII. mjesec.
Miris i okus: sok je ljutog i gorkog slanog okusa, a miris odbojan.
Nalazište: raste na zapuštenim mjestima kraj starih ruševina, zidova, puta, kuća, ograda, živica, u blizini kamenja.
Branje i prerada: bere se cijela biljka za vrijeme cvatnje te ju sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Bere se i korijen, ali prije cvatnje. Sušenjem gubimo oko 70% soka te se svježi sok iscjeđuje iz svježe biljke i miješa s medom u omjeru 1:1. ili 2:1 (dva dijela meda ).


Rosopas je pravi primjer »signature rerum«, to jest kada se uspoređuje izgled biljke i izgled organa (zakon sličnosti – djelovanja), pa tako i kod rosopasa se uspoređuje ružičasti sok koji biljka ispušta ako je ozlijedimo i pojava žutila kod žutice. Messegue za rosopas kaže: »Rosopas tjera na plač čovjeka koji će umrijeti, a na smijeh čovjeka koji će ozdraviti«. U narodu je poznata ljekovitost rosopasa – ruse u liječenju bolesti jetre i žuči (akutni i kronični hepatitis, insuficijencije jetre, ciroza, tegobe sa žuči i to kod slabog pražnjenja, kod oštećenja žučnih putova ako su u pitanju kamenci u žuči, žučnih bolova – napada, itd.), i bolesti očiju (konjunktivitisa, noćno sljepilo ili kako se još naziva kokošje sljepilo, upalnih procesa, itd.). Promatrajući kako lastavica kljunom ozljeđuje stabljiku i moči svoj kljun u sok, te nakon toga u svojem gnijezdu maže oči mladim lastavicama da što prije progledaju, što je preostalo čovjeku, nekad tako dobrom promatraču, nego da i on to iskustvo prenese na svoje tegobe s očima. Slična je uporaba u liječenju kod raznih malignih tumora jer je poznato da mazanjem bradavica sokom rosopasa one otpadnu, te se u te svrhe rabi ekstrakt rosopasa kojim se liječe i najteža oboljenja kao što su maligni tumori, rak – karcinom, itd.

Koristi se i kod tegoba sa želucem i crijevima (rak želuca – jede se samo pšenica i pije čaj od rosopasa ili čajna mješavina, gastritis, gastrointestinalni paraziti i tegobe, katar crijeva, pojačava rad crijevne peristaltike, kod hemoroida zaustavlja i smanjuje krvarenje), smiruje razne grčeve (crijeva, želuca, naročito žuči, grčeve maternice itd.), plućnih bolesti (astme, tuberkuloza, krvarenje iz pluća, kod krvavih ispljuvaka, itd.), kod reume i gihta (pije se čaj), srčanih tegoba (angina pektoris, nervoza srca, zabrinutost, itd.), kod neuroze i depresije (lagano smiruje, opušta), itd. Svježi sok (na zraku se zgusne i potamni-pocrni) rosopasa rabimo za vanjsko liječenje; bradavica svih vrsta (mažemo sa svježim sokom dva do tri puta na dan), žuljeva na nozi i ruci, raznih ranica, posjekotina, gnojnih rana, kožnih rak rana, vlažnih lišaja, sunčanih pjega, staračkih pjega, osipa, kurjih očiju, za vlaženje suhe kože, tuberkuloze kože, nepoznate kožne erupcije i iritacije, kod gljivica ( fungocid za gljivice Trichophyton) itd., a za unutarnje kod raka želuca, itd. Mast koju radimo od svježeg soka ili tinkture rosopasa rabimo za liječenje kožnih bolesti (krasti, lišaja, osipa, ekcema, itd.). Rosopas možemo miješati s metvicom, stolisnikom, travom ivom, petrovcem, dupčacom, koprivom, preslicom, pirikom, krušinom, pelinom, maslačkom itd. Za osobe koje žele na siguran način rabiti čaj od rosopasa neka tada radi kupke ruku i nogu u čaju. ( Messeuge)

Zapadna pučka medicina rabi rosopas kao: antibakterik, antifungal, antispazmodik, dermetik, diuretik, hemolitik, laksativ, za liječenje: opuštanje nervnog sustava, upalnih procesa, niskog tlaka, apcesa, svraba, stvaranje žuči, žučnih bolesti, kamenca u žuči, žutice, ne rabe se za unutarnju promjenu u narodnoj medicini, raka – karcinoma, bolesti jetre, komplikacije želuca, reumatskih bolova, nametnika – crva, akni, slabih očiju, crijevnih komplikacija, upale ženskih spolnih organa, konjunktivitisa, prhuta, bolesti očiju, izgubljenog apetita, artritisa, bolesti kostiju i zglobova, regenerator stanica, urinarnih bolesti, hemoroida, čišćenje-detoksikaciju, homeopatska primjena; jetrenih bolesti, komplikacije želuca, komplikacije crijeva i drugih bolesti i tegoba.

Kontraindikacije: Kod pretjeranog uzimanja proizvoda od rosopasa izvan propisane recepture sigurno dolazi do težih posljedica na zdravlje čovjeka.

Rosopas je ime dobio po lastavici, jer grčki »chelidon« znači lastavičina trava. Ponajprije je to zbog toga što lastavica rabi sok rosopasa za mazanje očiju svojih mladih ptića. Svi poznati biljari hvale ljekovitost rosopasa te nije čudo da su alkemičari htjeli od soka napraviti zlato.



Toksičnost: helidonin (ima slično djelovanje kao morfij, koči periferno glatko mišićje, živčane završetke te se primjenjuje kod grča pilorusa i bronhija, a lokalno djeluje kao anestetik). Znaci trovanja ako se uzme rosopas na usta: iznutra uzrokuje plikove u ustima, mučninu, povraćanje i krvavu mokraću (hematuriju). Kao kod trovanja morfijem, smrt može nastupiti u komi zbog klijenuti. Biljka je otrovna za sisavce kod kojih izaziva uzetost kičme, usporavanje srčanog bila, uzetost svih živčanih završetaka i mišića.
Napomena: svježa biljka se ne smije uzimati za unutarnju uporabu, ali se može uzimati osušena biljka prema receptu. Podzemni dijelovi sadrže veći postotak otrovnih sastojaka.

Čaj: 1 jušna žlica suhog rosopasa, 2 dl vode,
Uputa za pripremu: vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: pijemo 2 – 3 šalice čaja na dan u gutljajima.
Napomena: ako miješamo suhu biljku sa suhim korijenom rosopasa ( 1 jušna žlica bilja, 1 jušna žlica korijena i 2 dl vode, kratko prokuhamo, pustimo da odstoji poklopljeno 1 sat i procijedimo.), dobijemo dobar odvar za ispiranje vanjskih bolesti na koži.

Tinkturu uzimamo 1 – 2 puta na dan po 10-15 kapi s malo vode ili čaja.
Napomena: od tinkture napravimo mast u omjeru 2:1 (dva djela masti).

Sirup (za liječenje jetre, žutice, gušterače, slezene, itd.)
1 dl svježeg soka od rosopasa, 2 dl meda
( najbolje od kestena ili ružmarina)
Uputa za pripremu: izmiješamo sastojke te stavimo kuhati da naglo zakuha i pri kuhanju skidamo pjenu koja se javlja. Kuhamo oko 3-5 minuta. Vruće nalijemo u staklenku te zatvorimo.
Uputa za uporabu: uzimamo 3-4 puta na dan po 1 jušnu žlicu, s malo čaja ili soka.

Bradavice otpadnu ako se mažu sokom rosopasa, a ekstraktom te biljke liječe se i najteža oboljenja kao što su maligni tumori.

Za izradu opisa biljke korišten je tekst homeopate I. Lesingera