PDA

Pogledajte punu verziju : Najvažnija sporedna stvar na svijetu(legendarni..)



Mesha Mare
08-10-2008, 02:44 PM
Prva sampionska titula nekadasnje zajednicke drzave stigla je u Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu 1967. godine. Mnoge generacije FK Sarajevo, a i ostalih ligasa, mastali su do tada o tom podvigu, ali zbog specificne situacije, u kojoj su klubovi tkz. "velike cetvorke", bili, sasvim otvoreno, favorizirani na razlicite nacine, uspjeh fudbalera Sarajeva bio je istinski podvig. Tome treba dodati da je titula osvojena u specificnim okolnostima. Naime, klub je bio u toj 1966./67. sezoni znacajno oslabljen. Musovic i Ristic su neocekivano napustili klub i presli u Hajduk, na odsluzenje vojnog roka otisli su Muftic i Vujovic, a u pola sezone dvojica najiskusnijih, legendarni Asim Ferhatovic (povreda koljena na Kantridi protiv Rijeke ostavila je trajne posljedice) i Ibro Biogradilic, su prestali sa aktivnim igranjem.
U takvoj situaciji, kada su pojedinci, sasvim realno, strijepili za prvoligaski opstanak, tadasnji trener kluba Miroslav - Meho Brozovic, koje i inace pripadaju izvanredno velike zasluge za dotadasnje uspjehe kluba, hrabro se hvata u kostac sa svim ovim preprekama i manirom velikog trenera uspjesno vodi klub.

Posljednja utakmica na Kosevu, protiv zenickog Celika bila je za Sarajevo "biti ili ne biti". Medjutim, sigurnom igrom i velikom pobjedom od 5:2 Sarajevo je postalo sampion!
da li se neko seca onog secerbegovica iz slobode(tuzla)?

:D Citat-
"kakav je to dribler i talenat bio..levo krilo ,ja mislimhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/th_14.gif
ali kad je sezona pecenja rakije,covek ladno ne dolazi na tekmehttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gif..o treninzima da ne pricamohttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gif
kakv je to car biohttp://forum.krstarica.com/images/smilies/th_14.gif
a cim se vrati,odma je u prvom timu..http://forum.krstarica.com/images/smilies/lol.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/lol.gif
i niko nemoze loptu da mu uzme pola satahttp://forum.krstarica.com/images/smilies/worth.gif
to su dugo skrivali od javnosti..satro uvek bio povredjen po 2-3 nedeljehttp://forum.krstarica.com/images/smilies/lol.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/lol.giftek ga je kasnije neki saigrac otkucao novinarimahttp://forum.krstarica.com/images/smilies/iconconfusedtv3.gif

kad sam vec kod tuzlehttp://forum.krstarica.com/images/smilies/icon_biggrin.gif
bili smo u tuzli(grobari) negde '87-89..ne secam se tacno...
oni tamo nisu imali organizovane navijace..samo aplauzi i ono uaaaaaahttp://forum.krstarica.com/images/smilies/icon_biggrin.gif
i negde na pola tekme neko baci dimnu bombu na teren sa njihove strane http://forum.krstarica.com/images/smilies/eek1.gif,
i cujes posle glas sa razglasa '' moli se safet ......(zaboravio prezime) da ne baca dimnu bombu''http://forum.krstarica.com/images/smilies/hahaha.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gif
oni znaju ko je , imenom i prezimenomhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gif
mi smo posle pola sata skandirali njegovo imehttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gif i prezimehttp://forum.krstarica.com/images/smilies/hahaha.gif

lepa vremena i strava zezanje tih godinahttp://forum.krstarica.com/images/smilies/ok.gif" (kraj citata)

Mesha Mare
08-10-2008, 02:44 PM
Rekord na Maksimiru oboren je (64.000 ljudi) u susretu koji uopće nije igrao Dinamo, a ni repka! Zagreb i Osijek igrali su kvalifikacije za ulaz u prvu ligu,
To je bila generacija fajtera Močibob, Rukljač, Smolek..


Meksiko 1986: Sunce je padalo na stadion Azteca, nesnošljivo sunce po kojem običan čovjek bježi u hlad. U finalu 29. juna 1986. istrčala je Njemačka. Elf u zelenim dresovima: fizički jaka ekipa s Brehmeom, Briegelom i K.H. Forsterom, pozadinskim znalcem, sa jakim Matthausom i D. Hoennesom, sa respektabilnim Klausom Allofsom i velikim Rummeniggeom. S druge strane plavo-bijeli koje je vodio Carlos Bilardo. Počne li vas netko ubjeđivati da su Olartichoechea, Brown, Ruggeri ili Batista veliki igrači - odmahnite rukom. Valdano i Burruchaga su bili jedini suradnici Diegu Maradoni, malom zelenom koji je rukom zabio gol Englezima, koji je u slalomima prolazio odbrane i davao golove veseleći se kao dječak. Tri minuta prije kraja finala gurnuo je paralelu Burruchagi, nekadašnjem Halilhodžićevom suigraču iz Nantesa, i sve je bilo gotovo. Sjaj genija je potamnio i pitanje jesu li majstori sa Srebrne rijeke mogli igrati ljepše, ne postavlja se. Njegova atraktivnost tjera da, dok je gledate, naprosto zaboravite na sve. Johann Sebastian Bach modernog nogometa, čovjek koji spaja najrazličitija ljudska svojstva i izaziva najnevjerojatnije emocije dokazao je da spada na vrh onih koji su se ikada takmičili u ovom sportu, da je prvi. Da nije običan.


Italija 1990: Ni danas nije lako odgovoriti šta se desilo u Italiji 1990. Bilo je tu fantastičnih igrača: Rusi Zavarov i Rac, s Balkana Lacatus, Hagi, Savičević, Stojković, Sušić, Kolumbijci Valderrama i Rincon, Roberto Baggio s Apenina, crne lale surinamske Rijkard, Gullit, ali - ništa. Dva poteza Baggia i jedan Stojkovića premalo su i za utakmicu, a kamoli za cio Mundijal. Ni Diego nije bio sjena onoga prošlog, svi su se na kraju pitali gdje je otišao nogomet - prema činjenici da su zvijezde prvenstva bili Lottar Matthaus i Totto Schilacci, omaleni Sicilijanac, osrednji napadač. Argentina se do finala provlačila na penale, a Njemačka igrala; Adleri su dobili reprizu prošlog finala iz sumnjivog penala koji im je poklonio meksički sudija Codesal. Brehme je zabio gol, Klinsmann, Littbarski i pogotovo Voller su zaslužili titulu. Ali, zašto tako? Bio je to znak da su počele devedesete, godine u kojima će svijet, naprosto, morati biti tužniji. Tako sjajna prošlost iz prethodna dva Mundijala nije se mogla nastaviti.



(Pleas continue:D)
Snimci, priče, slike...

Mesha Mare
08-10-2008, 02:55 PM
Čuveni drugi gol Dijega Maradone na Svetskom prvenstvu 1986. godine, u četvrtfinalnoj utakmici protiv Engleske, izabran je za najlepši gol u prošlom veku.
Maradona, koji je loptu dobio na svojoj polovini, prošao je ceo engleski tim i prevario golmana Pitera Šiltona. Četiri minuta ranije postigao je neslavni, ali poznati "ruka božija" gol. Taj pogodak on je postigao rukom, ali nije poništen.
Geri Lineker povisio je rezultat na 2:1 ali je Argentina ipak uspela da osvoji svoju drugu titulu svetskog prvaka. Gol su izabrali ljubitelji fudbala u anketi na internet sajtu FIFA.
Maradonin udarac dobio je 18.062 glasa. Englez Majkl Oven koji je postigao sličan gol pre četiri godine u Francuskoj protiv Argentine, nalazi se na drugom mestu sa 10.631 glasom. Brazilac Pele se nalazi na trećem mestu sa 9.880 glasova za jedan od dva gola koje je 1958. godine postigao na Svetskom kupu u Stokholmu protiv Švedske.

merim@
08-10-2008, 07:14 PM
ja u legendarne utakmice ubrajam i FINALE LIGE PRVAKA 2005 IZMEDU LIVERPOOLA I MILANA.

Klošar
08-10-2008, 07:33 PM
legendarna je ona kad su oni navijači poginuli mislim liverpool:juve:juve2:

Mesha Mare
08-10-2008, 07:36 PM
Da, nažalost i ona se pamti...
15.04.1989 kada je zbog prenapunjenosti stadiona na utakmici polufinala FA kupa protiv Nottingham Foresta stradalo 96 gledalaca, odlučeno je da se reducira kapacitet na današnjih 45.300 mjesta.U historiji Liverpoola desila se još jedna tragedija. Na utakmici finala Lige prvaka 1985. godine na stadionu Heysel protiv italijanskog Juventusa, pucanjem ograde koja je dijelila navijače dva tima, poginulo je 39 navijača uglavnom Juventusa.Uprkos tome utakmica je odigrana i završila pobjedom Juventusa. Nakon toga, Liverpoolu su izrečene teške kazne, u vidu zabrane igranja u evropskim takmičenjima u narednih 10 godina, a kasnije je kazna ublažena na 6 godina...

Klošar
08-10-2008, 07:40 PM
legendarna utakmica finala SP na Marakani kada je pred 200 000 gledalaca Brazil izgubio od Urugvaja i tada je nastala nevjerovatna tišina i za vrijeme te utakmice na stadionu se desilo velik broj srčanih udara. rezultat je bio mislim 0:2 ne sjećam se hehehehheheh davno je to bilo

trass
08-10-2008, 11:36 PM
prvo sto mi pada na pamet....su dvije tekme....jedna je igrana 1984/1985, a druga 5.6 1998...potrazim na youtube pa vam pokazem- kako neke tekme dobiju naziv.... naziv...koji je bas ono adekvatan "legendarne"

Dr_Strangelove
08-10-2008, 11:49 PM
finale lige prvaka 1999 Manchester United - Bayern i golovi Sheringhama i Solskjaera u zadnjim minutama :D

''The game's ending was so unexpected that UEFA President Lennart Johansson had left his seat in the stands before Sheringham's equaliser to make his way down to the pitch in order to present the European Cup trophy, already decorated with Bayern ribbons. When emerging from the tunnel at the final whistle, he was stunned. "I can't believe it," he later said, "The winners are crying and the losers are dancing." :sweat:

Mesha Mare
09-10-2008, 10:47 PM
ARSENAL
1986. godine menadžersku je funkciju od Dona Howea preuzeo George Graham, član momčadi koja je 1971. godine osvojila dvostruku titulu, i uslijedili su bolji dani. On je odveo Arsenal do prvog naslova osvajača Liga kupa u sezoni 1986./87., pobijedivši Liverpool u finalnoj utakmici rezultatom 2:1. Dvije godine kasnije, Arsenal je postao prvak, a naslov je potvrđen slavnim golom Michaela Thomasa u posljednjoj minuti susreta protiv Liverpoola na Anfieldu za pobjedu rezultatom 2:0. Novi naslov prvaka stigao je u sezoni 1990./91., kada je momčad, predvođena slavnim obrambenim kvartetom, izgubila samo jednu prvenstvenu utakmicu u cijeloj sezoni.

U sezoni 1992./93. Arsenal je postao prva engleska momčad koja je uspjela osvojiti oba domaća kup natjecanja iste godine. Poraženi finalist u oba je natjecanja bio Sheffield Wednesday. Grahamova uspješna era zaokružena je sljedeće godine osvajanjem Kupa Pobjednika Kupova, nakon pobjede u finalnoj utakmici u Kopenhagenu protiv talijanske Parme. 1995. imali su priliku ponovno osvojiti ovaj naslov, ali su poraženi u finalu od Real Zaragoze. George Graham tada je već otišao sa klupe, a naslijedio ga je Bruce Rioch, koji je na toj poziciji ostao samo jednu sezonu, ali je napravio veliki posao dovođenjem Dennisa Bergkampa, koji će kasnije postati jednim od najboljih napadača tog kluba svih vremena.


http://www.euronogomet.com/2007/e107_images/klubovi/ars04.jpg

Mesha Mare
09-10-2008, 11:44 PM
2001. godine Carlo Ancelotti se vratio u Milan, ovaj put kao trener, i počeo je novi perido uspjeha u Milanu. Prvi je stigao 28. svibnja 2003. godine, kada su Rossoneri osvojili Ligu prvaka, pobjedom u nezaboravnom talijanskom finalu protiv Juventusa. Iste sezone osvojen je i europski Superkup i talijanski kup. U sezoni 2003./04. stigao je i 17. Scudetto, kao i talijanski Superkup.

HARUN_FCB
09-10-2008, 11:48 PM
Meni licno :
1. Sezona 2005/2006 : Real Madrid - FC Barcelona 0:3 (Ronaldinho)
2.Bosna i Hercegovina - Srbija 0:0
3. Bosna i Hercegovina - Danska 1:1 (euro 2004)
4.Barcelona - Arsenal 2:1 (finale LP)

Mesha Mare
09-10-2008, 11:51 PM
Barcelona - Arsenal 2:1 (finale LP) (uh još me srce zaboli kad se sjetim te baksuzne utakmice:aeh:)
Peh...

Baksuzluk..

Tuga..

I tako..:blackeye:
:arsenal: :arsenal: :arsenal: :arsenal:

HARUN_FCB
10-10-2008, 12:13 AM
Barcelona - Arsenal 2:1 (finale LP) (uh još me srce zaboli kad se sjetim te baksuzne utakmice:aeh:)
Peh...

Baksuzluk..

Tuga..

I tako..:blackeye:
:arsenal: :arsenal: :arsenal: :arsenal:

Ma jasta , tako se uglavnom cupa :p :D ...Barcelona je te godine bila definitivno najjaca , i bilo bi steta da nije osvojila. Dok je Arsenal jedva prosao Villarreal . (Riquelme promasio penal na kraju utakmice)

baya
10-10-2008, 06:54 AM
Prije povijesna ali sad je vec legendarna utakmica...


Bosna i Hercegovina - Estonija 7:0 :jumping:

-vikler-
10-10-2008, 09:44 AM
Prva sampionska titula nekadasnje zajednicke drzave stigla je u Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu 1967. godine. Mnoge generacije FK Sarajevo, a i ostalih ligasa, mastali su do tada o tom podvigu, ali zbog specificne situacije, u kojoj su klubovi tkz. "velike cetvorke", bili, sasvim otvoreno, favorizirani na razlicite nacine, uspjeh fudbalera Sarajeva bio je istinski podvig. Tome treba dodati da je titula osvojena u specificnim okolnostima. Naime, klub je bio u toj 1966./67. sezoni znacajno oslabljen. Musovic i Ristic su neocekivano napustili klub i presli u Hajduk, na odsluzenje vojnog roka otisli su Muftic i Vujovic, a u pola sezone dvojica najiskusnijih, legendarni Asim Ferhatovic (povreda koljena na Kantridi protiv Rijeke ostavila je trajne posljedice) i Ibro Biogradilic, su prestali sa aktivnim igranjem.
U takvoj situaciji, kada su pojedinci, sasvim realno, strijepili za prvoligaski opstanak, tadasnji trener kluba Miroslav - Meho Brozovic, koje i inace pripadaju izvanredno velike zasluge za dotadasnje uspjehe kluba, hrabro se hvata u kostac sa svim ovim preprekama i manirom velikog trenera uspjesno vodi klub.

Posljednja utakmica na Kosevu, protiv zenickog Celika bila je za Sarajevo "biti ili ne biti". Medjutim, sigurnom igrom i velikom pobjedom od 5:2 Sarajevo je postalo sampion!
da li se neko seca onog secerbegovica iz slobode(tuzla)?

:D Citat-
"kakav je to dribler i talenat bio..levo krilo ,ja mislimhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/th_14.gif
ali kad je sezona pecenja rakije,covek ladno ne dolazi na tekmehttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gif..o treninzima da ne pricamohttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gif
kakv je to car biohttp://forum.krstarica.com/images/smilies/th_14.gif
a cim se vrati,odma je u prvom timu..http://forum.krstarica.com/images/smilies/lol.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/lol.gif
i niko nemoze loptu da mu uzme pola satahttp://forum.krstarica.com/images/smilies/worth.gif
to su dugo skrivali od javnosti..satro uvek bio povredjen po 2-3 nedeljehttp://forum.krstarica.com/images/smilies/lol.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/lol.giftek ga je kasnije neki saigrac otkucao novinarimahttp://forum.krstarica.com/images/smilies/iconconfusedtv3.gif

kad sam vec kod tuzlehttp://forum.krstarica.com/images/smilies/icon_biggrin.gif
bili smo u tuzli(grobari) negde '87-89..ne secam se tacno...
oni tamo nisu imali organizovane navijace..samo aplauzi i ono uaaaaaahttp://forum.krstarica.com/images/smilies/icon_biggrin.gif
i negde na pola tekme neko baci dimnu bombu na teren sa njihove strane http://forum.krstarica.com/images/smilies/eek1.gif,
i cujes posle glas sa razglasa '' moli se safet ......(zaboravio prezime) da ne baca dimnu bombu''http://forum.krstarica.com/images/smilies/hahaha.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gif
oni znaju ko je , imenom i prezimenomhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gif
mi smo posle pola sata skandirali njegovo imehttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gifhttp://forum.krstarica.com/images/smilies/rotf.gif i prezimehttp://forum.krstarica.com/images/smilies/hahaha.gif

lepa vremena i strava zezanje tih godinahttp://forum.krstarica.com/images/smilies/ok.gif" (kraj citata)




oj što me nasmija hahah hvala ti ojj moli se safet da ne baca dimne hahahah :dojka1:

Mesha Mare
10-10-2008, 11:29 AM
1973/1974. Real Madrid 0-5 Barcelona

Johan Cruyff je preporodio momčad Bacelone koja nije osvojila naslov u zadnjih 14 godina i predvodio ju je do fantastične pobjede na Bernabeu.

Rezultat 0:5 protiv Barcelone navijači Reala i danas ističu kao najteži domaći poraz u povijesti kluba.

Cruyff je zabio za 2:0 sjajnim solo prodorom, kada je primio loptu na svojoj polovici i nakon što je prošao sve igrače koji su mu bili na putu pogodio je iza sadašnjeg trenera Reala Mariana Garcije Remona, koji je bio na golu.

Barcelona je te sezone osvojila naslov prvaka, koji je osiguran čak pet kola prije kraja sezone.

1984/85. Real Madrid 0-3 Barcelona

Barcelona je sredinom 80-tih imala britanski trio u momčadi. Novi trener Terry Venables je doveo na Nou Camp škotskog napadača Stevea Archibalda, engleskog Garya Linekera i Walešanina Marka Hughesa.

Arlcibald ili "Archigol" imao je start iz snova u momčadi Barcelone, jer je na Bernabeu postigao jedan i asistirao za preostala dva gola u 3:0 pobjedi.

Te sezone Barca je bila prvak, a dvije sezone kasnije Lineker je postigao hat-trick u 3:2 pobjedi protiv Reala na Nou Campu.

1993/94. Barcelona 5-0 Real Madrid

Legendarni napadač Barcelone Romario postigao je hat-trick u utakmici u kojoj su Katalonci predvođeni bivšim igračem Cruyffom razbili Real na Nou Campu.

Barca je osvojila četvrti naslov prvaka zaredom kada je branič Deportiva Miroslav Đukić promašio jedanaesterac u zadnjoj minuti zadnjeg kola protiv Valencije.

1994/95. Real Madrid 5-0 Barcelona

Slatka pobjeda za Real, jer su se Madrižani na svom Bernabeu osvetili sa isti visoki poraz sezonu ranije.

Čileanski napadač Ivan Zamorano pomogao je svojoj momčadi hat-trickom, a golovima Emilia Amavisce i Luisa Enriquea, koji je kasnije postao član Barcelone, zaključena je 5:0 pobjeda.

Na kraju sezone Real je osvojio naslov prvaka ispred Deportivo La Corune.

2003/04. Barcelona 1-2 Real Madrid

Veliki derbi su obilježili incidenti zbog povratka na Nou Camp bivšeg igrača Barcelone Luisa Figa. Portugalski veznjak žestoko je dočekan i zatrpan 'kišom projektila', uključujući svinjsku glavu.

Ipak, na kraju se on zadnji smijao, jer je njegov Real sa 2:1 prvi puta nakon 19 godina slavio na Nou Campu.

U uzvratu u Madridu Bacelona se osvetila za domaći poraz i sa 2:1 odnijela je bodove sa Bernabeua.

2005/06. Real Madrid 0-3 Barcelona

Barcelona je sa dva gola Ronaldinha i jednim Samuela Eto'a sa čak 3:0 pobijedila na gostovanju na Santiago Bernabeu kod Real Madrida.

U 151. derbiju najvećih španjolskih klubova na madridskom stadionu Santiago Bernabeu igrala je samo jedna momčad - gostujuća. Barcelona je Realu očitala pravu nogometnu lekciju i protiv 'veterana' Kraljevskog kluba mogla je ostvariti i uvjerljiviju pobjedu od glatkih 3:0.

Dva gola i sjajna igra čarobnjaka Ronaldinha natjerala je publiku na Santiago Bernabeu da prvi put u povijesti priredi 'standing ovations' jednom igraču mrskog kluba.:rolling:

Mesha Mare
10-10-2008, 11:38 AM
Velika tragedija pogodila je klub ManchesterUniteda.

Dana 6.februara 1958. avion sa Unitedovim igračima, koji su se vraćali s utakmice Kupa prvaka u Beogradu, srušio se za vrijeme polijetanja iz MUnchena. U nesreći je živote izgubilo osam igrača:
Geoff Bent Roger Byrne, Eddie Colman, Duncan Edwards, Mark Jones, David Pegg, Tommy Taylor i Liam "Billy" Whelan, te još petnaest putnika, uključujući Unitedove članove osoblja: Waltera Crickmera, Berta Whalleyja i Toma Curryja. Nesreća se vjerojatno mogla izbjeći, jer su toga dana bila već dva neuspješna polijetanja, prije trećeg, fatalnog. Naime, na kraju piste bilo je dosta rastopljenog snijega, koji je usporavao avion, tako da nije mogao postići brzinu potrebnu za polijetanje. Avion je proklizao s kraja piste, prošao kroz ogradu te udario u kuće, koje su srećom bile nenaseljene. Unitedov vratar Harry Gregg, unatoč tome što je bio teško ozljeđen, od straha da avion ne eksplodira uhvatio jeBoobyja Charltona- koji je debitirao u dresu Uniteda tek 18 mjeseci ranije, i Dennisa Violleta, te ih je odvukao na sigurno. Sedam igrača preminulo je na mjestu nesreće, a Duncan Edwards je umro idući dan u bolnici. Među preživjelima bio je Johnny Berry, koji je zbog teških ozljeda morao prekinuti karijeru. Minhenski liječnici nisu gajili previše nade da će Matt Busby preživjeti, što mu je ipak uspjelo te je pušten iz bolnice dva mjeseca kasnije.
Nakon tragedije, bilo je glasina da će se United povući iz svih natjecanja, što se ipak nije dogodilo. Jimmy Murphy je privremeno postao trener dok se Busby ne oporavi od ozljeda, te je klub nastavio igrati s preostalim igračima. Unatoč nesreći, United je ponovno došao da finala FA kupa, gdje je poražen od Boltona. Na kraju sezone UEFA je ponudila mogućnost engleskom nogometnom savezu da se i United i aktualni prvaci Wolverhampton natječu u Kupu prvaka, u spomen na žrtve, no savez je to odbio. Manchester je iduće sezone osvojio drugo mjesto u prvenstvu, što je bio odličan rezltat za ekipu koja je izgubila 9 igrača.

Mesha Mare
10-10-2008, 07:36 PM
http://img401.imageshack.us/img401/3862/manchestersarajevonx7.jpg (http://imageshack.us/)

:bigglasse

Mesha Mare
10-10-2008, 08:30 PM
http://www.lavkup.com/slike/finala/finale1988.jpg

11.maja 1988.godine, fudbalski klub Borac postigao јe naјveći uspeh u svoјoј dugogodišnjoј historiјi. Stariјim ljubiteljima "crveno-plavih" boјa јoš јe u svježem sećanju podvig koјi јe napravio tadašnji drugoligaš u finalu Kupa maršala Tita.
Borac јe golom Senada Lupića u 60. minutu oborio na pleća moćnu Crvenu zvezdu i u Banja Luku јe stigao veliki srebrni pehar.
Niko, ama baš niko niјe vjerovao da će Banjalučani napraviti podvig protiv giganta iz Ljutice Bogdana. Јer, protivnik јe bio Crvena zvezda, naјtrofeјniјi klub bivše zaјedničke države. A igra se u Beogradu.
Prognoze su govorile: Borac јe autsaјder, Zvezda neprikosnoveni favorit. Tu nema mnogo šta da se razmišlja.:lol:

Stadion ЈNA. Onaј isti na koјem јe Borac 29. novembra 1974. godine odigrao svoјe prvo finale, gde јe poražen od Haјduka iz Splita (0:1).
Na јednoј strani Stoјković, Prosinečki, Bora Cvetković, Marović... na drugoј Špica, Mateјić, Bilbiјa, Lupić... Drugoligaš iz Banja Luke niјe uzmicao, "pokazao јe zube" velikom rivalu.
Vodila se ravnopravna bitka na "zelenom tepihu". Igrao se 60. minut. Bek Stoјan Malbašić se dokopao lopte i bez mnogo razmišljanja dodao do Durgutovića. Uslijedio јe sјaјan bek po desnoј strani, maјstorski centaršut i Lupić pogadja mrežu nemoćnog Stevanovića. Borac јe poveo sa 1:0!
Ni јedanaesterac dosudjen u 80. minutu pristrasnošću sudiјe Blaže Zubera, Beogradjanima niјe pomogao. Stoјković јe nonšalantno šutirao u stilu Dijega Maradone, a Karalić je ne pomjerivši se s gol-linije, loptu bez problema prigrlio. Јoš malo, јoš samo malo јe Borac trebalo da izdrži i izdržao јe.
Srebrni pehar prvo se našao u rukama kapitena Damira Špice. Trofeј јe išao od ruke do ruke, sa velikom radošću su ga pobednički podizali: Slobodan Karalić, Stoјan Malbašić, Mario Mataјa, Milorad Bilbiјa, Zvonko Lipovac, Amir Durgutović, Mile Šiјaković, Božur Mateјić, Suad Beširević, Nenad Popović, Senad Lupić, Vladica Lemić...
Svi su ga dotakli, prigrlili, poljubili. Svi su bili razdragani, zadivljeni, oduševljeni... Pamtiće se svaka tada izgovorena riječ, ali i ponos Kraјišnika što јe u "njihovom krilu" stasao pobednik Kupa.

M|RZA
10-10-2008, 11:49 PM
Legendarna utakmica je REAL-BARCA 0:3 to je bilo doba kad je Ronaldinho bio najbolji igrac na svijtuu!

celike
11-10-2008, 12:57 PM
Legendarne utakmice?Hmmm....
Zavisi na šta se tačno misli,znam za dosta ludih domaćih utakmica ali ne znam mogu li se uvrstiti među legendarne 8)
Kad budem imao vremena doprinijeću temi.
Evo jedan mali doprinos,Osijek-Čelik 6-2 (1988.),prilično luda tekma 8)

o92lOsQsoro


Barcelona - Arsenal 2:1 (finale LP) (uh još me srce zaboli kad se sjetim te baksuzne utakmice:aeh:)
Peh...
Baksuzluk..
Tuga..
Mislim da je to bio jedini put u životu da sam navijao za Barcelonu 8)

Mesha Mare
11-10-2008, 01:01 PM
Legendarne utakmice?Hmmm....
Zavisi na šta se tačno misli,znam za dosta ludih domaćih utakmica ali ne znam mogu li se uvrstiti među legendarne 8)




Mislim da je to bio jedini put u životu da sam navijao za Barcelonu 8)


Svatko ima svoje omiljene, a imaju i one svevremene. Znači kako ti milo, tebi legendarne ili.. svejedno je.:)

Jedini put? Pitam se zašto.. Hmmm.:smile2:

celike
11-10-2008, 01:22 PM
Eh,još malo o legendarnim utakmicama koje su bile namještene.
Ne znam da li se iko sjeća utakmice Žepče-Sloboda,sudija je produžio utakmicu za 8 minuta,a negdje oko 100.-te minute svira penal za Žepče.
Zatim opet Čelik,utakmica sa Prištinom u jugo-ligi:
Posljednje je kolo,Priština svakako ispada a da bi Čelik ostao u ligi,dovoljno je da Zvezda pobijedi neke autsajdere.Priština lagano vodi 2-0,međutim negdje pred kraj utakmice doznalo se da Zvezda igra neriješeno.Igrači Prištine u tih 5 minuta doslovno bježe od napadača Čelika,utakmica završava 3-2 za Čelik i zeničani ostaju u prvoj ligi..
Mislim da su kasnije i jedan i drugi klub kažnjeni,ali nisam siguran.
Jedini put? Pitam se zašto.. Hmmm.:smile2::jumpers:
Ma objasnio bih ti,ali skrenulo bi se onda u off.Drugom prilikom 8)

celike
11-10-2008, 01:24 PM
Još malo o legendarnim namještaljkama,evo jednog kratkog teksta o legendarnom liku koji ni sam ne zna koliko je utakmica namjestio 8)

"Velibor Džarovski je bio jedan od najjačih estradnih i nogometnih menadžera bivše Jugoslavije. Svojim makinacijama u balkanskoj kuhinji zaradio je veliko bogatstvo. Nema nijednog sportskog ili glazbenog skandala koji se dogodio u Jugoslaviji a da se uz njega ne vezuje njegovo ime.
Poznato je da je osobno namjestio cijelo posljednje kolo nogometnog prvenstva Jugoslavije 1986, koje je završilo rezuiltatima 7:1, 5:5. Jednu utakmicu niže makedonske lige namjestio je da završi rezultatom 132:0.
Možda najveća legenda koja se vezuje uz njegove sposobnosti je da je na košarkaškoj utakmici u Skopju igraču koji je morao iz igre zbog pet osobnih grešaka naložio da se ošiša, obuče u dres juniora prijavljenog u zapisnik, nakon čega ga je poslao natrag u igru."

Mesha Mare
11-10-2008, 01:27 PM
Eh,još malo o legendarnim utakmicama koje su bile namještene.
Ne znam da li se iko sjeća utakmice Žepče-Sloboda,sudija je produžio utakmicu za 8 minuta,a negdje oko 100.-te minute svira penal za Žepče.

.:jumpers:
Ma objasnio bih ti,ali skrenulo bi se onda u off.Drugom prilikom 8)

A Sloboda još sa dva igrača manje.:badteeth:
Samo im je pobjeda godila, biće da je zato.:hehehehe:

Već pretpostavljam..:drunk:

celike
11-10-2008, 02:02 PM
Italijanska serie A,kraj devedesetih godina,utakmica Venezia-Bari.
Po dobrom starom običaju,dva kluba su se međusobno dogovorila da odigraju neriješeno,vjerovatno zbog kladionice.
Vijest je očito doprla i do navijača,koji su se smijali "napadima" i "odbrani" svojih ekipa,skandirali i pjevali porugljive pjesmice.
Rezultat je 1-1,i sami je kraj utakmice.Čisto da što brže prođe vrijeme sudijske nadoknade,trener gostiju ubacuje u igru
najnovije pojačanje,igrača iz Afrike koji ne razumije ni riječ italijanskog jezika.
Već u prvom dodiru s loptom u punom sprintu prolazi pored zbunjene odbrane Venezie i zabija gol.
Gledalište je zanijemilo,igrači i stručni štab i jedne i druge ekipe stoje kao ukopani,jedino se strijelac pobjednosonog gola raduje
i skače po terenu.
Poslije je oko toga izbila velika afera a tamnoputom igraču se gubi svaki trag 8)

Mesha Mare
11-10-2008, 02:08 PM
Ja sam čitala negdje, nekad:D; da su četiri indijska drugoligaša suspendovana nakon što su u dvoboju posljednjeg kola zajedno postigla 118 pogodaka. Jedna utakmica je završena 61:1, a druga 55:1.
Obje momčadi u posljednjem kolu su pokušavale izboriti plasaman u viši rang, međutim nakon "komedije na terenu" sve četiri momčadi su suspendovane.,
ne treba ni reći da su treneri i čelnici klubova dobili doživotnu suspenziju.:D

Ali talijanskoj ligi u namiještanju utakmica nitko ravan nije.:hellfire::D

Mesha Mare
12-10-2008, 07:43 PM
Sa već oformljenim potpuno novim timom, predvođenim kontigentom francuskih reprezentativaca kao što su Patrik Viera, Tijeri Anri, Rober Pires i Silvan Viltor, Venger je sačinio potpuno novu dimenziju fudbalske igre. Kombinacija izvandrednih individualnih sposobnosti pojedinaca kao i veoma brza igra kratkih pasova, omogućila je Arsenalu da proslavi još jednu titulu šampiona kao i FA kup, u sezoni 2001/02. Godine 2000. Arsenal je u finalnom meču kupa UEFA eliminisan od turskog šampiona, ekipe Galatasaraja posle izvođenja jedanaesteraca, ali zato sezonu 2003/04, završavaju kao šampioni bez iti jedne izgubljene utakmice. :loveyou:

celike
12-10-2008, 11:39 PM
Arsenal je u finalnom meču kupa UEFA eliminisan od turskog šampiona, ekipe Galatasaraja posle izvođenja jedanaesteraca
:hrpa:

Što volim ta Arsenalova finala.
Emocije na stranu,dobra je to bila utakmica 8)

Mesha Mare
12-10-2008, 11:47 PM
http://www.youtube.com/watch?v=x-Uz7nUVZc8 :indiff:

Mesha Mare
13-10-2008, 11:14 AM
http://www.youtube.com/watch?v=Y_qUrc-MBxg

:deviltong

Mesha Mare
13-10-2008, 12:16 PM
Najuspješnije momčadi
Real Madrid 9 (1956., 1957., 1958., 1959., 1960., 1966., 1998., 2000., 2002.)
AC Milan 7 (1963., 1969., 1989., 1990., 1994., 2003., 2007.)
Liverpool 5 (1977., 1978., 1981., 1984., 2005.)
Ajax 4 (1971., 1972., .1973., 1995.)
Bayern 4 (1974., 1975., 1976., 2001.)
Benfica 2 (1961., 1962.)
Inter 2 (1964., 1965.)
Manchester United 2 (1968., 1999.)
Nottingham Forest 2 (1979., 1980.)
Juventus 2 (1985., 1996.)

Najuspiješnije države
Španjolska 11
Real Madrid (9)Barcelona (2)
Italija 11
Milan (7)
Juventus (2)
Inter (2)
Engleska 10
Liverpool (5)
Manchester United (2)
Nottingham Forest (2)
Aston Villa (1)
Njemačka 6
Bayern (4)
Borussia Dortmund (1)
Hamburg (1)
Nizozemska 6
Ajax (4)
PSV (1)
Feyenoord (1)
Portugal 4
Benfica (2)
Porto (2)
Francuska 1
Marseille
Škotska 1
Celtic
Rumunjska 1
Steaua Bukurešt
Srbija (SFRJ) 1
Crvena Zvezda


Prvo finale Lige prvaka u kojem su igrale dvije momčadi iz iste države je ono iz 2000. kada su jedno protiv drugog igrali španjolski velikani Real Madrid i Valencia CF. Ovo je ponovljeno 2003. kada su igrali AC Milan i Juventus i to je bilo posljednje finale gdje su igrale dvije momčadi iz iste države.

Dr_Strangelove
13-10-2008, 02:26 PM
nadam se da se Mancy nece naljutiti, ali ovu utakmicu moram spomenuti :D

sezona 2000-2001, Old Trafford, Manchester United - Arsenal 6-1 :D

mozda i najbolja utakmica Uniteda koju sam ikad gledao i do danas mislim najveci poraz Arsenala u EPL...Dwight Yorke, koji te sezone i nije bio u prvom planu u Unitedu, iskoristio je povredu Colea i za samo 22 min postigao hat-trick...ostale golove za United postigli su Keane, Solskjaer i Sheringham, a strijelac za Arsenal bio je Henry

golovi Uniteda: http://www.youtube.com/watch?v=ybLyFTFRySQ

Man Utd: Barthez, Gary Neville, Silvestre, Brown, Stam, Beckham, Butt, Keane (Chadwick 75), Scholes,Yorke (Sheringham 75), Solskjaer.

Arsenal: Seaman, Luzhny, Cole (Ljungberg 45), Grimandi, Stepanovs, Pires, Vieira, Parlour (Vivas 69), Silvinho,Wiltord, Henry.

Mesha Mare
13-10-2008, 06:08 PM
Ne zamjerim, hmmmm, Jork je odigrao utakmicu svog života taj dan...:D

http://www.youtube.com/watch?v=F-j4bAzDaSk&feature=related- Ovo mi je jedna od najdražih Arsenalovih utakmica, nije što je United, al' hajd'.:smurf:

http://www.youtube.com/watch?v=lLCZZAheNSU- Preporučujem ovu parodiju,
nisam nadam se pogriješila što sam je stavila ovdje.:D(Arsenal- Liverpool:smurf:)


http://www.youtube.com/watch?v=QITSpvGI9W8- sezona za pamćenje..
Arsenal 2002:burn:

:smurf:

celike
13-10-2008, 08:46 PM
http://www.youtube.com/watch?v=x-Uz7nUVZc8 :indiff:
Mučna utakmica....imam svoju verziju događaja ali ne bih je iznosio,zamjeriće mi kolege Milanisti sa foruma 8)



Nottingham Forest 2 (1979., 1980.)
Legendaran klub.Uvijek sam se pitao kako su propali.Ako se ikada vrate u premier ligu,pratiću engleski fudbal.
Ustvari neka ih dole s pravim ekipama Milwallom i kompanijom.
Tamo je zanimljivije,nema stranaca a i navijači su luđi i stadioni ljepši 8)

Mesha Mare
13-10-2008, 09:20 PM
Kad smo kod "ljepših stadiona"...

Millwall - "No One Likes Us We Don't Care":train:

Njega vole samo njegovi navijači. Ostalima nije ni simpatičan, naprotiv mrze ga i to najviše zahvaljujući baš onima koji ga vole. Jedan od najčuvenijih fudbalskih slogana "No One Likes Us We Don't Care" (Nitko nas ne voli Šta nas briga:meansmile) dovoljno govori u prilog tome.
Riječ je o Milvolu, klubu iz južnog Londona.
Milvol je sagradio svoj prvi stadion i nazvao ga "jazbina" (The Den). Lokalno stanovništvo je prihvatilo svoj novi klub i već na prvoj utakmici protiv Brajtona okupilo se preko 25.000 gledalaca.
Milvol je ubrzo postao miljenik južnog Londona, nazivan često i "tim iz komšiluka" pošto su se u "jazbini" okupljali navijači iz okolnih krajeva Depforta, Wu Krosa, Pekama, Lewishama, Bromleya, Isle Of Dogsa... Naravno nije se uvijek slavilo. Svoje nezadovoljstvo zbog poraza navijači su izražavali masovnim utrčavanjima na teren i jurnjavom za sudijama i protivničkim fudbalerima. Tako je "jazbina" bila prvi stadion koji je morao da zatvori kapije navijačima. Fudbalska asocijacija Engleske kaznila je Milvol davne 1920. godine zbog učestalih nereda navijača pa je klub morao da igra nekoliko utakmica bez prisustva publike. Ista kazna zbog istih problema Milvolu je izricana u još nekoliko navrata 1934, 1947, 1950, 1978...
Kao trećeligaš Milvol je uvek imao pun stadion.
(to se cijeni, a ne kao... hmmm..:D)
1937. godine u FA kupu protiv Derbi Kauntija zabeležena je rekordna posjeta u historiji kluba. Čak 48.672 oduševljena navijača ispratila su Milvol u polufinale tamičenja. Te sezone klub je obezbjedio povratak u drugu ligu što je proslavljeno na ulicama južnog Londona kao da je osvojena titula. Nakon drugog svjetskog rata Milvol je dugo godina igrao u trećoj odnosno četvrtoj ligi da bi se tek polovinom šezdesetih godina prošlog vijeka klub ustalio kao drugoligaš. Uspjehe kluba pratili su i stalni neredi i incidenti njegovih navijača. 1967. godine Milvolu je od strane fudbalske asocijacije izdato naređenje da pod hitno mora da postavi visoku žičanu ogradu:meansmile koja će razdvajati publiku od terena. Razlog za to bio je napad Milvolovih "bootboysa" na sudiju meča Milvoll-Aston Vila koji je pri nerešenom rezultatu dosudio sumnjiv penal za goste. Utakmica je jedva privedena kraju a sudija je uspjeo da preživi linč. Tih godina navijači su masovno počeli da odlaze na gostovanja gdje su rušili sve pred sobom. Na stadione se ulazilo bez pretresa i kontrole na ulazima, a bilo je slobodno kretanje po cjelim tribinama jer nisu postojale ograde koje bi razdvojile dvije grupe navijača. Pošto su bili izmješani, incidenti su se često dešavali i to najčešće prilikom postizanja golova. Kada bi jedna grupa skočila da proslavi vodstvo svog tima, ovi do njih bi ih bez mnogo ustručavanja pokušali smiriti pesnicama. Te tuče širom ostrva uzele su maha tako da krajem sedamdesetih godina nije se moglo zamisliti da jedan fudbalski meč prođe bez nereda na tribinama. Milvol je u tome prednjačio. Iako je rijetko kad imao prilike da se sretne sa najboljim klubovima Engleske, pošto se izuzev u dve sezone uglavnom takmičio u drugoj i trećoj ligi, Milvol je zahvaljujući ispadima svojih navijača stekao reputaciju najomraženijeg tima na ostrvu. Početkom osamdesetih huliganska ekipa Milvola nazvala je sebe "Bushwackers", što bi u bukvalnom prevodu značilo "prepadači". Stariji momci su se i dalje držali starog naziva "F troop". U sklopu njih postojala je i "Treatment" ekipa sastavljena od tridesetak najekstremnijih ludaka, koji su nerijetko u tučama navlačili hirurške maske na lica kako ih policija ne bi kasnije prepoznala.:meansmile

1985. godine uz tragedije na Hejselu i Bradfordu najveće nerede na jednoj fudbalskoj utakmici izazvali su upravo navijači Milvola.
Kup meč između Luton Tauna i Milvola prenošen je uživo na televiziji, ali je zgranuta javnost umjesto fudbala u direktnom prenosu gledala iživljavanje Milvolovih huligana nad domaćim navijačima, policijom, redarima i imovinom stadiona. Okršaji sa suparničkim bandama u Londonu postali su sve brutalniji. ''Headhunters''(Čelzi), ''Inter City Firm'' (Vest Hem), ''Yiddos''(Totenhem), ''Gooners''(Arsenal) i ''Bushwackers''(Milovol) takmičili su se između sebe za primat u engleskoj prestonici. Nerijetko se dešavalo da se okršaji dvije grupe navijača za neke završe tragično, pošto su huligani sve više počeli da nose hladno oružje. Tako je jedan navijač Milvola nakon tuče sa Vest Hemovim huliganima u londonskom metrou pao pod šine voza i izgubio život. Par godina kasnije uslijedio je revanš, tako što je navijač čekičara izboden na smrt, tada popularnim ''Stenli'' nožem. Ubica je uhapšen i poslan u zatvor iz kojeg je izašao nakon odležanih šest godina, a interesantno je da i danas, skoro dvadeset godina kasnije dobija prijeteće poruke telefonom. :smurf:

Mesha Mare
13-10-2008, 09:25 PM
Navijači drugih klubova zaobilazili su "jazbinu" kako su znali i umjeli, pošto je rijetko ko uspijeo da se bez dobijenih batina vrati kući, a mnogi klubovi su čak zahtjevali da im Milvol obezbijedi dodatno obezbjeđenje i zaštitu za igrače i stručni šab:smurf:.
Dolaskom Reg Bura na mjesto predsjednika kluba polovinom osamdesetih, stvari su počle da se mijenjaju...na bolje za fudbal, na gore za navijače Milvola. 1988. godine fudbalski klub Milvol je po prvi i za sada jedini put izborio plasman u tadašnju prvu ligu.
Stadion Milvola je tada više ličio na ruševinu i bojno polje nego na fudbalski stadion na kojem bi trebalo da gostuju Mančester, Liverpul ili Arsenal. Klub nije imao para da ga renovira, a interesantno je da je jedina novina u poređenju sa "jazbinom" iz perioda nakon drugog svjetskog rata bila visoka zaštitna ograda oko gostujućeg sektora i policijski punkt kod sjeverne tribine koji je prije ličio na zatvorsku osmatračnicu. Na stadionu su postojali i mali ograđeni boksovi u koje su za vreme utakmice zatvarani izgrednici.:smurf: Predsjednik kluba Reg Bur dobio je naređenje od fudbalske asocijacija da se odluči za jednu od dve varijante: temeljno renoviranje stadiona ili njegovo rušenje i izgradnja novog. Odluka da se izgradi novi stadion svima je izgledala razumno osim navijačima Milvola:smurf:.
08. maja 1993. godine utakmica Milvol-Bristol Rovers zatvorila je stari Den. Reg Bur je na kraju meča jedva izvukao živu glavu pred naletom bijesnih navijača, koji su uletjeli u teren i u pravcu njegove lože preko kordona policije bacali kamenje i izvađene stolice. Na najvećem transparentu jasno je pisala poruka: "Danas je Reg Bur sahranio jazbinu!":meansmile
Već narednog dana buldožeri su prionuli na posao a stadion Den, na kojem je klub Milvol zabilježio rekordni niz od 59 mečeva bez poraza (u periodu od 1964. do 1969.), nakon 83 godine otišao je u historiju, a navijači protivničkih timova konačno su mogli da odahnu. Još jedna zanimljivost vezana je za poslednje godine starog stadiona Milvola. Godinu dana prije njegovog rušenja trojica navijača Lester Sitija skupila su hrabrost da odu na utakmicu svog tima u južni London. Pošto je Lester poput mnogih drugih klubova odustao od dovođenja svojih navijača na Den, klub Milvol nije obezbjedio poseban gostujući sektor. Trojica najhrabrih Lesterovih fanova tako su morali da redovno kupe karte na blagajnama za domaću tribinu. Naravno Milvolovci su ih provalili čim su se pojavili na stadionu i prije nego što je meč počeo. Nisu dobili batine, ali su kasnije na sudu pričali da bi im lakše bilo da su ih Milvolovi navijači prebili i izbacili napolje. Ovako, njih trojica su morali da trpe uvrede, pljuvanje, ćuške, ismijavanje... Uz sve to nisu vidjeli ni jedan minut meča, pošto su bili primorani da 90 minuta sjede dok su domaći navijači oko njih sve vreme stojali i navijali. Nakon preživljene torture, hrabra trojka je tužila fudbalski klub Milvol koji je morao da im nadoknadi troškove puta i ulaznice i plati nadoknadu za pretrpljeni strah.:smurf: U avgustu 1993. godine lisabonski Sporting uveličao je otvaranje novog stadiona kapaciteta 20.146 sjedećih mjesta, izgrađenog nepun kilometar od mjesta gdje je bio stari i koji je nazvan jednostavno
"The New Den" (nova jazbina):smurf:.
1994. malo je falilo da se ponovi historijski uspeh, ali je Milvol poražen u baražu od Derbi Kauntija. Nezvanično se govorilo da fudbalska asocijacija nije dozvolila Milvolu da se vrati u tada novooformljenu premijer ligu, pošto ponašanje njegovih navijača jednostavno nije moglo više da se toleriše(Mozda zato Celice?:smurf:). Nakon poraza od Derbija, navijači su divljali bukvalno dva dana, a policija je imala pune ruke posla. Broj uhapšenih i povrjeđenih mjerio se stotinama a materijalna šteta pričinjena na i oko stadiona bila je nemjerljiva. Već naredne sezone Milvol je ispao u drugu diviziju (treću ligu), a klupski neuspjeh ostaće upamćen jednako kao i neredi navijača na Stamford Bridžu kada su se Milvolovi huligani sukobili sa policijom i navijačima Čelzija nakon utakmice FA kupa. Prve dvije sezone provedene u drugoj diviziji nisu nagovještavale da će se Milvol uskoro vratiti tamo gde realno pripada, u prvu diviziju. Što zbog brojnih izrečenih zabrana od strane kluba i policije, što zbog nezadovoljstva zbog preseljenja na novi i rušenja starog stadiona:smurf:,
tako i zbog loših rezultata Milvol je 1997. imao rekordno malu prosječnu posjetu kao domaćin od svega 6000 navijača(kod nas bio ovo bilo vrh:smurf:).

Mesha Mare
13-10-2008, 09:26 PM
Nakon par sezona tavorenja u drugoj diviziji pod vodstvom mladog novog direktora Tea Paphitisa uslijedila je 2001.godina u kojoj je obezbjeđen povratak u viši rang. Atmosfera na tribinama ponovo je živnula i naredna godina biće jedna od najboljih u novijoj historiji kluba. Izboren je baraž za ulazak u premijer ligu ali će 02.maj 2002. godine i revanš meč protiv Birmingem Sitija ostati upamćen po najvećim neredima na ostrvu u poslednjih dvadeset godina:meansmile. Milvol je poražen kod kuće golom u nadoknadi vremena što je bio znak za navijače da krenu u rušilački pohod. Nastao je opšti haos prvo na tribinama a zatim i ulicama južnog Londona. Sve je gorjelo, a u neredima je učestvovalo nekoliko hiljada huligana. Policija je uspjela da uspostavi mir tek u jutarnjim satima. Bilans nereda bio je poguban. Pored gomile izgorelih kola i demoliranih pabova povređeno je čak 127 policajaca, većina teško i 36 konja, među kojima i ponos kraljevske ergele, konj koji je predvodio kraljevske parade. Od narednog jutra policija sprovodi raciju po južnolondonskim kvartovima. Nakon par nedjelja na osnovu video snimaka nereda uhapšeno je i na razgovore privedeno na stotine navijača Milvola među kojima i Rej Everest, pedesetšestogodinjak:smurf: vođa ozloglašene huliganske ekipe "Treatment". Rej je proglašen za predvodnika i inicijatora nereda. Osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od pet godina. Time je postao najstariji osuđeni huligan u Velikoj Britaniji. Interesantan događaj bila je party povodom 21. rođendana njegove kćerke. U prepunom pabu nedaleko od stadiona Milvola bilo je preko dvjjesta zvanica, uglavnom likova sa potjernica. Među njima pojavilo se i nekoliko fudbalera Milvola u znak poštovanja prema ocu slavljenice koji se tada već nalazio iza rešetaka. Kada je ta vijest došla do zvaničnika kluba, ti fudbaleri su uz velike muke uspjeli da ubjede svoje bosove kako ipak nisu bili na pomenutoj proslavi, pošto im je zaprećeno otkazima...
Direktor Teo Paphitis uveo je i specijalne mjere pri kupovini ulaznica.
Svaka glasi na ime kupca čiji dosije u policiji mora biti prazan:meansmile.
Najave velikih navijačkih okršaja i naplate nekih starih dugova došle su i do naslovnih strana novina- Milvol i Vest Hem, koji se nisu sretali više od deset godina. . Tenzija je bila veća nego za bilo koji drugi meč u premijer ligi, ali je policija ipak uspjela da situaciju na oba meča održi pod kontrolom. Milvolu je za malo izmakao baraž za ulazak u premijer ligu, ali je zato postignut najveći uspjeh u historiji kluba - plasman u finale FA kupa, u kojem su londonski lavovi poraženi u susretu sa favoritom Mančester Junajtedom:bawling:.
Za finale kupa u Kardifu fudbalska asocijacija prvi put je prekršla pravilo o podjednakoj podjeli karata finalistima, tako je Mančester dobio 38.000 a Milvol samo 24.000 karata. Sve je učinjeno svjesno u saradnji sa policijom i čelnicima londonskog tima jer kako reče direktor Teo Paphitis:
"Bojim se da u južnom Londonu nema toliko navijača Milvola koji su spremni da pri kupovini karata za finale ostave svoje lične podatke, što je pokazala utakmica polufinala sa Sanderlendom!" Naime i na tom meču Milvol je dobio deset hiljada manje karata nego tim sa sjevera Engleske. Finale u Kardifu i pored poraza ostaće obilježeno zlatnim slovima u historiji kluba a navijači Milvola potrudili su se da tokom cijelog meča budu glasniji od protivnika:smurf:
i pruže svojim ljubimcima nevjerovatnu podršku. Incidenata gotovo da i nije bilo:smurf: po gradu pošto je policija do perfekcije sve organizovala.
Junajtedovi navijači napadali su manje grupe običnih Milvolovih fanova povredivši čak i jednu ženu. Najozbiljniji incident dogodio se nedaleko od stadiona u kojem je došlo do okršaja između grupe od 70-tak navijača Mančestera i 30 Milvola, ali je munjevitom reakcijom policije sve ubrzo smireno.
U novoj sezoni Milvol je prodao čak 16.000 pretplatnih karata, što je rekord od kako postoji ''New Den''. Utakmice kupa Uefa, kao i one prvenstvene protiv Lidsa ili Vest Hema jednostavno se ne smeju propustiti...:rolling:

Malo poduži tekst, nadam se da nećete zamjeriti;
ipak to je Milvol zaslužio.:smurf:

celike
13-10-2008, 09:27 PM
Kad smo kod "ljepših stadiona"...

Millwall - "No One Likes Us We Don't Care":train:
Imam njihov šal oridžinale!
Moram još Forestov nabaviti.
Grazie na tekstu,super je 8)

M|RZA
14-10-2008, 06:29 PM
Imam njihov šal oridžinale!
Moram još Forestov nabaviti.
Grazie na tekstu,super je 8)

Ja imam od Readinga

HARUN_FCB
14-10-2008, 06:32 PM
1973/1974. Real Madrid 0-5 Barcelona

Johan Cruyff je preporodio momčad Bacelone koja nije osvojila naslov u zadnjih 14 godina i predvodio ju je do fantastične pobjede na Bernabeu.

Rezultat 0:5 protiv Barcelone navijači Reala i danas ističu kao najteži domaći poraz u povijesti kluba.

Cruyff je zabio za 2:0 sjajnim solo prodorom, kada je primio loptu na svojoj polovici i nakon što je prošao sve igrače koji su mu bili na putu pogodio je iza sadašnjeg trenera Reala Mariana Garcije Remona, koji je bio na golu.

Barcelona je te sezone osvojila naslov prvaka, koji je osiguran čak pet kola prije kraja sezone.

1984/85. Real Madrid 0-3 Barcelona

Barcelona je sredinom 80-tih imala britanski trio u momčadi. Novi trener Terry Venables je doveo na Nou Camp škotskog napadača Stevea Archibalda, engleskog Garya Linekera i Walešanina Marka Hughesa.

Arlcibald ili "Archigol" imao je start iz snova u momčadi Barcelone, jer je na Bernabeu postigao jedan i asistirao za preostala dva gola u 3:0 pobjedi.

Te sezone Barca je bila prvak, a dvije sezone kasnije Lineker je postigao hat-trick u 3:2 pobjedi protiv Reala na Nou Campu.

1993/94. Barcelona 5-0 Real Madrid

Legendarni napadač Barcelone Romario postigao je hat-trick u utakmici u kojoj su Katalonci predvođeni bivšim igračem Cruyffom razbili Real na Nou Campu.

Barca je osvojila četvrti naslov prvaka zaredom kada je branič Deportiva Miroslav Đukić promašio jedanaesterac u zadnjoj minuti zadnjeg kola protiv Valencije.



2003/04. Barcelona 1-2 Real Madrid

Veliki derbi su obilježili incidenti zbog povratka na Nou Camp bivšeg igrača Barcelone Luisa Figa. Portugalski veznjak žestoko je dočekan i zatrpan 'kišom projektila', uključujući svinjsku glavu.

Ipak, na kraju se on zadnji smijao, jer je njegov Real sa 2:1 prvi puta nakon 19 godina slavio na Nou Campu.

U uzvratu u Madridu Bacelona se osvetila za domaći poraz i sa 2:1 odnijela je bodove sa Bernabeua.

2005/06. Real Madrid 0-3 Barcelona

Barcelona je sa dva gola Ronaldinha i jednim Samuela Eto'a sa čak 3:0 pobijedila na gostovanju na Santiago Bernabeu kod Real Madrida.

U 151. derbiju najvećih španjolskih klubova na madridskom stadionu Santiago Bernabeu igrala je samo jedna momčad - gostujuća. Barcelona je Realu očitala pravu nogometnu lekciju i protiv 'veterana' Kraljevskog kluba mogla je ostvariti i uvjerljiviju pobjedu od glatkih 3:0.

Dva gola i sjajna igra čarobnjaka Ronaldinha natjerala je publiku na Santiago Bernabeu da prvi put u povijesti priredi 'standing ovations' jednom igraču mrskog kluba.:rolling:
Heh :D :loveyou:

celike
14-10-2008, 08:54 PM
ipak to je Milvol zaslužio.:smurf:
:explosive:
Likovi izgleda jedva čekaju da zaigraju protiv nekog poznatijeg kluba pa da se dobro pomlate.
Što bi rekao Mister No : "Ništa ne vraća entuzijazam i dobro raspoloženje tako dobro kao jedna dobra tučnjava" 8)

Ja imam od Readinga

http://www.nutrix.hr/Labrada/Fitnestips/biceps/1thumb_up.gif

Respekt 8)

Mesha Mare
14-10-2008, 09:04 PM
Kad smo kod toga, ja sam zabunom na poklon dobila Čelzijev(:kungfu:),
on se kao zabunio:devil3:... I prodala sam ga naravno jednom vrlom Čelzijevcu:bravo:.
Scart gdje si prije bio..:D

Moram se dotaći meni jako dragog kluba,
za početak slike koje govore više od riječi...


http://www.poster.net/anonymous/anonymous-celtic-fans-4900982.jpg

http://img129.imageshack.us/img129/2359/glasgowceltic25xs.jpg

http://img129.imageshack.us/img129/3695/celticirish9dj.jpg

http://www.oneposter.com/UserData/Poster/Poster_13789.jpg



CELTIC

celike
14-10-2008, 11:12 PM
Uh ja rekoh navijači Italije,kontam šta je sad ovo,Mancy da ovo stavlja nije moguće....
I nije,vala 8)
Moram reći da su mi Rangersi blago draži,iako imaju glupo ime,policija što bi reko Vugdalić 8)
Nekako kad gledam Celtic uvijek imam osjećaj da se igra ragbi.Valjda zbog dresova,ne znam.

Mesha Mare
14-10-2008, 11:19 PM
Uh ja rekoh navijači Italije,kontam šta je sad ovo,Mancy da ovo stavlja nije moguće....
I nije,vala 8)
:imsorry:

Ali za te stvari ja mišljah da imam tebe.:bounce:
Neko jednom reče samo mazohisti vole talijanski fudbal.:ears:
Bum' postavila Lazio u slijedećem postu.:D



Moram reći da su mi Rangersi blago draži,iako imaju glupo ime,policija što bi reko Vugdalić 8)
Nekako kad gledam Celtic uvijek imam osjećaj da se igra ragbi.Valjda zbog dresova,ne znam.

Hmmm. Zbog dresova sumnjam, više im liče na zatvoreničke uniforme, ali ekološke.:ears:
Da, gledala sam Vugdalića kada je to govorio,
kup UEFA je bio ako se ne varam.:uhh:

Vječisti rivalisti Celic i Rendžersi., koji čak ni dresove ne mijenjaju.:uhh:

Adi_23
14-10-2008, 11:32 PM
Imam šal Ajaxa i bio sam na Amsterdam areni :)
A j a x

Mesha Mare
14-10-2008, 11:34 PM
Imam šal Ajaxa i bio sam na Amsterdam areni :)
A j a x
Prenesi nam utiske, onako iz prve ruke.:)

Adi_23
14-10-2008, 11:48 PM
Prenesi nam utiske, onako iz prve ruke.:)

Bio sam tamo 2000 godine i takvo iskustvo mi ostaje za citav zivot..obiso sam cijeli stadion i pola Amsterdama :) ..a Amsterdam arena je fakat extra..muzej, kafići, shopping..:bounce: a tek sam se izgubio kad sam vidio kako su uređene komentatorske prostorije i počasna loža.. sa bočne strane bacis lagano pogled i vidis 5 pomocnih terena jedan do drugog ( toliko samo vidis a ima ih vise )...Golovi Van Bastena se vrte na ekranima u muzeju, kopačke iz 1921. g mislim.. ma extra..
a tek sto sam vidio extra crnku to je posebna prica :))))):frogtongu

Mesha Mare
14-10-2008, 11:54 PM
Bio sam tamo 2000 godine i takvo iskustvo mi ostaje za citav zivot..obiso sam cijeli stadion i pola Amsterdama :) ..a Amsterdam arena je fakat extra..muzej, kafići, shopping..:bounce: a tek sam se izgubio kad sam vidio kako su uređene komentatorske prostorije i počasna loža.. sa bočne strane bacis lagano pogled i vidis 5 pomocnih terena jedan do drugog ( toliko samo vidis a ima ih vise )...Golovi Van Bastena se vrte na ekranima u muzeju, kopačke iz 1921. g mislim.. ma extra..
a tek sto sam vidio extra crnku to je posebna prica :))))):frogtongu

Da, njihovi pomoćni su bolji od naših ovdje..:D,
a o komentatorskim prostorijama da i ne govorimo...:rolleyes:

Van Basten je bio sila od igrača.:angelsmil
Sigurno da je prekrasno iskustvo i drago mi je zbog tebe:D...
Moja želja je posjetiti Emirejts i Hajberi naravno,
tj. kupiti stan na istom.:aliensmil
:arsenal:



:waving:

celike
15-10-2008, 01:20 AM
Neko jednom reče samo mazohisti vole talijanski fudbal.:ears:
I u pravu je 8)

Bum' postavila Lazio u slijedećem postu.:D
Neka se čudo desi....:cool:


a tek sto sam vidio extra crnku to je posebna prica :))))):frogtongu
To je najvažnije 8)

Eh,a ja bih najviše volio obići one južnoameričke lude stadione bez stolica i čudnog oblika.Stadioni sa stolicama nemaju dušu.


Moja želja je posjetiti Emirejts i Hajberi naravno,
tj. kupiti stan na istom.:aliensmil
:arsenal:
Kad postanem imućan i poznat,kupiću ti jedan na Koševu,sa lijepim pogledom na stadion 8)

eX
15-10-2008, 08:54 AM
ja u legendarne utakmice ubrajam i FINALE LIGE PRVAKA 2005 IZMEDU LIVERPOOLA I MILANA.

to mi je najmrža tekma:reallymad, ne želim je se sjećati...:bigglasse

Mesha Mare
15-10-2008, 11:03 AM
I u pravu je 8)

Neka se čudo desi....:cool:
Šta sve čovjek nije u stanju da preobrati vjernika u nevjernika ili obratno?:diablotin
Čuda se dešavaju samo na filmovima i u Americi.,:bonesm:
a njihov fudbal je tek sada u ekspanziji.:hot:


To je najvažnije 8)
Htjela sam i ja tako doslovno reći, al' mi bi neugodno.:bonesm:


Eh,a ja bih najviše volio obići one južnoameričke lude stadione bez stolica i čudnog oblika.Stadioni sa stolicama nemaju dušu.Ovdje se moram složiti s tobom.:meansmile


Kad postanem imućan i poznat,kupiću ti jedan na Koševu,sa lijepim pogledom na stadion 8)
Haj' bolje i to nego da gledam poluprazne tribine i "nenamjerna" padanja sa balkona neke milanske zgrade..:hrpa:

Valjat će mi preimenovati temu...:shiny:

Mesha Mare
15-10-2008, 11:37 AM
Eagles Lazio :diablotin




9. decembar 1979. je prva organizovana utakmica na kojoj je Lazio imao podršku s sjeverne tribine i uskoro je već ispao u drugu ligu koja je ipak nešto najbolje što je moglo momcima da se desi u to vrijeme. Velika gostovanja u sezoni 82/83 s nekada 7.000 (Bologna), nekada 4.000 (Bari), nekada 10.000 (Pistoia) Laziala uz svoj klub – urnebesno navijanje – hiljade nebeskoplavih zastava i među prvima organizovano navijanje s vođom na čelu. Lazio je postao neshvaćeni fenomen širom Apenina. Ljubav svoje publike prema 11 fudbalera je ubrzo proslavio navijačku tribinu Nord i svrstao je u sam vrh Ultras scene Italije. Politika je i dalje ekstremno desničarska – Laziali među prvima pjevaju “Inno di Mamelli” tj. Italijansku himnu redovno na utakmicama voljenog kluba. Čak 15.000 Laziali ide u Arezzo, jedno od najmasovnijih gostovanja u Toscani svih vremena…

Lazio pobjeđuje pred 75.000 gledaoca Cataniu poslje velike borbe – utakmice koju “Eagles Supporters” smatraju kao pobjeđenu zbog navijača, zbog navijanja, zbog ljubavi Rima prema Laziu. Dolazi do tuče u Cava dei Tirreni s navijačima Cavesea i ulazak u prvu ligu je definitivno osiguran. U to vrijeme Eagles kao i druge navijačke grupe Lazia nisu nosile italijanske zastave u znak otpora protiv “tricolore” osvojenog od Rome u godini 1984. Ovo je simbolika kompleksa u italijanskoj navijačkoj sceni. Eagles postaju velika grupa i imaju za tadašnje uslove fantastičnu brojnost od 2.000 članova, ostale grupe involvirane u čudo zvano “Curva Nord” su Ultras’74, Commandos Monteverde, la Falange, Eagles’ Korps, Hell’s Eagles Destroyers, American Eagles, Gruppo Sconvolti i Erotic Gropu.

18. oktobar 1987 godine je datum osnivanja grupe „Irriducibili Lazio“. Klub je u velikoj krizi i poslije 3 godine uspijeva da uđe opet u Serie A.

http://img259.imageshack.us/img259/2290/laziointer1sizedls8bg2.jpg (http://imageshack.us/)

http://www.avantilazio.com/modules/coppermine/albums/sslazio/calcio/campionato/2007-2008/Lazio-roma/Lazio%20-%20Roma%2007-08%2026.jpghttp://www.avantilazio.com/modules/coppermine/albums/sslazio/calcio/campionato/2007-2008/Lazio-roma/Lazio%20-%20Roma%2007-08%2024.jpg

celike
15-10-2008, 06:50 PM
Odlično (čuda se ipak dešavaju) 8)
Ono gore na transparentu piše "Laziali sa sjevera pozdravljaju prijatelje Interiste",pa mi nešto pade na pamet ona utakmica u Rimu kada
im je Lazio kao htio pustiti utakmicu da osvoje naslov,a onda im zabili 5 golova hehe.

Haj' bolje i to nego da gledam poluprazne tribine i "nenamjerna" padanja sa balkona neke milanske zgrade..:hrpa:
Tebi bi trebalo puštati 24 sata na dan golove Inzaghija,startove Materazzija,finale lige prvaka Milan-Juventus iz 2003.
(meni lično najdraže-1120 minuta igre bez golova + penali-samo za sladokusce i izbirljive fudbalske znance :mrgreen:),z
atim sve Juventusove utakmice sa slabijim protivnicima koje završavaju sa 1:0 i još neke zanimljive duele tipa Cagliari-Lecce i slično :mrgreen:

Valjat će mi preimenovati temu...:shiny:
Uh da,naguralo se svega,pa predlažem da se preimenuje u "legendarne utakmice,navijači,igrači" 8)

Mesha Mare
15-10-2008, 06:57 PM
Tebi bi trebalo puštati 24 sata na dan golove Inzaghija,startove Materazzija,finale lige prvaka Milan-Juventus iz 2003.
(meni lično najdraže-1120 minuta igre bez golova + penali-samo za sladokusce i izbirljive fudbalske znance :mrgreen:),z
atim sve Juventusove utakmice sa slabijim protivnicima koje završavaju sa 1:0 i još neke zanimljive duele tipa Cagliari-Lecce i slično :mrgreen:

Tu iz 2003 gledala i sjećam se je vrlo dobro.:scan:
Samu sam sebe počela nervirati gledajući je,
isto ono kad su Đuri klasiku puštali.:D
Iznad glave-:aeh:
:grnbday:

Marerazzi je za moj ukus pre sirov, umišljen...:coolglasse,
ali svakako dobar igrač.:D




Uh da,naguralo se svega,pa predlažem da se preimenuje u "legendarne utakmice,navijači,igrači" 8)

A ja opet mislila legendarne fudbalske priče:grnbday:
ili onu već utvđenu- najvažnija sporedna stvar na svijetu.:grnbday:

celike
15-10-2008, 07:06 PM
Tu iz 2003 gledala i sjećam se je vrlo dobro.:scan:
Samu sam sebe počela nervirati gledajući je,
isto ono kad su Đuri klasiku puštali.:D
Iznad glave-:aeh:
:grnbday:
Upravo tako.Ali to i jest klasika :grnbday:

A ja opet mislila legendarne fudbalske priče:grnbday:
ili onu već utvđenu- najvažnija sporedna stvar na svijetu.:grnbday:

Hehehehehe....maštovito 8)

Mesha Mare
15-10-2008, 07:09 PM
Kako za koga.:clapping:

:grnbday:

Pa koji naziv predlažeš Celike?:grnbday:

celike
15-10-2008, 07:36 PM
Hehehe,pa ne znam,odluku prepuštam tebi.Englezi su spretniji u tim poslovima oko organizacije.
Mi Italijani smo više ovako za neke finese,umjetničke stvari,modu,dekoracije i to 8)

Mesha Mare
15-10-2008, 07:41 PM
Vidim puno finesa si postavio o legendarnim talijanskim utakmicama.
Bonđorno.:grnbday:

Ništa onda neka bude ova druga kod svih prihvaćena i općepoznata.:grnbday:

Dr_Strangelove
16-10-2008, 03:07 PM
Vjerujem da je vecina vas vec citala ovaj intervju, ali eto ako ima onih koji i nisu ovo je mislim pravo mjesto da se postavi. Rijec je o legendi Zelje Nikoli Nikicu i njegovom intervjuu za cini mi se radio stari grad :)

Kakav bi Nikola Nikić volio biti kao trener?
-Volio bih da budem kao Ivica Osim. Za mene je on najbolji u Evropi.

S obzirom na to da vas je dugo trenirao šta je bila njegova karakteristika: čvrsta ruka ili tolerantniji pristup rada s igračima?
- Apsolutno čvrsta ruka. U suštini sve je u životu red, rad i disciplina, ako toga nema nema ni uspjeha.

Osim je na jednoj utakmici Nikića ostavio na na klupi, i tada su navijači počeli skandirati: Hoćemo Nikolu...?
- Poslao je on mene na zagrijavanje. I ja tako trčkaram 70 minuta.
Prokuho. Publika viče Nikola, Nikola,... Pozove me Osim do klupe, pet minita prije kraja, i ja se počnem skidati. A on će: Ne, ne, nećeš na teren. Ja kažem: šefe što neću, a on veli: Ti ćeš gore. Što ću gore, pitam. Osim kaže: Pa vidiš da te traže. I ja se obučem i među navijače... Kad sam onda počeo da psujem.


Kako je Nikola Nikić postao legenda?
- Previše je to legenda... Željo je imao većih igrača, većih legendi.
Ali jedna je stvar istina: Nikola Nikić je najpopularniji igrač Želje svih vremena. Znam to. Kada sam poslije 13 godina s Modričom došao na Grbavicu da igramo prvenstvenu utakmicu, sedam hiljada ljudi je skandiralo: Nikola, Nikola, volimo te.

Možda ste popularni zato sto nitko od igrača nije tako zanimljivo znao ispričati doživljaje s terena? Kako to objašnjavate?
- Ja nisam glumio. Kad igrači dođu u Sarajevo sa strane, pokušavaju se ponašati kao da su se tu rodili. Ja to nisam radio. Jednom me tadašnji novinar Oslobođenja Ahmed Pašalić pitao je li Željo provincijski klub.
Ja nisam znao šta to znači pa sam rekao da je seljački. Ne u onom bukvalnom smislu, već da je Osim igrače doveo sa sela. Sutra u novinama je izašao naslov: Samo je Matija Gubec, veci seljak od Nikole Nikića. Kada su to pročitali u klubu bili su uvrijeđeni.

Je li istina da ste jednom umjesto prema protivničkom, krenuli ka golu Želje s namjerom da date zgoditak?
- Igrali smo protiv Partizana i Jusuf Hatunić me loptom snažno pogodi u glavu. Iznesu mene iza Partizanovog gola i doktor Hamo Hasanbegović mi pokaže prst i pita vidiš li? Ma kako ne vidim prst. Uđem u igru, netko mi doda loptu i pođem ja pravo ka svom golu. Sreća, moj suigrač Josip Čilić, na šesnaest metara uleti mi klizeći. Sudija mu da žuti karton, a mene iznesu vani.

Zbog povrede glave?
- Pa, da. Doktor je poslije rekao da šest mjeseci trebam pauzirati. Ali naš fizoterapeut se nije složio: Ma kakvi, taj će za mjesec dana biti kao nov. Doktor ga upitao: Kako će tako brzo, a ovaj odgovorio: ma nema on mozga. I fakat za mjesec dana ja zaigram, a fizioterapet pred svima kaže: Jesam li vam je rekao da nema mozga.

Kažu i da ste u to vrijeme kada prediblate suparničkog igrača znali da se okrenete i podrugljivo dobacite: Džajić!
- Prvo sam govorio Best. A kasnije sam govorio Džaja, Džaja, Džaja.

Koji vam je najdraži gol u karijeri?
- Najdraži je onaj kada smo na Grbavici pobijedili Krajovu s četiri nula. Pređem ja jednog, drugog, trećeg, uđem u šesnaesterac i bez veze šutnem i ne vidim kako je lopta ušla u gol.

Kako ste došli u Želju?
- Igrao sam u Zvijezdi iz Gračanice i trebao sam prijeći u Čelik. Ja se dogovorio s njima, ali sutradan Željo igrao u Brčkom. Pokojni Velija Bećirspahić dođe meni kući. Kažem mu ja: Druže Veljo ja sam dogovorio s Čelikom. A on razočarano: Nidžo, je li više voliš ići ćirom u Zenicu ili avionom u Moskvu na Željine pripreme. Do tada sam avion vidio samo kad je preletio iznad moga sela.

U karijeri ste dali mnogo golova. Koji je bio recept za tu efikasnost?
- Driblam, driblam, šut i gol. Švabo mi je rekao: Tvoje je da daš gol, ako ga ne daš do osamdesete minute izađi sam.

Mada niste visoki dali ste, zanimljivo, 40-ak golova glavom?
- Neke i na sreću. Sjećam se jednom igramo protiv Zvezde, netko ubaci loptu na šesnaest, ja skočim ona me pogodi u potiljak i pravo u rašlje.
Suigrači se raduju, a ja samo što nisam pao u nesvijest.

Jeste ikada igrali namještenu utakmicu?
- Sjećam se jedne utakmice protiv Prištine. Šujica koji je nekada branio u Želji, dogovorio bodove se Komšićem, Čilićem, Saračevićem i Vlaškim.
Kada se dogovara dogovara se s obrambenim igračma. Ja to nisam znao.
Vidim ja Taso(Komšić), pušta li, pušta. Ide lopta čista, on se skloni i 1:0 za Prištinu. Penal i 2:0. Meni nešto sumnjivo, ali ne razmišljam.
Onda se ja razigram, 2:1, 2:2, 3:2, za nas. Oni 3:3, ja 4:3. Šujica poludio i urla: doći ćete vi opet u Prištinu. U svlačionici suigrači tužni, spustili glave. Kažem ja njima: što mi niste dali 100 maraka, pa bih se ja na početku uhvatio za ložu i izašao napolje. To mi je bila prva utakmica za koju sam vidio da je sumnjiva. Uglavnom sutra u novinama izađe naslov: Nikić potopio Prištinu.

Dr_Strangelove
16-10-2008, 03:08 PM
Kako ste se ponašali kada dođe do tuče na terenu?
- Pa, bježao sam.

Koja je bila najteža?
- Imao sam dvije utakmice gdje sam se stvarno prepao. Jedna je bila protiv Rudara iz Prijedora, sada u ratu. Došli mi tamo i kažu nam nemojte se skidati. Pitam, kako nećemo pa došli smo na utakmicu. Oni će: pa dobro skinite se. Izašli mi na teren, a tamo strašni sud. Udaraju sa svih strana. Izašao bih ja, ali valja proći kroz neki hodnik.

Tko tuče? Igrači, navijači...?
- Ne znam, to samo pljušti sa svih strana. Jedva živ sam ostao. Ma strašni sud.

A druga utakmica?
- To mi je bila jedna od najtežih, ali nisam dobio batine. Igrali smo u selu Žeravica. Modriča se tada borila za ulazak u prvu ligu. Bio je Uskrs. I ja tim ljudima čestitam praznik. Kad oni meni: Mi smo ateisti.
Kontam ja to neki post. Reko: dobro, ja čestitam. Ali kad smo počeli igrat... Auuuu. Jedan viče kolji; drugi: voda vri; treći: bacaj. A ja obuko neke sive cipele, kiša pada iz neba i iz zemlje. Ne smijem bježat. Predsjednik protivničkog kluba za pasom drži kuburu. Zagrlio me i govori mi: neće tebi nitko ništa.

Predsjednik kluba s kuburom?
- Ma bolan to je rat, 1994. Još me zbunilo što na utakmici jedan viče Omere, drugi Jašare, treći Andrija. Rat je i ne zna se ko koga tuče, a mi igramo protiv Omera, Jašara, Ive, Ante ... Pitam ja sebe gdje sam to došao. A ono u tom selu Hrvati i Muslimani nisu otišli, ostali.

Niste dobili batine kada ste igrali za Olimpiakos, nakon što su navijači ušli u svlačionicu da tuku igrače?
- Oooo... Grci su strašni. Izgubili mi jednu utakmicu s tri nula u subotu i došli na trening u utorak. Zaključali sve kapije. Ali došlo tristo navijača na tribine. Mi mislili oni došli navijati. Joj, kad počeše skakati s tribina. Kad su počeli tjerati igrače, aj strašnog suda. Udaraju nogama i rukama. Ja pobjegoh Žiki Stojanoviću pod noge. U njemu dva metra i mislim tu je spas. Ipak do mene se probiše dvojica navijača i kažu mi: tebe neće nitko, ti si majstor ovdje. Gdje god sam igrao ljudi su me voljeli. Samo nisam znao pare zaraditi.

Kad ste spomenuli novac. Šta se desilo kada vam je otac došao u Grčku i vi mu dali novac da ponese kući?
- Došao stari usred jula i obukao duge gaće. Pravili smo kuću u Modriči i ja sam mu trebao dati para. On ih sakrije u gaće. S njim je bio zet i dvojica drugara. Otišli oni vozom i valjda tamo pili i plaćali dolarima.
To policiji bilo sumnjivo i na granici ih ćope. Nađu pare kod zeta i moga oca. I, zatvor. Da nije bilo mene sigurno bi zaglavili godinu. Zove mene stari iz policije i kaže: Skinuli su nas s voza. A ja ga pitam: Šta je s gaćama. A ona kaže: Pa skinuli su i njih. Bilo je negdje oko 15 hiljada dolara.

Vi ste jedan od rijetkih kome je i biznis s kafanom propao?
- Jedini sam koji je imao kafanu i propala. Ovi moji, iz Modriče, dali mi kafanu Roks. Ja sam uveo recke. Ko god mi dođe, kaže napiši recku.
Imao sam milion recki. Da sam za svaku uzimao pfening mogao sam se obogatiti. I što je najgore kafana je bila uz magistralni put. Možeš misliti.

Zanimljivo je da imate bazen, a ne znate plivati?
- Ja ne bih stradao da sam bio tamo gdje je ovaj tsunami odnio sve.
Spasio bih se svojim šlaufom od traktorske gume. Uzmem ja taj šlauf, ubacim ga u bazen i uživam.

Zar niste naučili plivati u Grčkoj?
-Četiri sam godine bio tamo i ništa.

Da li su sportaši bolji u krevetu od običnih ljudi?
- Ako gledaš prema mom iskustvu...hahahaha...Ne bih dao ruku u vatru za to...hahahahaha

Šta vas je najviše razočaralo u životu?
- U sportskom smislu poraz od Videotona. U ovom drugom segmentu najviše sam razočaran zbog raspada Jugoslavije. To je bila jedna od najboljih država.

Bili ste jedan od najbržih igrača bivše države. Jeste li ikada saznali koliko ste u prosjeku pretrčali na jednoj utakmici?
- Bilo je bržih igrača od mene. Ali ja sam bio najbrži s loptom. Moj profesor Hazim Salihović, koji me tri godine obarao iz matematike, kazao mi je: Ko nema u glavi ima u nogama. Eh, da sam to ranije shvatio bio bih možda najbolji igrač na svijetu.

Baš vas nije išla matematika?
- U prvoj godini gimnazije izvede me profesor pred tablu i nacrta krug.
Kaže mi: Nikola dat ću ti dvicu, ako pogodiš koliko je stepeni ovaj krug? Nisam ja bio na času kad se to učilo i okrenem se oko sebe a moj drug na dlanu napisao 360. Kažem profesoru: Dajte profesore, pa 360 stepeni. Ali onda će on: Dobro Nidžo nemoj se okretati, a ako ti neko bude šapnuo keca ćes dobiti. Joj, on onda unutar onog kruga nacrta još jedan i postavi pitanje: Koliko ovaj ima stepeni. Kažem ja sebi, hajde da malo uključim logiku: Ako ovaj veliki ima 360, onda je ovaj duplo manje.
Rekoh: Duplo manje. Kad sam ja to rekao u razredu nasta lom od smijeha.
Prošle godine kad su igrali veterani i novinari ovdje igrali utakmicu za večerom im ispričam ovaj slučaj. A šofer koji je dovukao novinare, kad sam to ispričao mrtav ozbiljan me upita: pa jesi li pogodio?

Dr_Strangelove
16-10-2008, 03:09 PM
Jos imate problema s cipelama?
- Kako neću kad mi je lijeva 44, a desna 43

Kako to riješavate?
- Kupim dva para cipela i onda to sparim

Kako si provocirao svoje čuvare na terenu?
- Hvalim ga. Kažem mu: joj jesi zgodan, jesi lijep ili bolan šta si se svezao mene imam 40 godina,... Nema šta im nisam govorio. Kad su shvatili da im smeta, čim ja nesto kažem oni meni kažu: Ne pitaj me ništa, ne pitaj me ništa.

Kako su oni vas provocirali?
- Skini samar s leđa, ispravi se, daj da te pojašem, đe ti igraš, vidi se kakav si,... Ali mene nisu mogli isprovocirati.

Tko vam je dao nadimke Guto i Folcika?
- Fićo (Edin Bahtić) je bio desno krilo, a ja Folcika lijevo. A Guto , zato što kad uzmem loptu odmah se savijem.

Tko je bio najgrublji igrač što vas je čuvao?
- Najteži su mi bili Hrstić iz Rijeke i Jovin iz Zvezde. Nekako mršavi, koščati, pa gdje god te udare Bože sačuvaj.

Koju utakmicu biste najradije zaboravili?
- Igrali smo protiv Spartaka u Moskvi. Švabo je prije početka utakmice rekao: ti čuvaj ovog, ti ovog... A meni ti čuvaj Prostor! Kontam kakav prostor. A tada je za Spartak igrao Protasov. Tri puta mi uzmu loptu i odmah poslije toga primimo gol. Poluvrijeme 4:0 za Spartak. U svlačionici Švabo pita: Nikola šta sam tebi rekao... Rekli ste Prostor, ali niste rekli koji je broj. Osim se okrene pomoćniku i kaže: Boro, vodi ga pod tuš vidiš da je prolupo. A ja se taman navikao igrati pod reflektorima i bilo mi krivo

Jeste li se smjeli suprostaviti Osimu?
- Ma ne. On je bio autoritet i suviše jak da bi se suprostavili. Istina jednom je mene počeo daviti.

Kako je došlo do toga?
- Znaš mene, seljaka . Kolege me potapšu po ramenu i ja sve uradim što kažu.Tako jednom pobijedili, dao ja opet dva komada. Nagovore me moji i ja pred Osima: Daj, Švabo ti nas samo ružiš, nego daj nam nešto para. Kad on mene uhvati za vrat da me davi, sreća pa su svlačionice u Želji bile takve da sam se povukao u ćošak u koji Osim nije mogao ući. I tada sam ga jedino vidio ljuta.

Zanimljivo je i to da vam je u karijeri pomogla i krava po imenu Jagoda?
- Kad sam bio mali ona je bila moj pokretni gol. Svežem joj zadnje noge i onda loptom pogađam zamišljeni gol između prednjih i zadnjih nogu .
Možeš misliti kakav bi igrač bio da sam počeo igrati recimo u pionirima Želje.

Je li vam taj zdravi život pomogao da budete brzi?
- Bio sam prirodno brz. Ali tu su bile i određene okolnosti. Na putu od kuće do škole bilo je milion kerova, lutalica . Kad god bi ker zalajao ja sam za nekoliko sekundi već bio 200 metara daleko. Zamisli svaki dan tako po ko zna koliko puta. A sada fitnes, teretane, a igrači ne mogu trcati 90 minuta.

U vrijeme Željine slave sigurno je bilo i mnogo djevojaka oko igrača. Kako ste rješavali probleme s obožavateljicama?
- Jedna stvar koju vi novinari ne znate, dakle zašto je Željo bio tako dobar, jeste u činjenici da smo mi bili najružniji ljepotani. Pogledaj samo tadašnju obranu: Komšić, Čilić, Saračević i Starovlah, a navala: Bahtić, Nikić, Paprica i Baždarević... Kad ja budem pravio ekipu uslov će biti nemoj mi lijepe igrače, oni se samo ogledaju.

Obožavateljice?
- Kad se Komšić, Paprica, Fićo i ja skinemo na plaži...Hahaha... Jesi vidio one izbjeglice iz Somalije? Oni su manekeni za nas.

Nije valjda da su vas djevojke izbjegavale?
- Znaš ti onu kletvu iz tog veremena: Dabogda vam djeca ličila na navalu Želje.

Koliko bi Nikola Nikić onog vremena danas vrijedio?
- Bio bih u rangu Ronaldinha, bez subjektivnosti. Nisam bio los igrač.

Za koliko ste onda iz Želje prešli u Grčku?
- Neki mesar, moj menadžer, me je prodao ko tele . Ali ne žalim se.

Iako ste bili brzi niste mogli stići Papeta?
- Švabo mi je davno rekao: Nemoj se vraćati preko centra i nemoj da razmišljaš, kad razmisljaš najopasniji si po naš gol.

Smeta li vam kao treneru kadetske selekcije BiH to što naša himna nema tekst?
- Smeta. Da bar ima malo teksta da pjevamo, a ovako nas uspava onda ne možeš pospan igrati

Dr_Strangelove
16-10-2008, 03:10 PM
Jos Anegdota

-Ulazi Nikić u avion i skida cipele jer su ga suigrači naložili da se skida obuća kad se ulazi u avion. Na istom letu, Nikić zove stjuardesu i zove turu pića svim igračima na "njegov račun"

- Bahtić (Fićo) vodi loptu a Nikić se dere ''fićo bolan dodaj dulum zemlje prazan oko mene"... Bahtiću od smijeha lopta otišla u aut

-pitali Nikića kad je doso u Želju gdje zivi a on odgovara "kod velikog krana " (Alipašino Polje u izgradnji )

-U Zagrebu pred tekmu sa Dinamom tim se odmara u hotelu ... Bahtić i Nikić igraju stolnog tenisa ...prolazi Osim pored njih a Nikić se dere:"Šefe, vidi igram ovog tenisa k'o John McEnroe"

- još jedna sa zagrijavanja: Osim ga poslao na zagrijavanje i valjda zaboravio na njega, a Nikić trči li trči jer ga navijači naložili i nakon jedno pola sata prilazi klupi i govori Osimu "šefe, ja ne mogu više, crk'o sam!"

- Već ste saznali da je Nikić u svom selu imao kravu Jagodu i da je na njoj vježbao golove. Poslije je postao prvotimac Želje i kad su išli na na beogradsku Marakanu, on i još nekoliko igrača su prvi put taj objekt vidjeli uživo. I dok su ostali komentirali kako je lijep teren, tribine, kako to dobro izgleda, Nikićev jedini komentar je bio: "Joj što bi se ovdje moja Jagoda tako lijepo napasala!"

- Rečeno je da je Nikić htjeo da plati turu pića u avionu. E poslije mu je Bahtić još nekoliko puta uzeo dobre pare "jer treba platiti ono što se popilo i pojelo u avionu".
U vezi toga kaže Nikić "Ja tek kasnije saznao da su hrana i piće besplatni u avionu. A onaj mangup mi dobre pare uzeo. Još ga pitam "da to nije malo preskupo" a on kaže "Avion ti je to, tu ništa nije jeftino".

" letimo mi u avionu a meni vruce skuha se a ovi moji mi govore da otvorim prozor
ja pokusavam i ne moze vidim ja ne moze se otvoriti prozor onda oni meni kazu da otvorim vrata i izadjem na balkon ja to uradim kad ono wc"
ili kad je nikola polago vozacki
"doso instruktor izaso iz auta i kaze hajde sjedi ja razmisljam gdje cu i sjednem na mjesto suvozaca aon me gleda i poce se smijati"

- Priča Nikić kad je igrao u Grčkoj:
"I dobijem ja neke pare i idem na odmor nazad u Jugu. Da se pokažem, kupim ja Mercedesa. Ali kad sam ulazio u Jugu, kroz Makedoniju poče da mi trese auto - prednji desni dio. Pojma nemam šta ali računam da to tako treba. Vidim stopira jedan vojnik i ja ga povezem. Pita on mene šta mi ovo trese. A ja kažem "Ha čuj, to je mercedes! To tako treba!". Opet pita on "A da tebi majstore nije pukla guma?".

celike
16-10-2008, 03:59 PM
:laugh2:
Genijalno!
Bravo,dr.Strangelove 8)
Ovakvih provala nije bilo nigdje.
Teško je bilo šta izdvojiti,ali uz onu scenu sa predsjednikom s kuburom za pojasom ove dvije su mi najjače :

"Osim je na jednoj utakmici Nikića ostavio na na klupi, i tada su navijači počeli skandirati: Hoćemo Nikolu...?
- Poslao je on mene na zagrijavanje. I ja tako trčkaram 70 minuta.
Prokuho. Publika viče Nikola, Nikola,... Pozove me Osim do klupe, pet minita prije kraja, i ja se počnem skidati. A on će: Ne, ne, nećeš na teren. Ja kažem: šefe što neću, a on veli: Ti ćeš gore. Što ću gore, pitam. Osim kaže: Pa vidiš da te traže. I ja se obučem i među navijače... Kad sam onda počeo da psujem."

"Kad ste spomenuli novac. Šta se desilo kada vam je otac došao u Grčku i vi mu dali novac da ponese kući?
- Došao stari usred jula i obukao duge gaće. Pravili smo kuću u Modriči i ja sam mu trebao dati para. On ih sakrije u gaće. S njim je bio zet i dvojica drugara. Otišli oni vozom i valjda tamo pili i plaćali dolarima.
To policiji bilo sumnjivo i na granici ih ćope. Nađu pare kod zeta i moga oca. I, zatvor. Da nije bilo mene sigurno bi zaglavili godinu. Zove mene stari iz policije i kaže: Skinuli su nas s voza. A ja ga pitam: Šta je s gaćama. A ona kaže: Pa skinuli su i njih. Bilo je negdje oko 15 hiljada dolara."
:laugh2:

Mesha Mare
16-10-2008, 06:28 PM
Je li vam taj zdravi život pomogao da budete brzi?
- Bio sam prirodno brz. Ali tu su bile i određene okolnosti. Na putu od kuće do škole bilo je milion kerova, lutalica . Kad god bi ker zalajao ja sam za nekoliko sekundi već bio 200 metara daleko. Zamisli svaki dan tako po ko zna koliko puta. A sada fitnes, teretane, a igrači ne mogu trcati 90 minuta.

Ovaj mi je dio najači, ko ga nije slušao uživo neka obavezno to uradi.
Ono njegovo š je neprikosnoveno:smurf:
Legenda...:cool2:
Hvala dr.Strangelove.:D

Dr_Strangelove
16-10-2008, 07:59 PM
e bas to, treba ga jos i poslusati, tad je sve ovo duplo smjesnije :D

a evo i jedna njegova slika iz igrackih dana :sweat:

http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/2005/03/31/_slike/SP_NIKIC.jpg

Mesha Mare
16-10-2008, 08:04 PM
http://www.sportin.ba/SlikeVijesti/nikola_nikic_21_3.jpg
A evo jedne novije, Nikola kao selektor mlade reprezenracija.

:smurf:

Mesha Mare
16-10-2008, 08:10 PM
Za početak prestavljanja-

http://www.youtube.com/watch?v=5tBBMhyjJRk

:rolling:

celike
16-10-2008, 11:25 PM
e bas to, treba ga jos i poslusati, tad je sve ovo duplo smjesnije :D
Joj da,to je za umrijeti od smijeha.Ne mogu se sjetiti onog detalja kad su oni na plaži,nešto kao "mi ulazimo u vodu k'o krokodili" tako nešto,valjao sam se,nisam mogao vjerovati....
I ovo je isto dobro,plakao sam :
"Prošle godine kad su igrali veterani i novinari ovdje igrali utakmicu za večerom im ispričam ovaj slučaj. A šofer koji je dovukao novinare, kad sam to ispričao mrtav ozbiljan me upita: pa jesi li pogodio?"

Za početak prestavljanja-
http://www.youtube.com/watch?v=5tBBMhyjJRk:rolling:
Najbolji ikad.Žao mi je samo što nije zaigrao u najboljoj ligi,ali šta se može.Tipična bosanska (ne)sretna priča.


Bonđorno
....principessa :mrgreen:

Mesha Mare
17-10-2008, 12:15 PM
Mlađi Parižanin bi na pitanje tko je najbolji fudbaler u povijesti Pari Sen Ženermena vjerovatno rekao Ronaldinjo, ali oni nešto stariji navijači “svetaca“ bi sigurno rekli Safet.

Safet Sušić- legenda bosanskohercegovačkog fudbala.

Legendarni fudbaler Sarajeva i reprezentacije Jugoslavije,
u čijem je dresu na prvih 10 utakmica tri puta zabilježio het-trik.:rolling2:

Kažu da Jugoslavija one 1990 na Mundijalu u Italiji
nije nestretno završila sa Argentinom, protiv koje su presudili penali, rata možda ne bi ni bilo...:blackeye:



Nažalost ja ga ne pamtim najbolje,
ali moj stari kaže da je Pape dokaz da postoje vanzemljaci.:hihi:
Stoga bih zamolila možda one koji imaju dobra sjećanja da napišu nešto više,
pa ćemo poslije i statistike...




E grazie Celice, sempre...:mrgreen:

celike
17-10-2008, 02:52 PM
Ne sjećam se baš,naravno,ali mogu pokušati napisati nešto po pričama.
Moj stari je recimo prestao je ići na utakmice kada je Sušić 1982. napustio klub.
Kasnije je otišao samo par puta sa mnom,da me preobrati jer sam kao mali prvo navijao za Hajduk (iz nepoznatih razloga) 8)
Preobraćenje je naravno uspjelo,pa sam vrlo brzo nakon toga i sam često bježao iz osnovne škole da mogu na Koševo kad bi se igrala utakmica srijedom.
A to sa Sušićem je u Sarajevu graničilo sa idolopoklonstvom.Zidovi kafana i ćevabdžnica,dnevni boravci,zastave,grbovi za retrovizor i zid i ostali rekviziti obavezno su sadržavali i Papetov lik,o čemu svjedoči i jedna epizoda top liste nadrealista.
Jednom prilikom neki čovjek je uletio na teren i ljubio mu noge ili tako nešto,a Pape se veoma unezgodio.
Bio je veoma tih i skroman,pa zato s njim nema previše anegdota ali je riječ o neprikosnovenom autoritetu na terenu i jednim od top 10 najboljih igrača Jugoslavije svih vremena.
Kada je trebao preći u Crvenu Zvezdu (ili Partizan),intervenisali su čak i neki viđeniji ljudi iz rukovodstva KP BiH i na kraju nagovorili Sušića da ostane u Sarajevu.To se u neku ruku smatralo kao i pobjeda na političkom nivou nad Beogradom.Tako da Sušić direktno i Sarajeva nekoliko godina kasnije odlazi u PSG,bez da je igrao za neke od klubova "velike četvorke".Prije Sarajeva nastupao je jedino za Krivaju iz Zavidovića,gdje je i rođen.
Dok je Sušić igrao za Sarajevo,klub je često bio u samom vrhu i kupu Uefa.
U sezoni 1979/80 Sarajevo je šampion jesenskog dijela sezone,a kraj sezone završava na drugom mjestu,odmah iza Zvezde.
Mnogo je utakmica bilo u kojima je klub sa Koševa sa Sušićem doslovno rasturao velike klubove u gostima.
1979. godine Sušić je proglašen za najboljeg igrača Jugoslavije.
Iste godine proglašen je i za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine.
U sezoni 1979/80. bio je najbolji strijelac u Prvoj ligi sa Kostićem iz Napretka.
Godine 1981. dobio je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva.
Kao što je Mancy napisala već,imao je početak karijere u reprezentaciji kao nijedan igrač do tada.
Sa repkom je igrao na Mundijalu 1982. i 1990,te evropskom prvenstvu 1990.
U dresu Sarajeva odigrao je 350 utakmica i postigao 250 golova.
Sušić se izvrsno nadopunjavao sa još jednim genijalnim igračem,Predragom Pašićem.
Poznat je slučaj kada je trebao preći u milanski Inter,ali kako je u međuvremenu stavio potpis i za Torino,gubi pravo igranja i u jednom, i u drugom klubu.
Za Sušića kažu da je,uz Blaža Sliškovića,posljednji igrač tzv. socijalističkog tipa,gdje se smatralo da imaju igrači koji su zaduženi da trče i da se bore s jedne strane,i s druge strane igrači koji misle i koji bi jednim potezom rješavali utakmice,u koje su spadala i pomenuta dvojica.
Za Sliškovića kažu da je otišao i korak dalje te pri kraju karijere doslovno hodao po terenu.
Tomislav Ivić,inače najpriznatiji i najuspješniji fudbalski stručnjak iz bivše YU,smatra da je riječ o najboljem fudbaleru ikada na ovim prostorima.
Još jedna zanimljivost je i mit o Sušićevom starijem bratu Seadu.
Mnogi smatraju da je on bio čak i bolji od Safeta,ali profesionalni fudbal nije shvaćao previše ozbiljno,pa nije napravio veliku karijeru.



E grazie Celice, sempre...:mrgreen:


Prego 8)

Mesha Mare
17-10-2008, 03:31 PM
http://www.hordezla-stuttgart.com/images/imagessusic.jpg

NAJVECI FUDBALER KOJEG JE BIH IKAD IMALA

Miroslav Ciro Blaževic: Ciro je trenirao svjetske igrace, ali je Safet Sušic neponovljiv, jedan i jedini. On je bio umjetnik!

Bogdan Tanjevic: Na osnovu mog fudbalskog znanja, mogu kazati da je Safet Sušic Pape bio jedan od najtalentovanijih igraca na svijetu. Sjecam se, naprimjer, kada je na nekoliko utakmica reprezentacije tadašnje Jugoslavije postigao po tri gola. Njegov talenat se, zapravo, vidio sa kilometar. I njegov brat Sead bio je takoder izrazito talentovan fudbaler, ali je Safet za razliku od njega imao vecu neophodnu samokontrolu. Safet Sušic je, jednostavno receno, vanserijski, veliki fudbalski as.

Aleksandar Ristic: Mislim da se u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini, nakon Asima Ferhatovica, nije rodio tako talentiran nogometaš kakav je Safet. Izuzetan igrac, ali i ljudska velicina, koji je svojom tehnikom i izrazito izraženom individualnošcu obogacivao svaki tim u kojem je ikada nastupao. On je roden sa necim cudesnim u sebi, to je u njemu bilo urodeno i to ga je i cinilo velikim.

Elvir Bolic: Za mene je to zaista najbolji nogometaš s naših prostora svih vremena. Dok sam bio djecak, bio mi je fudbalski idol, a poslije sam imao srecu da ga upoznam i licno i da vidim da je isto tako sjajna osoba, možda je bolji kao covjek nego kao igrac. U svakom slucaju, za mene najbolji igrac svih vremena i izvanredna osoba koja sve koji ga poznaju zaista cini sretnim i ponosnim.

Tekst iz SLOBODNE BOSNE 26.12.2002



http://www.hordezla-stuttgart.com/images/142137_400X600.jpg

http://www.youtube.com/watch?v=pU28SSZITu4


Grazie ancora una volta,
Tanti auguri..:smurf:

Mesha Mare
17-10-2008, 05:00 PM
http://www.freewebs.com/fdbalkan/images/1.JPG
Sead i Safet

Blistavu karijeru zapoceo je u Krivaji iz Zavidovica. Brat Sead odveo ga je 1978. na igraliste Krivaje, sto je bilo presudno u sportskom opredjeljenju Safeta Susica. U prvom timu Krivaje igrao je kada je imao 16 godina! Godine 1972 odlazi na Kosevo u juniorsku ekipu Sarajeva. U prvom timu Sarajeva debitovao je 3. avgusta 1973. godine na Kosevu protiv Crvene zvezde u Ljetnoj ligi sampiona. U dresu Sarajeva odigrao je 350 utakmica i postigao 250 golova. Za reprezentaciju Jugoslavije prvi put nastupio u Budimpesti 5. oktobra 1977. godine u susretu sa Madjarskom i postigao dva gola. U prvih deset reprezentativnih susreta, tri puta postigao po tri gola!! Za "A" reprezentaciju do kraja 1981. odigrao 20 utakmica. Godine 1979. proglasen je za najboljeg fudbalera Jugoslavije. Godine 1979. proglasen je i za sportistu Bosne i Hercegovine. U sezoni 1979/80. bio je najbolji strijelac u Prvoj ligi sa Kosticem iz Napretka. Godine 1981. dobio Sestoaprilsku nagradu grada Sarajeva.

http://www.leksikon-yu-mitologije.net/files/pape.jpg

http://www.youtube.com/watch?v=iWCXpS1hwz4

-Sušić i Radanović, protiv Bugarske.:smurf:
Pa jeli toooo moguće, ljudi moja kakva sreća...:smurf:

HARUN_FCB
17-10-2008, 05:29 PM
heh uvijek se nasmijem ovome... Radanoooviiiic , Radaaanoviiic, Radanovic... Rad... radanovic :D

Dr_Strangelove
17-10-2008, 06:02 PM
nadjoh ovaj intervju tamo gdje i onaj Nikicev :)

Safet Sušić - prvi intervju:

Danas kada vidim Safeta na TV-u okruženog krupnim ribama iz FIFA-e i poslovnog svijeta, ne mogu da se ne prisjetim njegovog prvog velikog intervjua za TV Sarajevo. Poslije sulude utakmice s Rumunjskom u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, kada je u utakmici za infarkt Jugoslavija pobijedila sa 6:4, a dotad anonimni Safet Sušić postigao četiri gola, nacija je odmah poludjela i proglasila ga za genija ravnog Leonardu da Vinciju i Tesli. Eksperti su dokazivali njegove nadnaravne moći i performance, savršeno kretanje na terenu i geometrijsku preciznost njegovih udaraca. Tako da se čovjek zapita da li se zapravo uopće radi o ljudskom biću. Intervju je prikazan u udarnom terminu, negdje poslije Dnevnika i cijela nacija je uprla oči u svog novog heroja - Boga, istinsku veličinu, voljeno biće i legendu. A intervju je tekao ovako:
Novinar: Safete, kako protječe vaš radni dan?
Safet: Pa ja, ujutro kada ustanem..., mucajući i oklijevajući poče on, prije treninga popijem jednu kavu..., (pauza), a onda? - pripomogne novinar.
Safet: Onda odem na trening i tamo s mojim prijateljima Pajom (Pašić) i Čalom (Janjoš) igram ševe, "na male" i "rokam slobodnjake". (pauza)
Novinar: A poslije? - opet će novinar.
Safet: Poslije odem u hotel Europu i tamo doručkujem "srneća leđa" (vrsta kolača).
- Doručkujete kolač?, pita novinar.
- Ma joj, jarane, ja sam ti prvo mislio da ti je to neko pečenje od srne, a ono kad je stigao kolač, šta ću, ja pojeo.
- I svidjelo vam se?, pita novinar.
- Ja, ja... svidjelo mi se pravo i od tada stalno naručujem. Onda popodne opet idem na trening, nastavi Safet, i tamo s mojim jaranima, Pajom i Čalom, igram ševe, "na male" i malo izvodimo "slobodnjake".
- A onda opet odem u hotel Europu i tamo naručim jednu patku i kolač...
- Srneća leđa?, bezobrazno upita novinar.
- Ja, ja, srneća leđa, jašta, s osmijehom odgovori Safet ne primijetivši ironiju u novinarovom pitanju.
- A onda je večernji lagani trening, gdje ja i moji jarani, Pajo i Čale, igramo ševe, "na male" i pucamo slobodnjake. A poslije toga ja odem u hotel Europu i tamo popijem jednu kavu.



ZA KNJIGE NEMA VREMENA
- A slobodno vrijeme, Safete?, upita nervozno novinar koji je od "genija" ipak očekivao malo više.
- A navečer..., spremno nastavlja Safet koji se već potpuno oslobodio. Navečer kao i svi mladi ljudi volim izaći u kafić sa mojim jaranima Pajom i Čalom i tamo popijemo po jednu kolu.
- A djevojke, Safete?, uporan je novinar.
- Pa ja i moji jarani, Pajo i Čala, volimo kao i svi mladi ljudi pogledati lijepu djevojku i naručiti joj kolu.
Novinar je već očajan, a Safet se zadovoljno smješka očito zadovoljan svojim medijskim debijem.
Tada novinar baca posljednju kartu ne bi li intervju ipak dobio malo na težini i ekskluzivnosti.
- A reci nam, Safete, pročita li se kada neko lijepo štivo, neka lijepa knjiga?
Safet mirno slegne ramenima i reče:
- Pa vidite i sami, nema se vremena. :sweat:

Mesha Mare
17-10-2008, 06:41 PM
Nažalost ja ga ne pamtim najbolje,
ali moj stari kaže da je Pape dokaz da postoje vanzemljaci.:hihi:

Tako da se čovjek zapita da li se zapravo uopće radi o ljudskom biću.
:sweat::sweat:A to je...:sweat:


Odličan intervju.:cool:

celike
17-10-2008, 08:30 PM
Hehehe,koja li ga je ovo hinja intervjuisala....
Tipično grubo zbijanje šala sa ljudima iz manjih sredina 8)

Mesha Mare
17-10-2008, 08:31 PM
Hehehe,koja li ga je ovo hinja intervjuisala....
Tipično grubo zbijanje šala sa ljudima iz manjih sredina 8)
Da, ali prije neki ljubomorko.:burn:

Dr_Strangelove
17-10-2008, 08:50 PM
evo nesto i o jednoj legendi tuzlanske Slobode, mali odlomak iz serije clanaka koje je za magazin Start pisao Miljenko Jergovic :)

JUSUF HATUNIĆ (1950.), stup obrane tuzlanske Slobode i beogradskoga Partizana te živi dokaz kako viškovi znaju biti tragičniji od manjkova. Hatuniću, naime, ničega nije falilo, ni sluha, ni pameti, ni nogometnih znanja, ali je za sport kojim se bavio i za vrijeme u kojem je igrao naprosto bio prejak. U jednom ne pretjerano grubom startu slomio je nogu mladom igraču Partizana Zoranu Raciću, koji se nakon toga više nikada nije vratio na nogometni travnjak. Hatunića su se plašili protivnički napadači, iako nije bio među grubljim braničima u Prvoj saveznoj ligi, ali je imao nešto što nije nitko drugi, što je možda koristilo timovima za koje je igrao, no istovremeno je štetilo samoj igri. Pojavio bi se kao srednjoškolac među prvačićima koji igraju lopte, a to nikada dobro ne izgleda. Kao i većina velikih i jakih ljudi, Hatunić je u duši bio mekan čovjek. Umro je rano i za sobom ostavio sasvim dovoljno tuge za trojicu običnih. Više ga se žalilo kao čovjeka nego kao nogometaša, što je, u svakom slučaju, kompliment. Na onoj utakmici protiv Španjolaca, kada je Juanito dobio flašu u glavu, Jusuf Hatunić je sa svoje polovine terena raspalio prema golu Miguel Angela i pogodio. Engleski sudac poništio je pogodak iz samo njemu jasnih razloga. Možda zato što nije normalno da čovjek tako jako udari loptu.

celike
17-10-2008, 10:45 PM
Da,dobroćudni gosrostas.Bilo ih je 8)
Mislim da je ovo on,po sjećanju iz jednog albuma sličica kojeg sam gledao.
http://i21.piczo.com/view/3/w/x/l/e/5/b/o/9/5/p/t/img/i288251815_786_6.jpg

Svi se slažu da je imao nevjerovatnu fizičku snagu.

Inače,titulu najgrubljeg igrača ikada u prvenstvima sfrj nosi Nihad Milak iz FK Sarajeva,sa najviše žutih kartona.

Mesha Mare
17-10-2008, 10:47 PM
http://i16.tinypic.com/53a6dxs.jpg


Stub obrane tuzlanske Slobode i beogradskog Partizana. Bio živi dokaz kako viškovi znaju biti tragičniji od manjkova. Hatuniću, naime, ničega nije falilo, ni sluha, ni pameti, ni fudbalskog znanja, ali je za sport kojim se bavio i za vrijeme u kojem je igrao naprosto bio prejak.

Jusuf Hatunić dolazi u Partizan- i prva misao svakog navijača crno-belih nije bila kako je u klub došao jedan sjajan odbrambeni igrač (jer je to Musa, kako su ga zvali,i bio), već su se svi sjećali kako je njegov start zauvijek odredio fudbalsku sudbinu Zorana Racića, tek koju godinu ranije.
U sezoni 1977/78 činio je dio čelične odbrane Partizana, sa Golcem, Nenadom Stojkovićem, Kozićem.
Hatunić je dao svoj ogroman doprinos, stigao i do reprezentacije. Kasnije je svoju karijeru nastavio u Turskoj, ali nije stigao da kao bivši as priča o svojim igračkim danima. Preminuo je vrlo rano. Tako je i drugi akter tog tužnog događaja iz 1974. zadobio tragičan udarac. Ovaj put, nije prekinuta karijera,nego cio jedan život.

Mesha Mare
17-10-2008, 10:53 PM
Mislim da je ovo on,po sjećanju iz jednog albuma sličica kojeg sam gledao.
Da, to je on:)
Visoke lopte...

celike
17-10-2008, 11:12 PM
8)
Pamtim ko slon.
Još malo ex-yu stvari,ovaj put najveći navijački neredi u bivšoj državi (prema časopisu CKM),uključujući i nerede u SCG nakon raspada.Ima dobrih provala i ludih imena 8)
Zanimljivo,prvi su započeli Crnogorci,iako su oni u pogledu navijačkih skupina važili kao nejneorganizovaniji.

20 najvecih navijackih nereda na ovim prostorima

Navijacki sukobi na nasim stadionima datiraju jos od sezdesetih godina proslog veka i koincidiraju sa pojavom fenomena gostujucih navijaca.Nekada nije bilo sektora za simpatizere gostujuce ekipe,vec su svi bili izmesani na tribinama,pa ne cudi to sto je cesto bilo pesnicenja izmedju neistomisljenika.Posebno naelektrisani bili su oni mecevi velike cetvorke,ili kada bi jedan od njih gostovao u drugim gradovima.Neretko su kola sa BG tablicama prevrtana u more na splitskoj rivi.Gostovanja beogradskih klubova u Vinkovcima obicno su prerastala u ulicne ratove,bas kao i okrsaji u maksimirskoj sumi u Zagrebu.Javnost se ipak prvi put ozbiljnije pozabavila ponasanjem fudbalskih navijaca nakon sto su Grobari demolirali voz i sukobili se sa specijalcima na stanici u Sidu 1984. godine,na putu za Sarajevo.Zbog sve cescih navijackih okrsaja,policija pocetkom osamdesetih zabranjuje navijacima da nose zastave na motkama.Organizovanjem navijackih grupa u SFRJ polovinom osamdesetih eskalira nasilje na nasim stadionima.Svakog vikenda bilo je i po pet visokorizicnih utakmica.Ne smeju se zaboraviti ni navijaci tada manjih klubova,pre svih Rada,koji su imali malu,ali odabranu ekipu,i njihova cuvena tuca sa Bed Blue Boysima u Zagrebu.Osvrnucemo se samo na najzanimljivije i najzesce okrsaje.

-U prolece 1972. godine titogradska Buducnost igrala je protiv Spartaka u Subotici.Kako se posle Drugog svetskog rata u Vojvodinu doselio veliki broj Crnogoraca,tako je iz Ravnog Sela,Backog Dobrog Polja,Vrbasa,Crvenke,Lovcenca……….ka Subotici krenuo veliki broj navijaca gostujuceg tima.Po dolasku u grad pijani Crnogorci potukli su se sa lokalnim stanovnistvom.Utakmica je u jednom momentu morala da bude prekinuta posto su navijaci Buducnosti vodeci pogodak svoje ekipe proslavili uletanjem u teren i pucanjem iz vatrenog oruzja u vazduh.Delegati utakmice zahtevali su da milicija razoruza sve na tribinama da bi mec bio nastavljen u miru.Crnogorci su u pocetku odbili da predaju oruzje “bez borbe”,ali su ipak “kapitulirali” kada im je glavni inspector obecao vracanje naoruzanja po zavrsetku utakmice.
-U novembru 1981.godine jedan citalac novosadskog dnevnika,zgrozen ponasanjem navijaca Vojvodine,poslao je ovom listu pismo sledece sadrzine:”Zamislite,molim vas,ti vandali su nasrnuli na coveka koji je imao Dinamovu zastavu,ukrali su mu je a potom pred punim tribinama spalili….”

-U maju 1983. godine ponovo su Crnogorci bili na sceni.Sutjeska je igrala odlucujucu utakmicu za ulazak u Prvu ligu protiv Dubocice.Niksicani su sa deset autobusa doputovali u Leskovac vece pre utakmice.Zaposeli su gradsku kafanu nalivajuci se u njoj sve dok sutradan nisu krenuli na utakmicu.Na stadion su provalili na silu ne plativsi ulaznice,a potom su se incidenti redjali kako na traci-Sutjeska prva postize gol,pijani Niksicani ulecu u teren naoruzani zastavama na motkama,koje ce kasnije koristiti u tuci.Sve vreme tokom meca gadjali su domace navijace i igrace pivskm flasama i kamenicama a,kada je utakmica zavrsena,lumpovanje je nastavljeno u gradu.Ceo Leskovac izasao je na ulice da se obracuna sa nasilnim gostima koji su sebi krcili put pucajuci iz pistolja u vazduh.Bilo je na desetine razbijenih glava,polupanih noseva,izbijenih zuba.

-3.5.1986. Posle utakmice dva makedonska tima navijaci skopskog Vardara nasrnuli su na ekspediciju sa igracima i navijacima Pobede iz Prilepa.Kada se sve smirilo,vodja puta prilepske ekipe je izjavio:”U jednom trenutku pomislio sam da ce nas sve iskasapiti I poubijati.bili su naoruzani metalnim sipkama,lancima,nozevima,cak i milicijskim pendrecima.Napadali su nas sa svih strana.Pomislio sam da moze da se dogodi najgore,pa sam morao da izvadim sluzbeni pistolj.”

-12.5.1987. Sudija Beljin iz Panceva morao je da prekine drugoligasku fudbalsku utakmicu izmedju Pelistera iz Bitolja i Trepce iz Titove Mitroviceva puta,posto su domaci navijaci gadjali protivnickog golmana nozevima.

celike
17-10-2008, 11:14 PM
-4.12.1988. Rijeka-Hajduk.Prvoligaska utakmica timova sa hrvatskog Jadrana uvek je vazila za derbi mec.Splitska Torcida probila je ogradi i tako preko centralne tribune krenula ka Armadi,grupi domacih navijaca.U prvom naletu cuvari reda uspeli su da ih obuzdaju uguravsi ih pendrecima nazad u njihov sector.Pocetak drugog poluvremena je zbog nereda na tribinama kasnio desetak minuta a,kada se sve naizgled primirilo,obe navijacke grupe priredile su bakljadu.Torcida je osim mnostva baklji aktivirala i nekoliko raketa.jedna je pogodila u ruku coveka na glavnoj tribini pa je iznesen sa stadiona sa teskim prelomom ruke,a u sledecem momentu druga raketa pogodila jejednog fotoreportera u glavu.Nesrecni covek imao je srece posto je bio pogodjen u bradu i deo obraza,pa je preziveo.

-17.8.1988 Crvena zvezda-Partizan.U naelektrisanoj utakmici,ciji je rezultat rezirao sudija Sipka.Zvezda je postigla pobedonosni gol u 89. minutu.U tom momentu je sa severa uletela grupa od pedesetak Delija koji su na terenu proslavljali pogodak sa svojim ljubimcima.Milicija ih je nekako vratila na tribune da bi se odigrala i poslednja dva-tri minuta meca.Kada je sudija oznacio kraj,navijaci sa severa masovno su utrcalu na teren da proslave pobedu.Milicija ih je potisnula nazad ka tribini,medjutim,u tom trenutku je sa juga krenuo stampedo Grobara koji su gadjali organe reda i Delije odvaljenim komadima betona.U jednom momentu nije se znalo ko koga bije.Delije su u tuci koristile motke od barjaka.Jedan Grobar je aktivirao protivpozarni aparat i ,uperivsi ga u pokretnu policijsku kameru,unistio ju je.Neredi sa stadiona preneli su se i na okolne ulice.Polupano je vise privatnih vozila,nekoliko autobusa i stakla na dvoje milicijskih kola.Povredjeno je ukupno 17 milicionerai desetak navijaca oba tima.

celike
17-10-2008, 11:15 PM
-5.8.1990. Zeljeznicar-Sarajevo.Kada je Sarajevo postiglo vodeci pogodak Horde zla ubacile su u teren veliku kolicinu pirotehnike izazvavsi kraci prekid utakmice.Posto je tada bilo u trendu da policija prazni tribinu sa navijacima koji to ucine,pristalice Sarajeva zavrsile su na ulici.U nastavku susreta Zeljo uspeva da izjednaci.Tada Manijaci ubacuju narandzaste dimnjake u teren,a policija pravi neshvatljivu gresku i izbacuje i njih napolje.Mozete li da zamislite sta se sve desavalo na ulicama oko Grbavice od tog momenta kada se srelo vise od hiljadu navijaca dva tima.Zapodenuta je zastoka makljaza,a Horde zla zaustavile su tramvajski saobracaj posto su prevrnuli kiosk na sine.

-13.5.1990. Jedna od najcuvenijih neodigranih utakmica u istoriji svetskog fudbala.Iako nije bilo zrtava,obe strane bas ovaj mec oznacavaju kao pocetak gradjanskog rata i kraj Jugoslavije.Delije,smestene na donjem nivou juzne tribine,sat vremena pre nego sto je utakmica trebalo da pocne,srusile su ogradu i provalile na gornji sprat gde su pocistile sve pred sobom.Sa druge strane Dinamovci u zelji da priskoce u pomoc svojim prebijenim prijateljima,provalili su ogradu koja ih razdvaja od atletske staze i zestoko su se sukobili sa policijom.Delije,obavljenog posla,sa svoje tribine posmatraju tucu “modrih” i “plavih” na centru terena.Svoju kung fu vestinu pokazuje fudbaler Dinama i mladi jugoslovenski reprezentativac Zvonimir Boban koji u Brus Li stilu obara jednog “plavog” na zemlju.Posto su delegate odlucili da nema uslova da se utakmica odigra,policija je uspela da istera Bad Blue Boyse sa stadiona.na ulicama Zagreba besneli su neredi.Bilans:suzavac,zapaljena i prevrnuta vozila.srzdesetak osoba povredjeno,od cega sest tesko.Jedna osoba ubodena je nozem,druga ranjena u butinu iz vatrenog oruzja,treca zadobila prelom kicme…nekoliko dana kasnije kruzile su price da je jedna manja ekipa Delija otisla u Zagreb vece ranije,Poneli su iz Beograda registarske tablice i zakacili ih na zagrebacka vozila,pa su navijaci Dinama,ne znajuci to,demolirali automobile svojih sugradjana.

-27.4.1991. Crvena Zvezda-Partizan.Nekoliko dana pre ove utakmice Zvezda se plasirala u finale Kupa sampiona,pa su Delije u velikom broju dosle na Marakanu da jos jednom pozdrave svoje ljubimce.Grobarima je prvenstveni cilj bio da im to slavlje pokvare.U vise navrata navijaci Partizana prekidali su utakmicu uletanjem na teren na koji su stalno bacali drvene letve i kamenjeTokom celog prvog poluvremena na juznoj tribini vodio se ratizmedju navijaca i policije.Kada je konacno policija uletela na tribinu,usledilo je zesce peglanje,jurnjava,bezanija…….Jedan deo Grobara je uhapsen,drugi su otisli u Pionir na kosarku,dok su se treci sabili po coskovima tribune.U jednom momentu na ispraznjeni jug uletela je manja grupa Delija koja se sukobila sa policijom i preostalim Grobarima.
Ubrzo je poceo rat i to je oznacilo kraj susretima navijaca iz bivsih republika.U prvih nekoliko godina u novoj,prepolovljenoj Jugoslaviji sve navijacke aktivnosti svodile su se na veciti derbi dok su navijaci Rada bez vecih problema treca navijacka grupa u zemlji.Tek nesto kasnije u prvi plan izbili su Firmasi,Taurunum Boys,Crveni Djavoli iz Kragujevca,Despoti iz Smedereva,Blue Union naviaci OFK Beograda,Varvari iz Podgorice….
(kraj)

celike
17-10-2008, 11:22 PM
Nastavak-nakon 1991.

-Jedan od prvih derbija odigranih posle raspada obelezila je masovna tuca naviaca dva tima na Autokomandi.jedan Zvezdas preminuo je posto je udaren palicom u glavu.Vec u oktobru 1992. godine Grobari ubacuju suzavac na sever i zapad prepune Marakane.Zavladala je panika,bezanija…opsti haos.

-Ipak,najmasovnija tuca dva tima desila se u martu 1999. godine,tri dana pre pocetka NATO bombardovanja.Derbi se igrao na Marakani,a Grobari su se tradicionalno okupili ispred svog stadiona.Tog dana povredjeno je cetrdesetak osoba a uhapseno sezdesetak navijaca dva tima.Jedan policajac je zamalo preminuo kada muse ostar komad polomljene stolice zario u vrat.Pred kraj utakmice na teren je uletela nekolicina Delija I sa upaljenom bakljom krenuli su prema jugu,ali ih je policija na vreme zaustavila.
-Prvi prvenstveni derbi po zavrsetku bombardovanja odneo je jos jedan zivot.Navijac Crvene zvezde Aleksandar Radovic pogodjen je raketom ispaljenom sa juzne tribine u momentu kada je Partizan postigao vodeci gol.Delije su svoj bes iskalile lomeci stolice na severnoj tribini.Policija je privela 146 navijaca.

-U aprilu prosle godine,takodje na Marakani,ponovo je bilo vecih nereda.Jedan navijac Partizana uspeo je da otrgne protivnicku zastavu sa istocne tribine,sto je bio znak da Delije krenu ka jugu.Desetak minuta potrajalo je gadjanje polomljenim stolicama i pojedinacne tuce na istoku,a neredu su nastavljeni i van stadiona.Okrasaji Grobara i Delija prevazilaze sve granice normalnog,pa su visokorizicne sve utakmice kada se sastaju ova dva tima u bilo kojem sportu.

-Zestoko je bilo u decembru 2003.godine kada su se ova dva tima srela na neutralnom terenu u Novom Sadu,u sklopu kosarkaskog kupa.Policija je teskom mukom uspela da spreci navijace dva tima da se domognu jedni drugih,ali su plato ispred Spensa i okolne ulice pretvoreni u ratnu zonu.Trojica neduznih Novosadjana izboden su u trenutku kada su pokusali da zastite svoja vozila pred naletom razjarenih huligana.Policija je uhapsila vlasnika “golfa” beogradske registracije koji je imao pungepek bejzbol palica.

-O incidentima navijaca Rada moglo bi se takodje satima pricati.Jedni od najzescih tuca zapodenuli su u septembru 1998. godine protiv Delija.Nedaleko od stadiona na Banjici,na Trosarini,u brutalnom sukobu dve ekipe povredjeno je desetak navijaca.Ipak u najsvezijem secanju nam je obracun United Forcea i domacih navijaca na stadionu u Novom Pazaru,u martu 2004.godine.Grupa od oko 150 navijaca Rada stigla je u Novi Pazar pred pocetak utakmice.Cim su prisli stadionu,zapocelo je medjusobno kamenovanje sa pristalicama domace ekipe.Sa suprotne stranena teren jje uletelo nekoliko stotins pripadnika Torcide Sandzak i nastala je zesca makljaza.

-Jedna od najbrutalnijih tuca izmedju navijaca i policije zabelezena je takodje na Banjici,kada je Rad primio gol u poslednjem minutu meca protiv OFK Beograda I tako se preselio u Drugu ligu.policija je,da bi se odbranila,pucala iz vatrenog oruzja,a jedan metak pogodio je snimatelja RTS-a Blagoja Topalcica u prst desne ruke.Navijaci Rada sukobili su se sa cuvarima reda i u Vlasotincu,Kuli,Smederevu,Sapcu,Krusevcu,Pljevljim a……….

-Medju najzesce navijacke okrsaje u poslednjih nekoliko godina u Srbiji ubraja se onaj kada je ekipa Zemuna gostovala u Novom Sadu u aprilu ove godine.Grupa od oko 300 Firmasa bila je spremna za dolazak protivnicke ekipe,ali ih je lokalna policija provalila i razoruzala.Policija je razbila Firmase u dve grupe,a jedna manja uspela je da se probije do gostujuce ekipe ciji su prvi redovi takodje uspeli da prodju kroz policijski obruc i tada je nastao opsti haos.u ulicnim borbama ucestvovalo je gotovo 500 ljudi(racunajuci sve tri strane),a povredjeno je desetak navijaca i nekoliko policajaca.

-Novi Sad,2003. pre kosarkaske utakmice izmedju Vojvodine i Spartaka.Suboticki navijaci sukobili su se prvo sa policijom na Bulevaru oslobodjenja,a kada su se pojavili na platou ispred Spensa,potukli su se sa domacim navijacima.Navijaci Spartaka razbili su jednom policajcu glavu flasom.Dvanaest navijaca je povredjeno,a 9 uhapseno.u nekoliko sezona navijaci Vojvodine i Spartaka sukobili su se vise puta u takozvanim “malim sportovima”.

-Niske Meraklije i zrenjaninski Indijanci zestoko su se potukli u Nisu.Autobus sa gostujucim navijacima zaustavio se ispred domace tribine.U ravnopravnoj tuci navijaci su jedni o druge izlomili sve motke od zastava.Navijaci cacanskog Borca uleteli su pre tri godine na teren u Gornjem Milanovcu.Deset Cacana “zaradilo” je zatvorske kazne u trajanju od po 15 dana.U Cacku se nisu lepo provele ni Delije 1999.godine-nakon sto je utakmica vise puta prekidana zbog sitnijih incidenata,navijaci Zvezde uleteli su na teren u 43. minutu,a potom su se sukobili sa domacom publikom i policijom.Prekid je trajao gotovo 40 minuta,stadion je ispraznjen i tek tada mec je priveden kraju.

celike
17-10-2008, 11:22 PM
-Ni navijaci nizerazrednih klubova nisu mirniji.Dok su bili u istom takmicarskom rangu,susreti Vozdovca i Balkana cesto su bili u senci tuca Invalida i Sumara.jedna od brutalnijih tuca navijaca malih ekipa zabiljezena je na neutralnom terenu,u Novom Beogradu,kada su se u finalu Kupa Beograda 2003.godine sreli Knezevac Kijevo i Buducnost iz Dobanovaca.Utakmici je prisustvovalo 500 ljudi,a sitne carke i psovke pretvorile su se u masovnu tucu na tribinama.Sredstva se nisu birala.Navijaci su koristili motke,flase,kamenice,bilo je mnogo povredjenih a medju njima i majka jednog igraca Knezevca.
(kraj)

Mesha Mare
17-10-2008, 11:49 PM
Zaista fenomenalan tekst, grazie Celice.:)

Nismo zaostajali ni u tom segmentu fudbalske groznice:D

celike
18-10-2008, 01:37 AM
Naravno,s omasovljavanjem navijačkih pokreta na ovim prostorima,naročito krajem osamdesetih,ubrzo su pored onih već poznatih navijačkih grupa iz većih centara nastajale razne grupe i podgrupe i u manjim mjestima ali i predgrađima većih gradova.
Neke od tih navijačkih grupa imali su i jako maštovita imena,kao što ćete vidjeti u prilogu.
Ovi prvi s lijeva su specijalno za Mancy i dr.Strangelovea (hi hi hi)
http://img123.exs.cx/img123/2462/hajvani6kr.jpghttp://img123.exs.cx/img123/9092/prikaze13ov.jpghttp://img123.exs.cx/img123/3909/seljosi9gy.jpghttp://img103.exs.cx/img103/3909/hahari5ot.jpg
http://img103.exs.cx/img103/1708/ljumani0am.jpghttp://img103.exs.cx/img103/4310/kuklus6eg.jpg

Mesha Mare
18-10-2008, 01:43 AM
http://www.hzsa.net/img/hordezla_zagor.jpgčOv


Čuj Havani i Prikaze...:p

celike
18-10-2008, 01:46 AM
Još malo sumanutih navijačkih imena iz tog perioda.Ovi prvi su moji favoriti,ali moram reći da je konkurencija žestoka 8)


http://img123.exs.cx/img123/1402/kisobrani6ic.jpghttp://img123.exs.cx/img123/3364/cibukovac0hl.jpghttp://img88.exs.cx/img88/9425/golubokradljkivci8ms.jpg
http://img88.exs.cx/img88/1040/kaubojci0rt.jpghttp://img88.exs.cx/img88/8149/melanholici6eu.jpghttp://img88.exs.cx/img88/9366/mrtvaci0jr.jpghttp://img88.exs.cx/img88/1317/poletarci3wz.jpg

Obratiti pažnju na "Poletarce" : "možemo da se pohvalimo da imamo 4 baklje i 3 dimne,ali ih ne koristimo"

Mesha Mare
18-10-2008, 01:54 AM
http://img123.exs.cx/img123/1402/kisobrani6ic.jpg
Najoriginalnije ime.:p(kako li ga samo povikuju?:D)
http://img88.exs.cx/img88/9366/mrtvaci0jr.jpg
Alaj me nasmija Žak care!!:sweat:





http://img482.imageshack.us/img482/9485/pljacka2nn.jpg
:p

celike
18-10-2008, 01:56 AM
I za kraj,oni najbolji."Zlatokrilaca" ima šestero."Đilkoši iz Višegrada i "Đilkoši" iz Glamočana vode pravnu borbu oko imena.Zatim,tu su Nindža,Šeik i Rob pod istom zastavom,Marokanci u Gračanici....nema čega nema 8)
http://img88.exs.cx/img88/8484/saobracajci5bd.jpghttp://img88.exs.cx/img88/8010/zlatokrilci2hx.jpghttp://img88.exs.cx/img88/2787/djilkosi3lk.jpghttp://img88.exs.cx/img88/6417/djilkosi26ls.jpg
http://img88.exs.cx/img88/9317/djilkosidemanti0rf.jpghttp://img153.exs.cx/img153/3766/BrejkeriMaglaj2.jpghttp://img130.exs.cx/img130/8085/canibalsvrsac11ha.jpghttp://img152.exs.cx/img152/9246/marokanci18qh.jpg
http://img109.exs.cx/img109/1760/plisani11to.jpghttp://img77.exs.cx/img77/1562/princevirogatica11wo.jpg

celike
18-10-2008, 02:00 AM
Žak,Žak....
Joj ne znam je l me večeras uhvatilo ludilo ali ovom sam se dobro ismijao "navijači su nosili dreesove Veleža,Zrinjskog,Želje,domaćih i stranih klubova".Niđe veze!

Mesha Mare
18-10-2008, 02:02 AM
Mene Popovi.:sweat:- čuj imamo jedan bubanj koji smo ukrali,
a solidarišu se oko novca:sweat:
Hvala Celice..
Većinom smo Delije, al' ima i Grobara..:sweat:

celike
18-10-2008, 02:06 AM
Al pazi "plišane momke".Navijaju za sve moguće klubove u Hrvatskoj,a znaju i da naprave nerede.Ludilo....:clapping:

Mesha Mare
18-10-2008, 02:09 AM
Ujedinjeni, vrh!:sweat:
A gle ovih Ljudožderi je l' što imaju i engleske i talijanske šalove i ostale rekvizite..:sweat:


http://www.kohorta.net/web_images/novine/novo/slobodni_navijaci.jpg
Poslije, niko ih nije dirao, jer nikome nisu ni smetali(dobri ovi Osječani)..:sweat:

celike
18-10-2008, 02:18 AM
Ludo,ludo....al još gore mi je to što su sami morali skidati majice i transparente predati ih drotovima.Koja glupa scena 8)

Mesha Mare
18-10-2008, 02:23 AM
Jašta je.:smurf: Na uvid...:sweat:



Našla sam još dva zanimljiva članka.

http://www.whiteboys.de/presse/bilder/1989/novine-cestitka-i-policiji%5B1%5D.jpg
http://img193.imageshack.us/img193/5585/junacisamarakane01mb6.jpg

celike
18-10-2008, 02:42 AM
:cool:
Grazie,odlično.Split je definitivno bio najteže gostovanje,jer nisi imao gdje pobjeći 8)
Samo dok nabavim skener,biće materijala.

Dr_Strangelove
18-10-2008, 07:04 PM
hehe odakle iskopa ove navijace, presmijesni su :sweat:

Hahari: ''U Velikoj Kladusi nas niko ne podrzava, svi nam se smiju na utakmicama. Ipak, mi se na to ne obaziremo'' :D

dobri su i ovi Hajvani (crveno crne maje i sminkerske djozluke :coolglasse:sweat:) postoje li jos, nisam ja iz tog dijela grada, mozda Mancy zna :sweat:

Mesha Mare
19-10-2008, 10:44 AM
dobri su i ovi Hajvani (crveno crne maje i sminkerske djozluke :coolglasse:sweat:) postoje li jos, nisam ja iz tog dijela grada, mozda Mancy zna :sweat:

Koliko ja znam ne postoje, vjerovatno su trajali jednu sezonu,:smurf:
a i nisam iz Slavinovića, na drugom sam dijelu grada, tako da ovo što rekoh i nije baš sigurno.:smurf:

Članci su presmiješni, extra zaista.:D

Dr_Strangelove
19-10-2008, 05:22 PM
jos jedan s ovih prostora:

DAMIR DESNICA (1955.), lijevo krilo NK Rijeke s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih. Bio je dobar dribler, brz i lagan na nogama. Odigrao je jednu utakmicu za državnu reprezentaciju, protiv Rumunije, i dao jedan gol. U ekipu je upao slučajno, u sezoni selektorskih eksperimentiranja i velikih neuspjeha, pa nikome poslije nije bilo čudno što Desnicu više nisu pozivali u reprezentaciju. A bio je jedan od rijetkih napadača koji su dali jednako golova koliko su odigrali utakmica. Jedan gol u jednoj utakmici. I to ne prijateljskoj. Ali nije Damir Desnica po tome bio izuzetan i vrijedan nezaborava. Ono po čemu ga se pamti, jest da je bio gluh. Ili, što bi se ružno i netačno reklo, gluhonijem. Nijemi su samo kamen, neživa tvar i možda biljke. Svi drugi su u stanju nešto reći. Desnica nikada nije čuo zviždaljku glavnoga suca ili navijanje s tribina. To da je igra prekinuta, vidio bi po ponašanju svojih suigrača i bilo mu je svejedno igra li se utakmica kod kuće ili u gostima. Dovoljno je bilo da nijednom ne pogleda prema publici, pa da publike za njega više i ne bude. Drugima se njegova gluhoća činila kao hendikep te ga možda i zato nisu češće zvali u reprezentaciju. Desnici je, međutim, bilo svejedno zbog činjenice što je gluh. Nikada ništa nije čuo i vjerojatno nije shvaćao što mu to nedostaje u igri. On je bio živi, a na žalost i jedini, dokaz da za nogometnu igru nije potrebno čulo sluha. Kao što nije potrebna ni muzikalnost. Iako su neki nogometaši, Ivica Šurjak, Pavković iz Vojvodine i Milko Đurovski, snimali gramofonske ploče, između nogometa i glazbe vlada nepremostiv jaz. U toj igri ima literature i teatra, u boljim trenucima može biti i filma, a našlo bi se i veze sa slikarstvom ili barem kiparstvom, ali s muzikom baš nikakve. Osim navijačkih pjesama u kojima publika nogometašima nadomješta ono što inače nemaju. Damir Desnica dokazao je da se i bez tih pjesama može.

http://www.reprezentacija.co.yu/slike/igraci/Desnica-Damir.jpg

Zed's Dead
19-10-2008, 08:11 PM
desnica je bio igračina. dok sam živio u rijeci bio mi je komšija na zametu, kuća do kuće. samo ja sam odselio u drugi dio grada dok sam imao nekih 5 godina pa ga se baš i ne sjećam.

Dr_Strangelove
19-10-2008, 08:28 PM
desnica je bio igračina. dok sam živio u rijeci bio mi je komšija na zametu, kuća do kuće. samo ja sam odselio u drugi dio grada dok sam imao nekih 5 godina pa ga se baš i ne sjećam.

o njegovom kvalitetu dovoljno govori to sto je iako je bio gluh dospio i do reprezentacije (pa makar i jednu utakmicu) :bravo2: a negdje sam procitao i da je izabran u najbolji tim Rijeke svih vremena

Mesha Mare
19-10-2008, 08:36 PM
HASE

http://www.hordezla-stuttgart.com/images/imageshasesport11.jpg

Sjajnu fudbalsku karijeru poceo je u Sarajevu 1945. Clan fudbalskog kluba Sarajevo postao je 1948. Prvu utakmicu u dresu Sarajeva odigrao je 1952. godine protiv Zagreba. U prvom timu nastupao je do 1967. godine. Za prvi tim Sarajeva odigrao je 600 utakmica i postigao 400 golova. Godinama je bio najbolji igrac Sarajeva i jedan od najboljih fudbalera Jugoslavije. U prvenstvenoj sezoni 1963/64. bio je najbolji strijelac Prvenstva Jugoslavije sa 19 golova. Fudbal je igrao iskljucivo iz ljubavi. Kratko vrijeme proveo je u Turskoj, ali je za njega postojao samo jedan klub - Sarajevo! Za A reprezentaciju Jugoslavije odigrao jednu utakmicu(?!). U analima fudbala zapisano je da je Asim Ferhatovic 8. oktobra 1961. u Beogradu igrao za najbolju jugoslovensku sekciju koja je pobijedila Juznu Koreju sa 5:1! Kao fudbaler cesto je biran medju najbolje sportiste Bosne i Hercegovine.

Asim Ferhatovic Hase, "srebreni igrac BiH", najveca legenda našeg fudbala svih vremena. Na žalost svih ljubitelja najvažnije sporedne stvari na svijetu fudbalom se bavio svega 16 godina. U sezoni 1963/64. postaje "zlatna kopacka" lige bivše Jugoslavije. Godinu dana kasnije sa Sarajevom postaje vicešampion Jugoslavije, a dvije godine poslije napušta fudbal. Hase se oprobao i u Turskoj. Medutim, odigrao je samo devet utakmica i vratio se u Sarajevo, kako je tada tvrdio iz razloga što mu je nedostajala "caršija". Za FK Sarajevo Hase je odigrao 422 utakmice i za to vrijeme postigao 198 zgoditaka. Oproštajnu utakmicu odigrao je na "Koševu" 1967. godine. Tada su igraci Sarajeva i Željeznicara bili izmiješani u dvije ekipe iz razloga da publika ne bi podijelila. Hasa je odigrao samo 15 minuta, a svoj dres predao je Vahidinu Musemicu. Asim Ferhatovic bio je i ostace idol i uzor svim igracima i generacijama koje dolaze u "bordo" klubu.

Prica o derbiju je, zapravo, nekada bila prica o Ferhatovicu, Susicu, Pasicu, Osimu, Smajlovicu, Bazdarevicu... Rahmetli Asim Ferhatovic Hase je znao predriblati cijelu "Zeljinu" odbranu, pa i slomiti stativu "Zeljinog" gola, a jedan od najstarijih "pitara" Kemo Lakaca pricao je ovih dana kako je "slusao tu utakmicu na radiju u Zeleniki, i kad je Hase slomio stativu, bacio je radio u more". O Hasetovoj privrzenosti "bordo" boji najbolje govori cinjenica da je za tim sa Koseva odigrao 600 utakmica i postigao 400 golova, da je cak sam finansirao odlazak kluba na gostovanja(!) i da mu je bilo draze provuci loptu kroz noge Maticu, Kulovicu ili cak Osimu (?) nego unovciti svoje znanje u svjetskim klubovima. A htjeli su ga svi. Ni rivali sa Grbavice nisu drugacije osjecali za "plavu boju". "Volim te zaljubljenike u Zelju i fudbal sa naseg stadiona koji su mi uvijek znacili isto toliko, ako ne i vise od mog fudbalskog umijeca", govorio je prije 18 godina mozda i najbolji igrac "Zelje" svih vremena, Ivica Osim. Drago Smajlovic, jos jedna "Zeljina" legenda i direktor kluba znao je reci kako su mu od svih golova najdrazi oni protiv komsija: kada se "Zeljo" svojevremeno vratio u drustvo najboljih iz Druge lige, njegov tim je pobijedio u derbiju 2:1, a popularni Miso je savladao golmana Bilica tek nakon sto je prethodno predriblao pet igraca "Sarajeva".

Mesha Mare
19-10-2008, 08:52 PM
Jos dok je kao djecak prolazio uskim ulicama, sretali su ga ljudi i pozdravljali majstora o kome je vec pricao cijeli grad. Asim je od prvih fudbalskih dana ispoljavao mirnocu, lijepe manire i skromnost. Bio je i ostao pravi dzentlmen u kopackama! Fudbalska slava mu nije zaklonila vidike. Uvijek je zelio da ostane tih i van fudbalskih arena neprimjecen. U albumu jugoslovenskog fudbala ostace zapisano da je Asim u 31 godini zivota (1963/64.) sa 19 golova, bio najbolji jugoslovenski golgeter. I pri kraju svoje fudbalske karijere on je odusevljavao ljubitelje najljepse igre. Postigao je 19 golova u sezoni kada se u prvoj ligi takmicilo cetrnaest klubova. A Hase nije sutirao penale, niti je tada Sarajevo imalo sampionski tim, pa je ovaj majstor bio prevashodno zaduzen da priprema golove sa igracima.Pricati o Asimu Ferhatovicu znaci pricati o driblinzima sto se pamte i o neobicnim golovima koji su stadione dizali na noge, a golmane dovodile do ocaja.Jos od prvog nastupa u susretu sa Zagrebom na Kosevu, osamnaestogisnji mladic postaje ljubimac navijaca. Postigao je svoj prvi gol za Sarajevo. Taj pogodak je odlicio utakmicu. Half Joksimovic bio je zbunjen pred driblinzima djecaka kojeg je prvi put vidio. I brojna publika je prvi put vidjela kasnijeg ljubimca. Bio je to pocetak blistave karijere fudbalskog boema sa Koseva. Godine 1955. Sarajevo je gostovalo u Beogradu, gdje je igralo utakmicu sa BSK-om. Beogradski tim je redao pobjede pa se ocekivalo da ce i ekipa sa Koseva biti lahko savladana. U tom susretu glavni junak bio je Asim Ferhatovic, koji je na terenu pravio cuda. On je driblao cijelu odbranu protivnika, a onda i golmana i tako zabavljao publiku. I kada su svi na stadionu ocekivali da ce sa loptom usetati u gol, on je nastavljao igru i nadigravanje prema centru i tako iznova zapocinjao akciju zaboravljajuci gdje su vratnice. Citav stadion je stajao na nogama i aplaudirao majstoru, romanticaru.Jos je ljepsa bila slika kada su ga na kraju utakmice protivnicki navijaci u spaliru aplauzom ispratili sa stadiona. Znao je na cudesan nacin da savlada velike golmane. Jednom je na Kosevu u susretu sa Crvenom zvezdom u trku "nanizao" Tasica, Spajica i Durkovica i kada je istrcali Beara ocekivao udarac u suprotni ugao, Asim je s lakocom loptu plasirao u blizi.U jednom susretu s Partizanom na Kosevu izvanrednim fintama iz igre je "izbacio" Vasovica, Pajevica, Joncica i Jusufija. Kada je zavrsio akciju i Sarajevo postiglo gol, on je neocekivano otisao u svlacionicu. Niko na stadionu tada nije znao sta se dogodilo. Svi su mislili, naravno i sudija, da je od zamora pozlilo Hasetu i da se nakon ukazane pomoci vratio u igru. A on se u svlacionici napio vode.1963. godine otisao u Tursku i sklopio ugovor s Fenerbaceom. Svakodnevno je s telefonom kontaktirao s klubom u Sarajevu. Jednog dana mu je u telefonskom razgovoru sekretar Budo Vukovic rekao da su u nevolji uoci susreta sa Zeljeznicarom, jer nemaju valjanu ekipu. Hase je na to odgovorio da odmah krece u Sarajevo. Polozio je turskom klubu novcanu garanciju da ce se vratiti za desetak dana, dobio ispisnicu, stigao u Sarajevo, ponovo se registrovao za maticni klub i za nekoliko dana stekao pravo igranja. Utakmica na Grbavici bila je burna. Zeljo je imao odlicnu ekipu, ali Ferhatovic je bio neuhvatljiv. Sarajevo je dobilo taj susret sa 3:2 a poslije postignutog gola Hase je u odusevljenju i trku naletio na stativu koja je pukla. I ponovni njegov dolazak u Tursku nakon te utakmice na Grbavici bio je privremen. Odigrao je tamo samo devet utakmica i dao vise novca turskom klubu nego sto je dobio, samo da ga pusti u seher-Bez Sarajeva nije mogao! Volio je da igra na ulici ili livadi. Prije i onih najvaznijih utakmica, Hase je sa rajom igrao na male golove.Jednostavno: volio je fudbal i igrao ga od srca. Protivnicki igraci su ga cesto tukli po nogama. Povrijedjen je igrao i davao golove. Znao je da pobjegne iz bolnice samo da bi obukao dres Sarajeva. Na jednoj utakmici na Kosevu Hase je izvodio takve bravure driblujuci protivnicku odbranu da je radio-reporter Mirko Kamenjasevic u trenutcima odusevljenja rekao: "Dragi slusaoci, dok hasetu ne uzmu loptu, slusajte muziku iz naseg studija!" On je jednostavno s loptom mogao sve. I zato kao uspomena i istinita legenda moze da bude jedan naslov u novinama kada se Asim Ferhatovic oprastao od fudbalskih terena. Tada je preko cijele stranice napisao novinar koji se godinama divio Ferhatovicu: "JEDAN JE HASE!"

http://efm.ba/portal/wp-content/uploads/hase.jpg

celike
20-10-2008, 12:26 AM
Veliki čovjek i jedan od onih ljudi sa specifičnim pogledom na fudbal i na život.
Hase je možda najljepša i najznakovitija fudbalska priča kada je Sarajevo u pitanju,uz Ivicu Osima također.
Slijedi tekst iz knjige Zdravka Lipovca,"Teferič na ničijoj zemlji".
Zapravo skraćena verzija teksta,bez onog dijela kojeg je manje-više opisala Mancy.

"Kad god na radiju ili TV čujem na radiju njemačkog kancelara Gerharda Šredera kako govori o dogradnji socijalne države i mjerama
socijalne pravde",sjetim se Haseta.Asim Ferhatović je bio veliki igrač,ali ja ću ovdje pripovijedati o Hasetu kao o čovjeku koji je imao dušu
mekanu kao pamuk.
Sarajevske zime duge su i hladne,još duže za one koji su u kući imali više čeljadi.Obično bi otac radio,a majka je brinula o kući i djeci.
Naručiti u "Ogrevu" dovoljno uglja da bi se iz kuće otjerala studen bila je jedna od prvih briga još prije
nego bi stegao mraz,prije nego bi se zabjelasao vrh Bjelašnice,a na gradske pijace stigli "kupusari" iz Semberije i Posavine.
Hase je rijetko odlazio izvan Baščaršije i svog Vratnika što se poput balkona nadvija nad starim dijelom Sarajeva.
Ali,čim bi sarajevska hladnoća počnu štipati za nos,otišao bi do Novog sarajeva,gdje je bila centrala "Ogreva" i poručio po nekoliko tona "kreke".
S prvim snijegom bi kamion natovaren ugljem istreaso teret ispred vrata neke od porodica u kojima je bilo više djece nego para.
Majka bi se ibretila i čudom čudila : "Oklen dođe ćumur"? Djeca bi,ništa ne pitajući,
već unosila crno grumenje u podrum,trljajući promrzle,garave ruke.
Predvečer bi,po povratku s posla,jedino babo pokušavao prikriti iznenađenje,ipak sluteći da je to mjera "socijalne države" koju je izrekao Hase.
Često bi ljudi Haseta sačekivali pred njegovom ćevabdžinicom na čaršiji,ne bi li mu nekako zahvalili.
Gore na Mejdanu u Vatrogasnom domu,Hase je igrao šah ili table.Nije volio publicitet ali je volio ljude.Govorio je malo i polako.
(...) A dolje, u Hasetovoj radnji na čaršiji,dobro su znali kome će od gradske sirotinje udijeliti "deset s lukom" ili "deset u kajmaku".
Kad god bi već sjedokosi Hase silazio s Vratnika niz Kovače do svoje ćevabdžinice,vazda sa kravatom i naherene glave,
zaigralo bi srce svima koje bi život natjerao da ispruže ruku.Hase ih nikada ne bi previdio.
Zastajao bi kraj njih i diskrertno tutnuo novac u ispruženu ruku.
(...) Kada je Hase umro,za baščaršijsku sirotinju umrla je "socijalna država"-ona država koja počiva na solidarnosti sa slabijim od sebe
i o kojoj će kasnije govoriti zapadni državnici,uglavnom kada je treba "kresati".
Ta je sirotinja na Baščaršiji danima oplakivala Haseta,sluteći valjda da se u Bosni,kao i na drugim meridijanima,rijetko rađaju ljudi koji,
mada imućni,radost pronalaze u davanju.
A i socijalna država odavno više ne stanuje u Hasetovom gradu.kažuda uzvrsno funkcioniše još samo negdje tamo,u Štokholmu."

Mesha Mare
21-10-2008, 05:43 PM
http://www.hordezla-stuttgart.com/images/fazlagicvelika.jpg

Mirsad Fazlagic
Capljina, 4. aprila 1943.

Sportsku karijeru zapoceo je 1957. godine u capljinskom Borcu. Godine 1959. presao je u podmladak sarajevskog Zeljeznicara za koji je odigrao 16 utakmica. Sa Grbavice 1960. odlazi na Kosevo. U prvoj ekipi Sarajeva debitovao je u sezoni 1961/62. Za Sarajevo je odigrao 450 utakmica. U dresu reprezentacije Jugoslavije debitovao je 30. marta 1963. u Briselu protiv selekcije Belgije. Pobjedila je Jugoslavija sa 1:0 golom Milana Galica. Za najbolju reprezentaciju odigrao je 19 utakmica. Bio je kapiten Sarajeva u sampionskoj ekipi. Bio je kapiten reprezentacije Jugoslavije koja je na Evropskom prvenstvu u Rimu 1968. osvojila srebrnu medalju. Fudbalsku karijeru zavrsio je rano (1972), zbog povrede noge. Posljednju utakmicu odigrao je protiv Sportlinga iz Lisabona, na Kosevu - 2:2. Potice iz sportske porodice: braca Fahrudin i Adem igrali su fudbal, a njegov brat Ahmet bio je reprezentativac u kajaku.Biran je medju najbolje sportiste Bosne i Hercegovine.
SAGA O KAPITENU
Na Kosevu su tada igrali majstori cija su imena usla u najsvjetlije stranice Sarajeva jer je to ekipa koja je gradu na Miljacki donijela prvu sampionsku titulu. Imena: Muftica, Sirce, Fazlagica, Bajica, Vujovica, Jasenkovica, Muzurovica, Prljace, Prodanovica, Siljkuta, Musemica, Antica i Blazevica su dio jedne fudbalske price o kojoj i sada s ushicenjem govore navijaci Sarajeva. Ta ekipa s Koseva izasla je na evropsku scenu predvodjena Mirsadom Fazlagicem. U dva duela sa cuvenim Manchester United-om Sarajevo je pruzilo izvanredne igre i dobilo aplauz sa prepunih tribina Koseva i Old Traforda. Kao kapiten Sarajeva, Fazlagic se tada nije radovao trijumfu zbog cudesnog sudjenja Masea, koji je priznao Bestov gol nakon sto je loptu u igru ubacio jedan foto-reporter u Manchesteru:D.Godinu dana kasnije Fazlagic je igrao gotovo protiv istih fudbalera. Jugoslavija su u Firenci, 5. juna 1968. u polufinalu Prvenstva Evrope sastala sa svjetskim prvakom - selekcijom Engleske. Reprezentaciju Jugoslavije predvodio je Mirsad Fazlagic! Naporedo sa njim koracao je kapiten Engleske Bobi Mur! Sudija De Mendibil iz Spanije je stisnuo ruku dvojici kapitena prije nego sto je poceo jedan veliki boj u kome je mnogo mladja ali i mnogo odvaznija ekipa Jugoslavije izborila sjajnu pobjedu. Mirsad Fazlagic je tada stajao na celu kolone velemajstora: Dragana Dzajica, Ivice Osima, Dragana Holcera, Vahidina Musemica, Ilije Pantelica, Blagoja Paunovica, Ilije Petkovica, Miroslava Pavlovica, Dobrivoja Trivica i Milana Damjanovica! Kako je Mirsad Fazlagic postao kapiten te slavne ekipe? - pitali su se tada, a vjerovatno se pitaju i sada brojni ljubitelji fudbala. Dvanaest godina kasnije Mirsad Fazlagic je odgovorio na to pitanje: Sve sam u fudbalu postigao upornoscu i radom! Fudbalsku igru sam ozbiljno shvatio od prvih dana dok sam bio pionir u Capljini. Tako sam se i ponasao do kraja svoje karijere. Selektor Rajko Mitic je znao da cijeni te vrline. On je prvi "iznevjerio" tradiciju. Kapitensku traku je dao meni, iako je u reprezentaciji bilo starijih igraca i po godinama i po stazu u drzavnom dresu! Uvijek se rado sjecam saradnje sa selektorom Miticem. On mi je mnogo vjerovao. Zastupao sam ga u svim situacijama gdje se on nije mogao pojaviti u dirigentskoj ulozi. Fudbaleri su me cijenili. Sjecam se jednog detalja na pripremama u Koverdjanu uoci utakmice sa Engleskom. Igraci su poslije 22 sata ostali da piju kafu, ali su nakon mog upozorenja da su zakasnili na spavanje, otisli kod selektora Mitica i izvinuli mu se. Vladao je zaista drugarski odnos u reprezentaciji; uvazavanje je bilo obostrano. Osjecao sam veliku cast sto sam nosio kapitensku traku i sto sam predvodio svjetske asove. Biti kapiten Dzajicu, Osimu, Holceru, Musemicu...najvece je fudbalsko priznanje.
On je prvih dana proljeca 1963. debitovao u nasoj najboljoj selekciji protiv Belgije da bi u jesen iste godine odigrao jos jednu utakmicu protiv Madjarske u Beogradu, a onda iz neobjasnjivih razloga 46 puta sjedio na klupi za rezervne fudbalere! Pet godina je neopravdano bio rezerva! Za to vrijeme se u reprezentaciji promjenilo 14 bekova; promjenili su se i brojni selektori, ali je Mirsad Fazlagic ostao tih i uporan, Fazlagic je vjerovao u sebe. Znao je da ce doci trenuci njegove reprezentativne afirmacije. Sa klupe za rezervne igrace usao je u tim i postao kapiten slavne reprezentacije kojoj se 1968. divila fudbalska Evropa. Da je Mirsad Fazlagic (po kvalitetu je to zasluzio) umjesto na klupi bio u igri, po broju reprezentativnih nastupa (65) zauzimao bi sami vrh sa Brankom Zabecom. A na klupu se, kakvog li apsurda, preselio nakon one sjajne igre nase reprezentacije 6. oktobra 1963. i pobjede nad Madjarskom od 2:0.Jedan od najboljih u ekipi Jugoslavije bio je Mirsad Fazlagic.

Mesha Mare
23-10-2008, 08:19 PM
Prije devet godina, u ranim jutarnjim satima, u saobraćajnoj nesreći smrtno je stradao Mustafa Hukić - Huka, legenda tuzlanskog fudbala.
U to vrijeme bio je šef stručnog štaba FK "Sloboda" i selektor nogometne B reprezentacije BiH. U bivšoj državi, u konkurenciji fudbalera iz 18 prvoligaških klubova, bio je veliki igrač i nikada tako velika zvijezda da bi se našao u špicama sportskih emisija. One su bile rezervisane za zvijezde iz klubova takozvane velike četvorke. Nije bio zvijezda ni u Tuzli, koja poput drugih manjih gradova ne trpi veličine, ali je postao mit, toliki da su mu se na dženazi - jednoj od najvećih koju Tuzla pamti - na mezarju Borić, okupili i oni koje naš grad nije vidio od prvog dana rata.

Rođen u tuzlanskom naselju Mosnik 1951. godine, i kako se to obično piše u biografijama sportista, prošao je sve "Slobodine" selekcije i među prvih 11 istrčao sa samo 16 godina starosti. Bio kapiten najbolje "Slobodine" generacije svih vremena. Mustafa je istrčavao prvi, a tih godina slijedili su ga Fuad Mulahasanović Lica, rahmetli Jusuf Hatunić i duet "atomskih" napadača sa Tušnja - Dževad Šećerbegović i Mersed Kovačević.
Nakon zlatnih crveno-crnih godina, Huka odlazi u Osijek, iz Osijeka put ga vodi u Ameriku i tamošnji "Kosmos", a onda i do Turske u "Adanu". Posljednje igračke godine Huka opet provodi tamo gdje je i počeo - u "Slobodi", a na kraju kao njen trener i prvi trener državne selekcije.

celike
23-10-2008, 08:54 PM
Sjećam ga se dosta,naročito iz perioda dok je radio u reprezentaciji.
Simpatičan lik,baš mi je žao.

Dr_Strangelove
24-10-2008, 04:37 PM
u vrijeme kad je on vodio Slobodu bio sam i redovan na svim njihovim utakmicama...veliki trener, bio je na dobrom putu da preuzme i A reprezentaciju i siguran sam da bi nas odveo bar na jedno veliko takmicenje

Mesha Mare
25-10-2008, 09:20 PM
FUDBALSKI KLUB "VELEŽ", MOSTAR.- Osnovan 22. juna 1922. godine. To je jedna od dragocjenosti grada na Neretvi, njegov simbol i svetinja poput Starog mosta. Mostarci ga od milja zovu "rođeni". Baš kao što roditelj zove dijete. Klub je gotovo četiri decenije bio uz rame fudbalskih velikana. Od 1952. je bio član prve savezne lige. Tri puta je bio vicešampion države. Titula prvaka "Veležu" je bila najbliža 1973/74. ali od njega ga je odvojila samo slabija gol-razlika. Dva puta je osvojio nacionalni kup, a finalista tog najmasovnijeg takmičenja bio je četiri puta. Finalista Srednjoevropskog i pobjednik Balkanskog kupa. "Velež" je četiri puta igrao u Kupu UEFA (četvrtfinalista (1974/75) i dva puta u Kupu pobjednika kupova Evrope. Dvaput učestvovao u Rapan/Intertoto kupu. "Rođeni" su imali nekoliko uspješnih turneja po inostranstvu. Naročito su zapažene one po Srednjoj i Južnoj Americi, Dalekom Istoku, Australiji i Južnoj Koreji. Igrali su sa klubovima sa svih kontinenata. "Velež" i Mostar su od 1965. do 1992. godine bili domaćini najuglednijeg evropskog turnira u zimskom razdoblju. Za to vrijeme na djelu je viđena 31 ekipa, među kojima i 16 stranih- dvije državne reprezentacije i 14 klubova. Evo nekih aktera tog turnira: Honved, MTK, Va šaš, Ujpešt Doža (svi Budimpešta), Rapid (Beč), Šturm (Grac) , Slavija (Prag), Lokomotiva (Moskva), Dinamo (Tibilsi), Magdeburg, Lucern, Tad ž (Teheran), reprezentacija Poljske, reprezentacija SSSR-a, Hajduk Split, Partizan (Beograd), Dinamo (Zagreb), Crvena zvezda (Beograd), Željezničar (Sarajevo), Sarajevo, Vojvodina (Novi Sad), Olimpija (Ljubljana),.. Velež je čak 15 puta bio pobjednik ovog eminentnog turnira. U evropksim kupovima Velež je odmjeravao snage sa sljedećim klubovima: Tatran (ČSSR), Spartak (Moskve), Eapid (Beč), Derbi Kaunti, Tvente (Enšede), Sion, Borusija (Dortmund), Apoel (Nikozija), Belenenses (Lisabon), Harts (Edinburg), Ženes (Luksemburg), Lokomotiva (Lajpcig), Vašaš (Budimpešta) i Vitoša (Sofija). "Rođeni" su odigrali i veliki broj međunarodnih prija-teljskih utakmica. Među njihovim suparnicima bili su i Inter (Milano), reprezentacija Sovjetskog Saveze, Krakovia (Kakov), Benjik, Fjorentina, Palmeiras, reprezentacija Poljske, Vest Bromvič Albion, Penjarol, Politehnika, Keln, Gijon, Nica , Bordo, Bastija, Austrija, Standard AEK, Univerzitetas Tigres, Svonsi, Ajntraht, Grahopers, Arhus, reprezentacija Malezije, Fortuna, Cirih, Lozana, Šiofok, Bursa, reprezentacija Singapura, reprezentacija Južne Kine, Rendžers, reprezentacija Viktorije, reprezentacija Južne Australije, reprezentacija Australije, Dukla (Prag), reprezentacija Južne Koreje, Dnjepar, reprezentacija ČSSR-a, Kristal Palas, reprezentacija Turske... Velež je iznjedrio mnoge genracije vrhunskih fudbalera, velemajstora loptanja, boema, šarmera. U njegovom dresu stasao je veliki broj reprezentetivaca, članova svih selekcija ondašnje Jugoslavije i ove države Bosne i Hercegovine. Samo u "A" reprezentaciji igrali su ili još igraju: Enver Marić, Boro Primorac, Džemal Hadžiabdić. Treba napomenuti da je omladinska škola kluba bila poznata po kvalitetnom radu i bila rasadnik kvalitetnih igrača a omladinci „Veleža“ su dva puta bili finalisti kupa M. Tita („Hajduk“ i „Vardar“) i jedanput su osvojili kup. Bla ž Slišković, Vladimir Matilević, Ivica Barbarić, Sead Kajtaz, Semir Tuce, Muhamed Mujić, Kruno Radiljević (srebrna olimpijska medalja. 1956. i četvrto mjesto na SP 1962), Duško Bajević, Franjo Vladić, Vahid Halilhodžić, Predrag Jurić, Goran Jurić, Meho Kodro, Ivan ćurković, Bakir B e širević, Hasan Salihamidžić, Sergej Barbarez, Dženan Zaimović, Adis Obad... Neki ođ njih su branili boje selekcija Evrope i Svijeta, igrali na svjetskim i evropskim prvenstvima, učestvovali na olimpijskim igrama. U klubu su igrali fudbaleri svih nacionalnosti. Nesretni rat i agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine itekako su se odrazili i na djelovanje FK Velež. Fudbaleri, kao i mnogi građani, našli su se u progonstvu i izbjeglištvu. Klub je ostao bez svoje cjelokupne imovine. Sa svog stadiona pod Bijelim brijegom i svojih prostorija sitom je otjeran. Ogroman broj trofeje i dokumentacije je uništen ili nestao. Još tokom rata, krajem 1993. godine, poput ptice feniks iz pepela se ponovo rađa Velež.



preuzeto sa oficijalne Veleževe stranice

Mesha Mare
25-10-2008, 09:21 PM
Velež - Dinamo 9-2
Ovo je najveći Dinamov poraz. U pitanju je, doduše,
prijateljska utakmica odigrana na turniru u Mostaru,
a između ostaloga je zapamćena i po anegdoti u
kojoj glavnu ulogu ima sadašnji Hajdukov trener
Blaž Slišković, tada ključni Veležov igrač. Dinamovi
su se nogometaši nakon rezultatske blamaže
skrušeno požalili Sliškoviću: »Ma, danas smo bili
mahmurni, sinoć smo malo 'zaružili', pa...
« Na to im je Slišković kratko uzvratio: »Vi ste 'zaružili'?
A što mislite gdje smo mi bili? U pozorištu?«
Dinamo je, inače, tradicionalno loše prolazio upravo
na travnjaku u Mostaru. Velež ga je, primjerice, u prvenstvenoj utakmici 1970. godine dotukao sa 6-0.

Rođeni su četiri puta bili finalisti Kupa Jugoslavije. Dva puta su osvojili veliki srebreni trofej što je i najveći uspjeh jednog bosanskohercegovačkog tima u tom takmičenju.


2440869

2440870

Meni jedan od najdražih klubova iz BiH, nadam se da će se vratiti tamo gdje im je mjesto...

celike
31-10-2008, 11:58 AM
Malo o Italiji again 8)

Ultra pokret u Italiji je nastao 50-ih godina 20-og stoljeća pojavom prvih skupina koje navijaju i prate svoje klubove.
Prve organizirane skupine pojavile su se tijekom 60-ih godina.

Prvi klub navijača organiziran je u Torinu 1951. godine pod imenom Fedelissimi Granata, a on je preteča svih današnjih skupina koje prate
nogometni klub Torino.
Najstarija ultra skupina je Fossa dei Leoni (Milan) osnovana 1968. godine, smještena na "curvi Sud" stadiona San Siro,
oko tzv. rampe 17.
Ime "ultras" prvi koriste Ultras Tito Cucchiaroni, skupina koja je osnovana 1969. godine (Sampdoria).
Malo kasnije osnovani su Boys Inter (Inter), a nakon toga redom: Brigate Gialloblu Verona i Viola Club Vieusseux Fiorentina (1971. godine),
Ultras Napoli 1972. godine, Brigate Rossonere Milan, Fosa dei Grifoni Genoa i Ultra Granata Torino 1973. godine,
sve do CUCS Roma i Eagles Lazia 1977. godine.
Jug je ponešto kasnio u organiziranju navijačkih skupina za sjeverom.
Prve skupine su organizirali navijači Napolia, Baria, Caglaria i Catanzara, a tek 80-tih godina se javljaju
i organizirani klubovi navijača Palerma,
Catanie, Taranta, Foggie, Cosenze, Messine i drugi.

U organizacijskom smislu, ovo je bilo doba kada navijači počinju izrađivati svoje rekvizite (šalove, zastave, transparente),
organizirati odlaske na gostovanja, osmišljavati navijačke pjesme, koreografije i bakljade.
Uzori su im navijači iz Južne Amerike, poglavito Brazilci.
Navijači Genoe, Fiorentine i Milana su prvi počeli s uljepšavanjem svojih tribina koristeći papire,zastavice i drugi materijal za izradu koreografija.
Ovo je bilo nadahnuće za mnoge navijačke skupine izvan Italije da i one krenu sa sličnim aktivnostima.
Mnogo je toga zajedničkoga za navijačke skupine, a glavno razlikovno obilježje su klupske boje.
Učestala je uporaba sličnih imena (leoni, pantere, tigri, commandos, fedelissimi, fedayn i sl.), političkih obilježja
(Che Guevara, srp i čekić, zvijezda petokraka, keltski križ i sl.) i likova iz crtanih i igranih filmova (Paklena naranča i sl.)
Ultra navijači imaju svoju tribinu koja se, u pravilu, nalazi iza gola.

Zauzimanje protivničke tribine se smatralo najvećim uspjehom (slično kao u Engleskoj) što je izazvalo mnoge navijačke nerede.
Prva veća policijska upotreba sile zbila se 1974. godine na ogledima Torino - Sampdoria i Roma - Lazio, kada dolazi do upada navijača na travnjak
i međusobnog obračuna.
Iz tog razdoblja posebno je značajan 28. listopada 1979. godine kada je na rimskom Olimpicu raketom u glavu pogođen
Vicenzo Paparelli, navijač Lazia. Raketu je ispalio navijač Rome - pripadnik skupine Fedayn.
Tog vikenda dogodilo se još nekoliko navijačkih sukoba (Ascoli - Bologna sedmero ozlijeđenih, Milan - Inter osamnaestero ozlijeđenih
i Brescia - Como nekoliko ozlijeđenih).
Ovi navijači sukobi polučili su osudu cjelokupne javnosti i početak policijskog progona navijača koji traje i do današnjih dana.
Naslovnice tiskovina bile su prepune navijača, uglavnom u negativnom svjetlu, ali usprkos svemu ultra pokret je zaživio među mladim
Talijanima i dodatno osnažio tijekom 80-ih godina kada gotovo svaki klub i u nižim natjecanjima ima svoju navijačku skupinu.

Talijanski ultrasi ne prate izabranu vrstu.
Iznimka je bilo svjetsko nogometno prvenstvo u Španjolskoj 1982. godine, ali se zbog međusobne mržnje to više nikada nije ponovilo.
Izvornost je jedna od osnovnih pokretačkih snaga navijačkog pokreta, tako da se tih godina navijačke skupine
natječu koja će biti originalnija.
Doriani su izradili najveću zastavu (90x32m), Romanisti su podijelili 10.000 kartona u svojim bojama kako bi tribina izgledala ljepše,
Napolitanci su bacili stotine smotuljaka papira i sl.
U izradu navijačkih rekvizita uključuju se i sponzori (Brigate Gialloblu Verona imaju zastavu Canon, Boys Inter oglašavaju Cattel borše i sl.).
Ova praksa je napuštena jer se ne uklapa u tzv. "mentalita ultra".

celike
31-10-2008, 12:03 PM
(nastavak)
Tijekom 80-ih neradi ne jenjavaju, a često imaju kobne posljedice: 1984. godine na ogledu Triestine i Udinesea
poginuo je navijač Triestine Stefano Furlan.
Iste godine na ogledu Milana i Cremonesea poginu je Marco Fonghessi, kojeg je izbo maloljetni Giovanni Centrone.
Ultra pokret je izrazito omasovljen. Npr. 1988. godine Fosa dei Leoni ima oko 40.000 članova.
Početkom 90-ih ultra pokret postaje moda, a ultrasi nakon 30 godina postaju ravnopravni sudionici Calcia.
Često ih se naziva 12-im igračem, a pojedinci, kao što je Palummela - vođa navijača Napolija, postaju poznate osobe u cijeloj državi.
Vicenzo Spagnolo, navijač Genove, ubijen je 1995. godine na ogledu Milana i Genove što iznova pokreće lavinu osuda javnosti,
ali i većeg dijela ultrasa. Raste pritisak spram navijačkih skupina od strane policije.
Talijanske navijačke skupine ujedinjene započinju borbu protiv tzv. "pay- televizije" i načina na koji se razvija talijansko nogometno prvenstvo.
Kao neminovnost događa se raspadanje pojedinih navijačkih skupina (Brigate gialloblu Verona, Fosa dei Grifoni Genoa, CUCS Roma i drugi).
Ultra pokret, usprkos svemu, ide dalje.
Suvremene talijanske navijačke skupine su dobro organizirane, imaju veliki broj članova,
samofinanciraju se prodajom rekvizita i ubiranjem članarine. I dalje je glavna navijačka djelatnost izrada koreografija, zastava,
transparenata, zastava na dva štapa, organizacija bakljada i drugo.
Kao odgovor na policijski progon javljaju se tzv. "casual" navijači koji na oglede idu bez vidljivih navijačkih obilježja.
Za talijansku navijačku scenu karakteristične su političke podjele na ljevičare, desničare i navijače koji nisu politički opredijeljeni.
U ljevičare spadaju navijači sljedećih klubova: Albinoleffe, Ancona, Brescia, Campobasso, Carrarese, Casertana, Cosenza, Empoli, Livnorno, Milan,
Modena, Paterno, Parma (dio), Perugia, Pisa, Pistoiese, Teramo, Ternana, Venezia.
Desničari su pak: Ascoli, Avellino (Eterni), Bologna, (Mods),
Cagliari (bivši Furiosi), Catania, Catanzaro, Chieti, Como,
Fermana, Foggia, Frosinone, Inter, Lazio, Lecco, Licata (Gioventi Sconvolta), Lodigiani, Milazzo, Monopoli, Napoli (Curva A), Olbia, Padova, Palermo,
Parma (neki), Perugia (Brigata ultra), Piacenza, Potenza, Pro Patria, Pro Sesto, Reggina, Roma, SalernoSiracusa, Terracina, Treviso Triestina,
Udinese, Varese, Verona Hellas.
Ostale navijačke skupine, kao što su navijači Sampdorije, Torina, Juventusa, Genove, nisu politički opredijeljeni.
Prijateljstva i suparništva igraju veliku ulogu na talijanskoj navijačkoj sceni.

Navijači Juventusa su jedini navijači koji nemaju prijateljstva (osim s Avelinom),
dok svi ostali gaje prijateljske odnose s određenim navijačkim skupinama. Suparništva nastaju uglavnom po zemljopisnoj (Roma - Lazio, Sampdoria - Genoa, Triestina - Udinese)
ili političkoj osnovi (Ascoli - Ancona).
Neka prijateljstva i suparništva među talijanskim navijačima:
Ascoli : pravih prijateljstava nemaju, suparnici: Sampdoria, Ancona, Genoa, Torino, Fiorentina, Roma, Lazio, Ternana);
Genoa: prijateljstva: Torino, Napoli, Vicenza, Ancona, Perugia, suparnici: Sampdoria, Milan, Modena, Juve, Verona, Fiorentina;
Inter: prijateljstva: Lazio, suparnici: Milan, Atalanta, Juventus, Roma, Verona, Napoli, Fiorentina;
Juventus: prijateljstva: Avellino, suparnici: svi ostali; Lazio: prijateljstva: Inter, Verona, Chelsea, suparnici: Milan, Fiorentina, Juventus, Roma, Atalanta, Napoli, Palermo, Brescia itd.;
Milan: prijateljstva: Brescia, Reggina, Salernitana, Como, suparnici: Juventus, Inter, Verona, Lazio, Genoa, Roma, Sampdoria, Fiorentina;
Napoli: prijateljstva: Genoa, Ancona, Palermo, suparnici: Juventus, Inter, Verona, Lazio, Roma, Milan itd.;
Roma: prijateljstva: Reggina, Sampdoria, Palermo, Udinese, suparnici: Lazio, Fiorentina, Juventus, Bologna, Inter, Atalanta, Napoli, Milan, Verona; Sampdoria: prijateljstva: Verona, Parma, Cagliari, Atalanta, Livorno, Ternana, suparnici: Genoa, Milan, Torino, Lazio, Fiorentina;
Torino: prijateljstva: Fiorentina, Genoa, Reggina, suparnici: Juventus, Bologna, Inter, Milan, Roma, Verona, Lecce, Sampdoria....
(kraj)

celike
31-10-2008, 12:04 PM
Meni jedan od najdražih klubova iz BiH, nadam se da će se vratiti tamo gdje im je mjesto...
Da i meni su jako dragi,nadam se da će se ako ništa vratiti pod Bijeli Brijeg.

Mesha Mare
31-10-2008, 09:27 PM
Po tome bi se reklo da su Talijani jako druželjubive navijačke skupine.:p
Sem Juveta, naravno.:D
Ali ljevičari i desničari...:cool:

Hvala Celice, extra text; malo mjenja moje viđenje piace.:p
Nije što je 14+14, ali naiđoh na par finih slikica(zacin za kraj:D-šala),
da ne iskačem iz toka.:D




http://www.alterativiola.it/images/TOPPA-AV.gif
http://xoomer.alice.it/violaultras/_sgu/violaultras_3.jpg

http://xoomer.alice.it/violaultras/_sgu/tutti_allo_stadio.jpg




http://www.vikinginter.com/2008.jpg (http://www.vikinginter.com/menu.htm)



(http://www.ultrasnapolicurvab.com/2_agosto_2004.htm)


http://franciabiancoceleste.free.fr/photos_diverses/Lazio_Samp0908_015.jpg

http://franciabiancoceleste.free.fr/photos_diverses/Lazio_Samp0908_013.jpg

Grazie ragazzi!:p

http://www.flingue.unict.it/flls_nucleus/media/13/20061224-sottocurvavc2.jpg


http://asrclan.interfree.it/immagini/Foto.jpg

celike
31-10-2008, 10:41 PM
Grazie,extra simpatična slika 8)8)8)8)
Nije što je Fiorentina,ali ljudi imaju najljepše transparente.Ali svi su tu negdje,jednom sam vidio lika-navijača Sampdorije koji je isjekao sliku
iz stripa Mister No,obojio je,uvećao i preslikao na zastavu.Ne znam šta bih dao da je imam 8)
A to za ljevičare i desničare,to je neizbježna tema kada se govori o navijačima u Italiji.
S tim da mislim da je u tekstu napravljena
greška,mislim da su navijači Bologne ljevičari i to oni najzagriženiji,uz Perugiu,Atalantu i Livorno.
A tu zadnju sliku nisam uspio da vidim,izgleda da ni forum ne dopušta ništa što ima veze s Interom.Pozdravljam takvu odluku :mrgreen:

extra text; malo mjenja moje viđenje piace.:p

Pa kažem ti,malo-pomalo prevodimo te na pravu vjeru 8)
Berlusconi je već dao zeleno svjetlo i dodao da su mu simpatične tvoje šale na njegov račun 8)
Ah da, kad nam budeš došla gledaj samo da se držiš podalje od Intera i Juventusa,vrata ostalih klubova su ti širom otvorena.Benvenuta :ears:

Mesha Mare
31-10-2008, 11:01 PM
Pa kažem ti,malo-pomalo prevodimo te na pravu vjeru 8)
Berlusconi je već dao zeleno svjetlo i dodao da su mu simpatične tvoje šale na njegov račun 8)
Ah da, kad nam budeš došla gledaj samo da se držiš podalje od Intera i Juventusa,vrata ostalih klubova su ti širom otvorena.Benvenuta :ears:
Teško da možete vjernika u heretika.:D
Queen will save us.:D

Za Berluskonija se ne čudim; sve dok mu se čini- u pravu je,
u protivnom finito sa familiom.:D

I kad bi se desilo čudo; bio bi to Torino.8)

celike
04-11-2008, 02:46 PM
I kad bi se desilo čudo; bio bi to Torino.
Odlično,boja fesa-boja dresa 8)8)8)8)

Nego evo,da se ne kaže da zanemarujemo Englesku,prilažem članak iz CKM-a pod naslovom
"Pjesma nas je održala"
Govori se o dosjetljivim pjesmama navijača raznih engleskih klubova kroz istoriju.
2005. u velikoj Britaniji organizovana je nagradna igra vrijedna 10.000 funti za pisca najbolje navijačke pjesme....

Mesha Mare
04-11-2008, 03:26 PM
Hvala Celice na isječcima., CKM uvijek ima odličnih članaka,
od najpoznatijih mafijaša, dobre muzike do neobičnih zanimljvosti iz fudbala....
Zabluda je da je to samo časopis za muškarce...:devilglas
I Osama je uz nas.:cool:

celike
04-11-2008, 03:38 PM
I Osama je uz nas.:cool:
Odmah su mi manje mrski :mrgreen:
Pročitao sam to,ali nisam skontao,je li on zaista navija za Arsenal ili je to šala na račun imena?

Mesha Mare
04-11-2008, 03:48 PM
Odmah su mi manje mrski :mrgreen:
Pročitao sam to,ali nisam skontao,je li on zaista navija za Arsenal ili je to šala na račun imena?
Nije šala; čovjek zna na šta treba "udarat".:mrgreen:;
u biografiji Adama Robinsona pise da je 1990-ih godina tijekom svog boravka u Londonu visio na tribinama gledajuci Topnike.:D
Arsenal-(Između ostalih:cool:)-Fidel Castro, Robin Cook, Aleksander Kwasniewski ,Prince Harry, kralj Norveške, kraljica Elizabeta, Taufa'ahau Tupou IV (kralj Toga), Phil Tufnell, Inzagi,Dido, Joan Collins,Michael Moore, Ronnie O'Sullivan ... -
sve dobri i bistri ljudi, reklo bi se..:cool:

Mesha Mare
04-11-2008, 05:23 PM
Da ne ispadnem sebična...:D



Među javne ličnosti koje predstavljaju izuzetno temperamentne i privržene navijače, sasvim sigurno spadaju Liam i Noel Gallagher iz kultnog brit-pop sastava Oasis. Braća Gallagher obožavaju Mančester Siti, a pritom ’iz dna duše’ mrze Mančester junajted. Izjave poput ’samo oni koji ne znaju što je fudbal, mogu voljeti Junajted’, možda najbolje svjedoče o tome... Zanimljivo je da bubnjar pomenutog benda navija za Čarlton, što nije bila prepreka da se i on ’nađe’ među članovima benda koji u animiranom spotu za pjesmu ’Masterplan’ odlaze ka stadionu ’građana’... Sa braćom Gallagher, tribine istog stadiona dijeli i čelni čovjek Engleske nacionalne banke Eddie George, te muzičar Ryan Adams.

’Crvene đavoli’, sa druge strane, omiljena su ekipa irskog premijera Bertie Aherna. Pored toga, Mančester junajted vole i Ian Brown, Morrissey, Mick Hucknall (Simply Red), te predstavnik britanskih Laburista Tony Lloyd.

I rivali sa obala Mersija mogu se pohvaliti sa niz popularnih pristalica. Liverpul je u srcu glumca Daniela Craiga, ’aktuelnog James Bonda’. Svoje mjesto na ’Enfildu’ ima i istaknuti predstavnik Konzervativaca Michael Howard, ali i popularni irski golf igrač Darren Clarke. Rivalski Everton, između ostalih, podržavaju i Paul McCartney i Liz McLarnon (Atomic Kitten).

Da se Premier liga prati i u Ontariju, potvrđuje primjer popularnog pjevača Bryana Adamsa, koji obožava Čelsi. Čest gost ’Stemford bridža’ je Andrew Fletcher (Depeche Mode), a ljubav prema ’plavcima’ ne skrivaju ni Leonard Cohen, Damon Albarn (Blur), DJ Paul Oakenfold... Jonny Lee Miller, ovdašnjem auditorijumu najpoznatiji iz kultnog škotskog filma ’Trainspotting’, takođe navija za Čelsi, baš kao i bivši vozač ’formule jedan’ Johhny Herbert.

Jedan od najpoznatijih navijača londonskog Arsenala je američki glumac i reditelj Kevin Costner. Kako on ističe, prilikom snimanja filma ’Robin Hud’, londonske ’tobdžije’ pozvale su ga da prisustvuje utakmici. Sve što je vidio – počev od dešavanja na terenu, do atmosfere na tribinama – isticao je Costner, bilo je dovoljno da se ’zaljubi’ u fudbal i Arsenal. Izuzev njega, među pristalicama londonskog kluba ističe se vozač ’formule jedan’ Jenson Button, pjevačica Dido, teniser Greg Rusedski, navijačima poznati književnik Nick Hornby, te Chris Lowe (Pet Shop Boys), Simon Gallup (The Cure), Benny Anderson (ABBA), Leeroy Thornhill (The Prodigy)...

Kada je riječ o ostalim londonskim klubovima, treba pomenuti Totenhem, čije su pristalice Phil Collins, američki glumac Ray Liotta, australijski plivač Ian Thorpe, te košarkaš Steve Nash. Sa druge strane, Vest Hem voli britanska glumačka zvijezda Danny Dyer, nekadašnji svjetski prvak u boksu Lennox Lewis, aktuelni učesnik trke za kandidata američkih Demokrata na predsjedničkim izborima Barack Obama, ali i muzičari Keith Flint (The Prodigy), Steve Harris (Iron Maiden), Phil Collen (Def Leppard)... Jedan od najpopularnijih ostrvskih glumaca Hugh Grant gaji simpatije prema Fulamu.

Muzičar Chris Rea navija za Midlzbro, dok Sting pripada pristalicama Njukasla.
Najpoznatiji navijač Aston vile, bez sumnje je američki glumac Tom Hanks. Kako je već navedeno, Chris Lowe iz Pet Shop Boysa navija za Arsenal, a drugi ’dio’ benda – Neil Tennant simpatiše Sanderlend. Bubnjar sastava Coldplay Wil Champion navija za Sautempton.

Fudbal obožava i popularna glumica Kate Winslett, koja navija za Reding, dok kuvar Jamie Oliver, kojeg se mnogi sjećaju iz BBC-jevih serijala – pripada fan-klubu niželigaškog Kembridž junajteda! Teniser Tim Henman navija za Oksford, a pjevačica Lisa Stansfield za Ročdejl.

Niz poznatih javnih ličnosti može se sresti i na listi navijača škotskih klubova. U tome, svakako prednjači Seltik... Naime, veliki navijač jedinog škotskog kluba koji se okitio naslovom prvaka Evrope, jeste Bono Vox, frontmen irskog sastava U2. Jedno od najpopularnijih lica koje se često može vidjeti na tribinama ’Seltik parka’, svakako je Rod Stewart, a ’zeleno-bijeli’ imaju niz pristalica i među škotskim političarima. Osim toga, veliki fanovi ’katolika’ su i članovi bendova Primal Scream, Texas, Mogwai, Simple Minds... Frontmen sastava Travis Fran Healy, takođe navija za Seltik, no ostatak njegovog benda svim srcem je uz najljućeg rivala – Rendžers.

Kultni škotski glumac Robert Carlyle podržava Rendžers, baš kao i nekadašnji vozač ’formule jedan’ Eddie Irvine. Prvi čovjek Vlade Škotske Alex Salmond, pristalica je Hartsa, a za rivalski Hibernian, između ostalih, navija i trenutno najbolji britanski teniser Andy Murray. Među fanovima ’hibsa’ ističe se i književnik Irvine Welsh, u čijim se djelima nerijetko pominje klub sa ’Ister rouda’.

Kada je riječ o ostatku Evrope, zavidan broj fanova među javnim ličnostima ima Barselona. ’Blu granu’ obožava teniser David Ferrer, ali i nekada najbolji svjetski biciklista Miguel Indurain. No, najpoznatiji navijač ekipe sa ’Nou kampa’ svakako je predsjednik Španije Jose Luis Zapatero.

Kao navijač madridskog Reala deklariše se muzičar Julio Iglesias, ali i jedan od najcjenjenijih tenora današnjice – Placido Domingo. Među sportistima, najistaknutije pristalice ’kraljevskog kluba’ su Rafael Nadal i Carlos Sainz.


Njemačke legende tenisa – Boris Becker i Steffi Graf, navijaju za Bajern, dok gradonačelnih Minhena Christian Ude voli Munchen 1860. Bivši njemački kancelar Gerhard Schroder navijač je Borusije iz Dortmunda, dok njegov prethodnik Helmut Kohl obožava Kajzerslautern! Mihael i Ralf Šumaher poznati su kao veliki ljubitelji fudbala, a obojica navijaju za Keln.

Zanimljivo je istaći činjenicu da američki košarkaš Kobe Bryant voli torinski Juventus. Za ’staru damu’ navijao je i Lucciano Pavarotti, ali i niz stranih državnika, među kojima se ističu Francois Mitterand i Mikhail Gorbachev.

Teniser Roger Federer pristalica je Bazela, a njegov ’kolega’ Marat Safin navija za moskovski Spartak. Doskorašnji prvi čovjek UEFA, Lennart Johansson, isticao je da simpatiše AIK... Na samom kraju, treba pomenuti da holivudski glumac i guverner Kalifornije Arnold Schwarzenegger, navija za manje uspješni klub iz svog rodnog grada – GAK. Inače, stadion u Gracu, koji dijele Šturm i GAK, upravo nosi Švarcenegerovo ime...

celike
04-11-2008, 05:38 PM
Uh,Liverpul je izgleda najgore prošao 8)
Amerikanci ljubitelji fudbala?Mah!

Mesha Mare
04-11-2008, 05:48 PM
Uh,Liverpul je izgleda najgore prošao 8)
Amerikanci ljubitelji fudbala?Mah!
Neko reče Bekam i Viktorija približiše fudbal Americi..:lol:

silvio berlusconi inače navija za Milan (mozda neko ne zna):lol:

Dr_Strangelove
04-11-2008, 07:10 PM
odlicni tekstovi :)

vidim da se spominje i Nick Hornby, da li ste mozda citali njegovu knjigu Fever Pitch?

celike
04-11-2008, 07:15 PM
Ne,o čemu se radi?

Dr_Strangelove
04-11-2008, 07:45 PM
ukratko, dnevnik strastvenog fudbalskog navijaca :)

iako pise o Arsenalu, ovo mi je jedna od najdrazih knjiga koje sam procitao i vjerujem da ce se svako, bez obzira za koji klub navija, naci u ovoj knjizi

''Neobican i uzbudljiv dnevnik strasnog fudbalskog navijaca koji uz utakmice i golove predocava svoja razmisljanja o svemu - od komplikovanih odnosa u porodici, muskih rituala i navijackog sujeverja do skorojevicke periferije Londona iz 60-ih godina. Iskrena i zabavna autobiografija objasnjava zasto neko postaje i ostaje nepokolebljivi navijac. Hornbi uspeva da odbrani i priblizi naizgled apsurdno razmisljanje i ponasanje odanih navijaca, njihovu opsednutost i (ne)uklapanje u tzv.svakodnevni zivot.''

celike
04-11-2008, 09:26 PM
ukratko, dnevnik strastvenog fudbalskog navijaca :)

iako pise o Arsenalu, ovo mi je jedna od najdrazih knjiga koje sam procitao i vjerujem da ce se svako, bez obzira za koji klub navija, naci u ovoj knjizi

''Neobican i uzbudljiv dnevnik strasnog fudbalskog navijaca koji uz utakmice i golove predocava svoja razmisljanja o svemu - od komplikovanih odnosa u porodici, muskih rituala i navijackog sujeverja do skorojevicke periferije Londona iz 60-ih godina. Iskrena i zabavna autobiografija objasnjava zasto neko postaje i ostaje nepokolebljivi navijac. Hornbi uspeva da odbrani i priblizi naizgled apsurdno razmisljanje i ponasanje odanih navijaca, njihovu opsednutost i (ne)uklapanje u tzv.svakodnevni zivot.''
Potražiću baš,ispočetka mi se učinilo da nema prevoda.Takve priče su uvijek dobre.
Negdje sam čuo za njega ranije,nevezano za tekst.
Usput,ovo danas neka zavjera.Hoćete da me navučete na Arsenal :mrgreen:

silvio berlusconi inače navija za Milan (mozda neko ne zna):lol:
Nikad se ne zna.Možda mu je u spavaćoj sobi poster Lazia ili Želje 8)

Dr_Strangelove
04-11-2008, 10:19 PM
Usput,ovo danas neka zavjera.Hoćete da me navučete na Arsenal :mrgreen:


nikad, ja navijam za United :D

Mesha Mare
04-11-2008, 10:47 PM
Tražila sam tu Hornbijevu knjigu- Navijačka groznica je l' to pravi naziv?, pročitala davno onu njegovu About the boy,
na poleđini knjige pisalo koja su mu i ostala djela:D,
ali nisam našla knjigu:cry:
Strange gdje si je nabavio?????
I da Celice, zovemo te kod nas u England. :D

Dr_Strangelove
04-11-2008, 10:59 PM
ja sam citao srpsko izdanje, prevedeno kao Stadionska groznica

a knjigu sam posudio u ovoj nasoj gradskoj biblioteci, ne znam da li je jos imaju :)

Mesha Mare
04-11-2008, 11:02 PM
ja sam citao srpsko izdanje, prevedeno kao Stadionska groznica

a knjigu sam posudio u ovoj nasoj gradskoj biblioteci, ne znam da li je jos imaju :)
Pogledat ću odmah ovih dana., vidiš njih nisam ni pitala.:veryshy:
Hvala.:D

Mesha Mare
06-11-2008, 04:13 PM
http://www.bhdani.com/arhiva/186/pele.jpg


Edison Arantes do Nascimentoa poznatiji kao Pele.

Rođen je 23.10.1940. u brazilskom gradiću Três Corações. Odrasta u siromaštvu, a svoj nadimak Pele dobija po riječi portugalskog porijekla, pelado što bi značilo bosonog. Otac mu je takođe bio fudbaler, poznatiji kao Dondinho, ali je zbog povrede morao prekinuti karijeru.
Sa samo 16 godina, odigrao je utakmicu za prvi tim Santosa i na debitantskom meču je postigao gol. O njegovoj nadarenosti čuo je i tadašnji selektor Brazila, te ga on poziva na meč sa Argentinom, na kojem je on svojim potezima i pogotkom očarao mnoge posjetioce tog meča. Te godine Pele je za svoj tim postigao 58 golova te je time zaslužio da ga pozovu u prvi tim za SP 1958. koje će Brazil i osvojiti.
Njegov prvi meč na SP bio je protiv SSSR -a. Ujedno on je postao i najmlađi sudionik tog takmičenja, a i finala u kom je Brazil nastupio i osvojio, pobjedivši Šveđane (5-2)
Također, on nastupa za svoj tim i 1962. godine, a zatim 66. i 70.
Iako je njegova karijera trajala dugo, on je nastupao za samo dva tima i to : Santos i NY Kosmos.
Evo i nekih njegovih rekorda :
U 92 meča za nac. tim postigao je 77 golova .
Na četvrtom je mjestu po broju datih golova na SP.

http://www.blogger.ba/slike/74218.1204872.jpg

Vječita polemika vodi se oko pitanja ko je bio bolji fudbaler Pele ili Maradona.:rolling:

celike
06-11-2008, 09:45 PM
Vječita polemika vodi se oko pitanja ko je bio bolji fudbaler Pele ili Maradona.:rolling:
Svašta 8)
Pa Diego,naravno 8)

Inače,gledajući neke snimke starih utakmica dao bih glavu da je Garincha bolje igrao od Pelea.

Mesha Mare
07-11-2008, 11:10 PM
Pa Diego,naravno 8)
Kako kome.:cool:

:D


Best of Pele

http://www.youtube.com/watch?v=icbntQJ351k

http://www.youtube.com/watch?v=DlncfMvTa2k

http://www.youtube.com/watch?v=8QEmnP48PEc

mr_nice
08-11-2008, 12:22 AM
Ne znam jel neko spomenuo, al za mene je ova legendarna :D

05. juni 1998. Sarajevo - Zeljeznicar 0 - 1

celike
08-11-2008, 12:52 AM
Ne znam jel neko spomenuo, al za mene je ova legendarna :D

05. juni 1998. Sarajevo - Zeljeznicar 0 - 1
:(
Nažalost,jeste.Nisam nikad bio ubjeđeniji da će neka ekipa pobijediti kao Sarajevo tada.
Uvjeren sam da je tako mislio cijeli stadion.A onda....šok.
Zubanović,inače niđe veze igrač postiže gol minutu prije kraja i poslije toga se zaista više ničega ne sjećam.Toliko sam bio razočaran.
Znam samo da sam se pješke vratio kući (nekih 12 km).
Inače,ta titula Želje izrazito je "nafakaška".
Prvo Željo uopšte nije bio u igri za titulu,jer je sezonu završio kao trećeplasirani.Nakon odbijanja učešća klubova iz RS,Željo ide u razigravanje sa Zrinjskim i Bosnom.S obzirom na to da je Bosna bila prva razigravanje se trebalo održati u Visokom,međutim kasnije je odlučeno da se sve tri utakmice igraju na Koševu.Poznata je i izjava igrača Zrinjskog nakon poraza : "ne znamo igrati pod reflektorima",kao i to da je u drugom poluvrmenu u igru ušao i Blaž Slišković 8)
Iz tog perioda izdvojio bih i tekmu Široki-Sarajevo u Mostaru koju je gledalo 15.000 ljudi.Sarajevo je doslovno jednom uputilo šut prema golu i pobijedilo 1:0.Ali eto,kasnije se sve vratilo.

Killer Copy
08-11-2008, 02:08 AM
:(
Nažalost,jeste.Nisam nikad bio ubjeđeniji da će neka ekipa pobijediti kao Sarajevo tada.
Uvjeren sam da je tako mislio cijeli stadion.A onda....šok.
Zubanović,inače niđe veze igrač postiže gol minutu prije kraja i poslije toga se zaista više ničega ne sjećam.Toliko sam bio razočaran.
Znam samo da sam se pješke vratio kući (nekih 12 km).
Inače,ta titula Želje izrazito je "nafakaška".
Prvo Željo uopšte nije bio u igri za titulu,jer je sezonu završio kao trećeplasirani.Nakon odbijanja učešća klubova iz RS,Željo ide u razigravanje sa Zrinjskim i Bosnom.S obzirom na to da je Bosna bila prva razigravanje se trebalo održati u Visokom,međutim kasnije je odlučeno da se sve tri utakmice igraju na Koševu.Poznata je i izjava igrača Zrinjskog nakon poraza : "ne znamo igrati pod reflektorima",kao i to da je u drugom poluvrmenu u igru ušao i Blaž Slišković 8)
Iz tog perioda izdvojio bih i tekmu Široki-Sarajevo u Mostaru koju je gledalo 15.000 ljudi.Sarajevo je doslovno jednom uputilo šut prema golu i pobijedilo 1:0.Ali eto,kasnije se sve vratilo.

Kao prvo ta utakmica bila je nešto posebno i ostat će mi u srcu dugo vremena. Nikad se do tad nisam toliko radovao nekom golu i pobjedi ko te davne 1998. A da je Zubanović bio bezveze igrač, to ti bas ne stoji. Bio je jedan od najboljih Željinih igrača u to vrijeme, sa Vazdom, Gredićem i Biščevićem. Šta je sve Sarajevo promašilo to veče i onda šlag na tortu. Devedeseti minut, kontra Zubanovića koji prolazi jednog igrača Sarajeva, nakon izvedenog auta, sa lijeve strane i trči nekih dvadesetak metara u šesnesterac Sarajeva. Dedić izlijeće i pokušava da skrati ugao Zubanoviću, al on majstorski šalje loptu kroz noge Dedi koji pada na guzicu. A lopta prolazi tik pored stative u gol. Bilo je za infarkta. Sjećam se i komentara Bahe na tu utakmicu. Koševo je eksplodiralo, dok igrači Sarajeva gledaju u nevjerici, ležući po terenu i plačući. Za historiju.

celike
09-11-2008, 03:24 PM
Nije Zubanović nikad bio nešto,to kažu i mnogi Željovci.Ispod prosjeka.
Vazda je bio dobar,imao je nevjerovatan osjećaj za gol.Bosanski Inzaghi 8)
Nažalost,kao i mnogim drugim igračima njegove generacije,rat mu je upropastio karijeru.
Moram reći da je Kružik iz Želje za mene bio jedan od boljih golmana koje sam gledao uživo,iako mi je naravno išao na živce.
Izgledao je kao neko dijete,ali je stvarno dobro branio.
Najednom se povukao iz sporta i čini mi se otišao u MUP.Čudno,mislim da je mogao imati dobru karijeru.

Mesha Mare
10-11-2008, 11:30 AM
Sarajevo- Željo vječita tema za dobre diskusije.:cool:
Nadrelaisti su o tome najbolje rekli...
Obojena prava zmija, bačena u domaćinsku, protivničku tribinu;
biće blentavi razlog više:p,
zašto su mi draži Udarnici.:D

Ali u svakom slučaju, najveći derbi u našoj zemlji, barem nekada prije..

Adi_23
10-11-2008, 02:53 PM
Mislim da ima vise legendarnih tekmi..uglavnom su to one iz doba ex yuge ili ipak pojedine tekme današnje LP..al sigurno da nijedna utakmica odigrana poslije rata u BiH ne može biti legendarna jer je sport spao na najniže grane..

Dr_Strangelove
11-11-2008, 11:02 PM
Nekadašnji napadač engleske reprezentacije i jedan od najboljih strelaca Premier lige okončao je svoju bogatu karijeru. Vrhunac karijere Andy Cole doživio je u dresu Manchester Uniteda kada je 1999. godine sa slavnom generacijom Machestera osvojio Ligu prvaka, naslov engleskog prvaka i pobjednika FA Kupa.
Ove sezone ovaj slavni nogometaš nastupao je u dresu Notthingam Foresta gdje mu je želja bila pomoći klubu iz rodnog grada da se vrati u društvo najboljih. Međutim kako nije dobijao priliku za igranje odlučio je reći zbogom nogometu. Cole je u karijeri sakupio 15 nastupa u dresu Engleske, a svoju bogatu karijeru započeo je u Arsenalu da bi preko Fulhama i Bristol Cytija 1993. godine stigao u Newcastle United gdje je za dvije sezone postigao 55 pogodaka.

Za sedam miliona funti 1995. godine prelazi u redove "crvenih vragova" gdje je za šest sezona postigao 93 gola osvojivši pritom 5 prvenstava, 2 FA Kupa i Ligu prvaka.

Cole je u karijeri nastupao još za Blackburn Roverse,Manchester City, Portsmouth i Sunderland postigavši ukupno 187 pogodaka što ga stavlja na drugo mjesti viječne liste strelaca Premier lige.

http://i.dailymail.co.uk/i/pix/2008/11/11/article-0-00667F2800000258-945_468x378.jpg

Mesha Mare
11-11-2008, 11:17 PM
Čudan završetak karijere za igrača njegovog kalibra.

Ah, iz Arsenala uvijek poteku vrhunski talenti.:hihi:
Svrake su mu bolje "pristajale", ali on ode u Vragove:devil2: crvene.,
i '99- tu... Endi:respect:...

Dr_Strangelove
11-11-2008, 11:48 PM
a sto mi uvijek bude nekako zao kad se jedna ovakva legenda povuce...nedavno Solskjaer a sad i Cole, uskoro Ronaldo :missu:

nisam znao da je za Englesku odigrao samo 15 utakmica, s obzirom na to o kakvom je igracu rijec, cini mi se kao velika nepravda...samo je Shearer dao vise golova u EPL (260) ali cak 50 iz penala, dok je Cole iz penala pogodio samo jednom...s Yorkeom je cinio vjerovatno najbolji napadacki tandem s kraja 90-ih :bravo2: :respect:

evo i mali podsjetnik :)

PYgClwz4yr8&e

celike
12-11-2008, 02:09 AM
Cole i York....legendarni dvojac.1998/99 su zaista činili čuda.
Njih dvojica sami su pomeli gotovo sve klubove u LP koji su im se našli na putu.
Tada sam mrzio i njih i Manchester,ali sada su mi definitivno za respekt i mislim da bi zaista bila nepravda da je te sezone LP osvojio bilo koji drugi tim.
Inače Shearer mi je nekako najdraži lik koji je ikad igrao u Engleskoj 8)

Mesha Mare
13-11-2008, 10:20 PM
Da njemu se zaista mora posvetiti barem jedan post, naidjoh na lijep pa da ga postavim rekoh.:)

"Sin radnika u lokalnoj valjaonici čelika i jedan sasvim prosečan klinac sa interesovanjima istim kao i svi dečaci iz njegovog grada. Voleo je fudbal, i tim iz svog grada, Newcastle United Football Club. Bio je odlučan da profesionalno igra fudbal. I to baš na tom mestu, za svoj Newcastle.
Newcastle-upon-Tyne. Naziv reke na kojoj leži, Tyne, što znači Tajna. Džordijevci su izuzetno ponosni na svoje poreklo, na tradiciju i na sve ono što ih cini drugačijim od drugih ljudi i krajeva Engleske. Ponosni su na svoju reku, na svoje pivo, na svoje spomenike, pabove, na svoju radničku prošlost, a najviše na svoj fudbalski klub..
Pomenuti dečak, Alan Širer (Shearer) koji je skupljao lopte tokom utakmica Newcastlea i maštao da jednog dana i on tu igra fudbal.1983. godine za klub je potpisao jedan od najboljih igrača Evrope, Kevin Kigan (Keegan).. Keegan došao da igra za tim koji se borio za opstanak u drugoj ligi!? Naravno, postao je heroj Severoistoka. Postao je heroj trinaestogodišnjeg Alana. Ipak, sudbina je učinila da Alan ipak ne zaigra za tim iz rodnog grada. Počeo je profesionalnu karijeru na krajnjem jugu zemlje, u Southamptonu... Fast forward...trinaest godina kasnije..Alan je kao igrač Blackburn Roversa osvojio titulu prvaka Engleske, u tri uzastopne sezone je rušio rekorde u broju postignutih golova, i bio najbolji strelac upravo završenog Eura 96 koji se igrao upravo u Engleskoj. Potražnja za Shearerom nikad nije bila veća. Barcelona, Juventus, Liverpool, Manchester United..svi su želeli tog čudesnog strelca u svojim redovima. Najbolje uslove ponudio je Alex Fergusom, menadžer Manchestera. Alan je sa suprugom cak i razgledao i kuće u Mančesteru. Prelazak u taj grad bio je skoro gotova stvar. A onda... javio se menadžer Njuke... izvesni...da..Kevin Keegan! Ponuda. Alan je, po sopstvenom priznanju, nekoliko dana dobro razmišljao o svemu. I doneo je odluku. Vraća se kući.
Još jedan veliki strelac, Les Ferdinand, ili Sir Les, kako su ga navijači zvali iz poštovanja, prepušta Šireru dres sa brojem 9, jer je znao šta to znaci Šireru i ljudima koji navijaju za taj tim. To je poseban dres, jedan od najslavnijih u istoriji engleskog fudbala... Navijači već čitav vek obožavaju onog ko nosi taj broj na leđima, jer su ga uvek nosili najbolji, oni koji su davali sve za klub, oni koji su postizali najvažnije golove. Jackie Milburn, David Kelly, Hughie Gallagher, Malcolm McDonald, Andy Cole, Les Ferdinand.... Lokalni dečko oblači slavni dres sa brojem 9.
Kada je potpisao za Njukasl, bio je to najveći transfer u istoriji fudbala, jer je suma plaćena Blekburnu bila čitavih 15 miliona funti! Na promociji pred novinarima Širer je rekao: "Uvek mi je bila ambicija da igram za Njukasl. I kada sam bio daleko, želeo sam da svoje najbolje godine provedem u Njukaslu. Ispunio sam san. Ipak sam ja samo sin radnika u valjaonici.."
Kada je prvi put obukao crno-beli dres Njukasla, izašao je na balkon stadiona "Sen Džejmsiz Park" (St. James' Park), a dvadesetak hiljada ljudi bilo je tu da ga pozdravi. Prvi u nizu emotivnih trenutaka..
U kratkim crtama-najbolji strelac u istoriji Njukasla, najbolji strelac u istoriji Premijer Lige, Najbolji fudbaler decenije u Premijer Ligi, kapiten Njukasla, kapiten Engleske. Igrao je za Englesku 63 puta, i postigao 30 golova. Za svoj klub je postigao 206 golova, premašivši u svojoj poslednjoj sezoni rekord od 200 golova koji je držao legendarni Džeki Milburn (Jackie Milburn)Usput je obarao najrazličitije rekorde, dobijao priznanja od novinara, drugih igrača, trenera...a 1997. je zvanično bio treći igrač sveta iza Ronalda i Džordža Vee (George Weah)..
Ima puno igrača koji igraju za svoje lokalne timove, i uspešni su, ali ima nekih stvari po kojima je Alan poseban. Zašto ga toliko vole?-zato što je cak 3. puta odbio da prede u Man.Junajted,2. puta je odbio da pređe u Liverpool, i jednom da pređe u Arsenal! Zato što je ostao u Njukaslu iako nije osvojio niti jedan jedini trofej. Zato što je skroman čovek, dobar čovek, pa tek onda sjajan fudbaler. Tokom cele karijere, kao i sada kad je završena, učestvovao je u humanitarnim akcijama, finansirao i u javnosti promovisao fondacije za borbu protiv bolesti, organizacije za pomoć deci, i siromašnima..Tukao i dobijao batine za tim. Davao golove glavom, iz voleja, penala, slobodnih udaraca... Bio je vođa. Kapitan. Pravi kapiten. Na terenu i van njega.Proveo je 10 godina u klubu.Poslednja utakmica u karijeri. U gostima protiv najvećeg rivala, protiv zakletih neprijatelja, Sanderlenda u gostima... I poslednji gol. Proslavio ga je sa nevidenim žarom i ponosom pred delom tribina gde su bili smešteni njegovi navijači... Kao da je znao da ce samo nekoliko minuta kasnije doživeti povredu koja ce mu mesec dana pre kraja sezone praktično okončati karijeru. Alan uz pomoć fizioterapeuta nestale u tunelu, navijači u suzama, a u isto vreme presrećni jer pobeđuju večitog rivala. Njukasl je pobedio 4-1, a Širer je odigrao svoju poslednju takmičarsku utakmicu.Po završetku sezone, upriličen je oproštajni meč za Širera. Na rodendan pokojnog Jackija Milburna, čija statua stoji ispred stadiona. Pedesetdve hiljade ljudi. Pun St. James' Park. Svi imaju crno-bele šalove i dresove. Crnim, belim i zlatnim kartonima, preko celih tribina se ispisuje SHEARER 9.
Zbog povrede, Alan je mogao samo da izvede početni i završni udarac na utakmici. A završni udarac bio je penal za pobedu. Savršen scenario. Rezultat je 2-2. Alan ulazi u igru. Namešta loptu blago savijenih kolena. Kao i uvek. Alan Shearer. Uzima zalet. Gol! Poslednji put, Shearer diže desnu ruku visoko i trči u susret navijačima koji ga koliko vole. Vole ga jer je jedan od njih. Vole ga jer on njihovoj deci pokazuje kako se snovi mogu ostvariti mukotrpnim radom. Te večeri je proliveno toliko suza...

http://img451.imageshack.us/img451/2046/as05ri8.jpg
“…Ljudi me pitaju kakav je osećaj biti Alan Shearer. Setite se kako se vi osećate kada Njukasl postigne gol. A onda zamislite kako može biti meni kada ja, koji sam takođe navijač ovog kluba, istrčim na teren predvodeći tim, u crno-belom dresu, sa brojem 9 na leđima, sa kapitenskom trakom na ruci, dok 52000 ljudi uzvikuje moje ime. Radim ono što volim, I još sam plaćen za to! Onako kako je vama, meni je sto puta bolji osećaj!...”
“…Šta god neko kaže, ja sam živeo san deset godina, i to mi niko ne može oduzeti…”

http://img451.imageshack.us/img451/4679/as06ep9.jpg
Na Širerovom oproštaju, posebnu pažnju privukao je transparent na kom je pisalo: "Ti nisi samo sin radnika valjaonice iz Gosforta. Ti si legenda."

PURELY BELTER iz 2000. je odličan film, a priča o dvojici dječaka koji bi uradili sve samo da odu na utakmicu svog najdražeg kluba Njukastla. Izmedju ostaloga, koliko se sjećam, u filmu i ukradu auto i to Širerovo..:p, preporučujem, jako simpatičan film..

celike
13-11-2008, 10:43 PM
Mancy,ovo je za 5 zvjezdica.
Najjači igrač,rijetko se danas viđa da poznat igrač igra iz ljubavi prema klubu.Osim toga,nekako mi je tipičan Englez a i lik je sam po sebi,mnogo sam ga cijenio 8)



[/B]PURELY BELTER iz 2000. je odličan film, a priča o dvojici dječaka koji bi uradili sve samo da odu na utakmicu svog najdražeg kluba Njukastla. Izmedju ostaloga, koliko se sjećam, u filmu i ukradu auto i to Širerovo..:p, preporučujem, jako simpatičan film..
Gledao sam!Najjača scena je kad se vozaju njegovim autom,ubace cd kad svira "Dreams can come true".Jedan malac onda vikne nešto kao "Kakav užas!Ne mogu da vjerujem da Shearer ovo sluša!" 8)

Eh,ne znam kako se uvijek potrefi da svi postavljamo nešto u isto vrijeme.Taman sam se spremio da postavim priču o mržnji između navijača West Hama i Milwalla.Postaviću,valjda se Mancy neće ljutiti 8)

celike
13-11-2008, 11:07 PM
Dakle,Milwall vs. West Ham 8)

http://img372.imageshack.us/img372/9571/scan0003du8.jpg
http://img204.imageshack.us/img204/1957/scan0006kt2.jpg

http://img247.imageshack.us/img247/6751/scan0014my2.jpg
http://img208.imageshack.us/img208/1152/scan0018aq8.jpg

celike
15-11-2008, 03:33 PM
Slučajno sam na ovo naletio u vlastitoj arhivi,pa da se još jednom prisjetimo Mustafe Hukića.
Oslobođenje,8 VIII 1999.

http://img45.imageshack.us/img45/1618/scan0033fm4.jpg

celike
15-11-2008, 04:01 PM
A sada malo manje tužnih stvari,slijedi jedan zanimljiv istorijski pregled fudbalskih prilika u Jugoslaviji,sve od nastanka zajedničke države 1918.
pa do njenog raspada.
Članak je iz hrvatskog časopisa "nogomet",nekoliko godina nakon rata.Stoga je razumljiva manja pristrasnost i neobjektivnost u tekstu.
Treći članak je iz istog časopisa i odnosi se na reprezentaciju Albanije,ima zanimljivih podataka 8)

http://img392.imageshack.us/img392/2857/scan0023zg2.jpg

http://img46.imageshack.us/img46/7629/scan0032nx0.jpg

http://img217.imageshack.us/img217/3685/scan0031bs2.jpg

Mesha Mare
18-11-2008, 05:44 PM
Nepredvidivi i nepobjedivi, odličan line.:cool:
Ima nas malo, ali smo najbrojniji,:D, to za Albaniju je super.
Evo u duhu toka teme; naiđoh na:
Neke od najblistavijih izjava sportskih komentatora
(sa prostora ex-Jugoslavije):

I završen je još jedan pokretni praznik fudbalskih slika.

Čudan način dodavanja - jako i nikome !

Da, da...dođi 'vamo bato, to se ne smije. Žuta karta!

I odlična intervencija Ljukovćana. Da vidimo zašto se sada Nijemci raduju, pa da, to je gol !?

I sada ćemo sa automobilizma preći na konjizam.

Sljedećih par minuta ovog snimka prolaze u znaku Georgi Hađija i ove kretenske reklame za kečap.

Čokoladni tandem stopera iz Bremena izbačen je iz igre jednim potezom metuzalema Rudija Bomera?!"

Utakmica Argentina - Holandija, (pri rezultatu 1:1, pred kraj utakmice): Ako se utakmica završi 1-1, igraće se produžeci, pa ako i onda ostane neriješeno, nova utakmica će se igrati u srijedu... ja imam avionsku kartu za ponedeljak... da li će oni meni da dozvole da promijenim kartu... kako ću ja da se vratim?Jokanović do Stojkovića, Stojković do Stojkovića...

Sto bi rekao nas narod - deja vu!

Dok je lopta u vazduhu da Vam saopštim spisak timova.

Kakav udarac, poderao je vazduh na vodonik i kiseonik

Udarac, i jedan nula za Italiju... Tko je to bio? Betega? Je Betega, je Betega.

"U stazi četiri je glavni favorit Majkl Džekson. Pardon, Majkl Džordan."Tada se ubacuje Nedeljko Kovinjalo: "Da, kolega Pantić želi da kaže da je Majkl Džonson u Americi popularan kao njih dvojica."

"Mekmanamanaman." (McManaman)

U stazi sedam je Sandej Bada iz Nigerije. Dakle, Nedeljko Bada, staza sedam."

Krilo nikad ne pada daleko od beka.

Kamerun mora da izvuče barem bod pred utakmicu sa Švajcarskom da bi osigurali prolaz...(pauza 10 sekundi)...oprostite dragi gledaoci, Kamerun nije u istoj grupi sa Švajcarskom..."

(C. Zvezda-Partizan): Evo izlaze Partizanovi igrači......a evo i naših.

A danas je na našem najvećem stadionu Marihua..., pardon, Marakani ...

Evo Bishopa, ili sveštenika.

Na lijevoj strani je Kar, čije prezime se može prevesti kao Auto-o

Michel !!!!! Treči zgoditak! Zaslužio je da mu kažemo cijelo ime.
Bravo, Hoze Miguel Gonzales Martin Del Kampo Michel!"

"I to je lagana lopta za golmana Stojanovića", a posle minut:" Ne,
izgleda da je ipak bio pogodak".

Poštovani gledaoci, izvinjavamo se zbog ovog prekida. Upravo su nam organizatori Olimpijade zabranili da pušimo u reporterskim kabinama. Evo i kolege Španci se bune, nisam samo ja... "

Pa pogledajte dragi gledaoci ovo tijelo. Boginskaja je najviša od svih gimnastičarki i vidi se na njenoj izduženoj figuri. Jednom riječi - ŽENA!"...

Zoran Savić je imao malu porodičnu neprijatnost ovih dana. Umrla mu je majka.

Američki košarkaši su visoki 2 i vise metara.

Oni su nosioci pobjede uspjeha...

Oni su se sastali na kratkotrajnim jednomjesečnim tridesetodnevnim pripremama...

I četvrti poen Savica, i Litvanija sada vodi sedam - tri...

Stižu oko 13:30, narodski rečeno oko pola dva...

On je najmlađi igrač na prvenstvu čije trenutke upravo privodimo kraju...

Okrenuo ga je na kocki leda koja bi stala u čašu viskija.

Situacija kada je Katalinski dao auto-gol pa je komentator popi*dio: "Ko je njega uopšte i zvao u reprezentaciju, ja njega ne bi ni zvao, on je posljednji čovjek kojeg bi ja pozvao da igra..." Sutra protiv Španije, pobijedili smo 1:0:
"Ne vidim od ljudi koji su ispred nas,... pardon... mislim da je gol
postigao Katalinski. Minut nakon toga: "Bravo Katalinski, to je pravi čovjek za reprezentaciju, njega je trebalo odmah zvati, bravo Katalinski, Katalinski je danas nas spasitelj..."

Ovo je takmičar iz San Marina, male ostrvske državice usred Atlantskog Okeana.

Sada Popov vodi za gotovo cijelu dužinu bazena i Amerikanac će uspeti da osvoji zlato samo ako Popov počne da se davi...

Pogledajte samo kako je građen ovaj mladić. Svaka majka bi ga poželjela u svome domu, a tek ti predratni švalerski brčići...

Sušić je igrač koji bi trebao malo više da dribla i da koristi svoju
tehniku i kontrolu lopte. Evo ga, upravo to i radi... Sušić, Sušić, Sušić i ......... ma ne sam Safete, ne sam. Kakva sebičnost mladog i neiskusnog Sušića!!!

U prepunoj dvorani Dražena Petrovića, okupilo se oko 500 000 vatrenih navijača!

Našeg boksera Svetomira Belića, dragi gledaoci, prepoznaćete po bijelim gaćicama, a njegovog protivnika Motungua iz Kenije po crnim gaćicama.

Biogradlić se stuštio preko lijevog krila, dribla dvojicu, trojicu,
uspio se osloboditi, dodaje loptu do Pejakovića ovaj odigrava dupli pas sa Savićem, Savić mu vraća, Pejaković sam pred golmanom, dribla i golmana evo ga konačno puca i gooooooooool - KUR*C GOL! Lopta je za malo prošla pored desne stative...
(Kamenjaševiću je nakon ovog bisera izrečena zabrana prijenosa sportskih događaja u trajanju od 3 mjeseca)

Cijela Jugoslavija je sada sigurno na rukama!

Još jednom ćemo čuti američku firmu!

Ovo je Keli Erikson, sićušna Šveđanka, skakačica u vis, a ovo je
njena majka, mama Marija, koja prati svuda svoju kćerkicu i ne ispušta je iz vida. A čovjek koga upravo vidite je snažni momak, Džon Godina, bacač kladiva. Njemu nisu potrebni ni mama ni tata da ga prate po takmičenjima...

Sudija je uzeo "Prokurin" kapi za oči i sada mnogo bolje vidi.

Koncert zvižduka za igrače, čisto da se malo muzički obrazuju!

Lopta je proletjela paralelno sa Ibarskom magistralom!

To je bila veća opasnost za avione tipa Avaks nego po gol Pandurovića.

Dragan Cirić, igrač duge kose ali velikih mogućnosti!

Prepun stadion navijača, 50.000 ljudi. Zamislite, 100.000 dlanova!

Mesha Mare
18-11-2008, 05:57 PM
- 'Slobodan udarac s nekih 35 metara izvodi Bukal ... "Topovski udarac i gol!!! K**** gol, prečka ... Sjedi mali, p**** ti materina, ništa ne vidim."
(epilog: 6 mjeseci suspenzije.)
- (Nakon suspenzije):
'Vahidin Mušemić u izglednoj šansi - i ništaaa ... , ali opet Mušemić dolazi do lopte, udarac - i golman brani, lopta se odbija do Mušemića koji upućuje snažan udarac lijevom nogom ... Prečkaaa!!! Mušemić ovaj put glavom i opet je promašio, j*** mu ja mater smotanu!!!"

- (Prijenos odbojkaške utakmice reprezentacije Jugoslavije. Kamera polako izoštrava sliku s vrha dvorane, iz ptičje perspektive vide se igrači kako se zagrijavaju, a naš 'junak' će): 'Dobro veče prijatelji FUDBALA!' (Tada slijedi pauza od dobrih 15 sekundi i on nastavlja): ' ... i ostalih sportova'.

- (Španjolska - Jugoslavija): 'I gospodine Pedersen, zaista zaslužujete takvo prezime ...'
- (Arsenal - Ajax - Bergkamp izlazi iz igre u 22. minuti zbog ozljede, a ulazi Patric Vieria. Na ekranu se ispisuje - 22. minutes, 10. Bergkamp out) Komentar našeg 'junaka': 'U igru se sprema iskusni Minutes s brojem 22'
- 'Prodato je 30.000 gledalaca'.:p
- (Euro '96, Njemačka - Engleska): 'Da je Gascoigne imao moj broj cipela, sigurno bi ta lopta završila u mreži'.
- (Barcelona - Inter): 'Drži ga Gamara kao da mu je sin'.
- (Izvodi se slobodan udarac): 'I da li će sudija Merk izmjeriti tačno 9 metara i 15 cm ili će to on obaviti, onako, iz iskustva? Neće, hoće, neće, ipak hoće!'.
- (Vaterpolo utakmica): 'U bazenu plivaju nečije gaćice, pa da vidimo čije su ...'
- (Na utakmici Koeln - Crvena zvezda): 'Polster, Polster ...' (pa se komentator onda guši u dimu cigarete i 15 sekundi kasnije): 'Da vidimo sada zašto su se igrači Koelna kao po komandi svi povukli na svoju polovinu ... Ah, da, to je 1 : 0 za njih'.
- (Jugoslavija - Engleska - Katanec vuče loptu između dva Engleza koji se sudaraju glavama, obojici pucaju arkade i krvare): 'Katanec, Katanec ... Hahahahahahahhahahahaha!!!!!...'
- (Usporeni prikaz šanse za pododak): 'I evo sada identične situacije'.
- 'Drulović ulazi u šesnaesterac i... 'Padni TU!!!!!!'.
- 'Lopta kadkad ume da bude đavolja koža naduvana vazduhom'.
- 'Sudija danas nije delio pravdu već množio nepravdu'.
- 'Brazilska odbrana - planinski venci Siera Madre'.
- 'To je bila veća opasnost za avione tipa Avaks nego po gol Pandurovića'.
- (Lopta se nakon udarca igrača nabila na šiljak na ogradi i pukla): 'I lopta je sada pukla kao staklena kugla od porculana'.
- 'Kakav predivan pogodak!!! U fudbalu se događaju mnoge lepe stvari. (Počinje usporena snimka gola): 'I pođimo zato sada uz pomoć magnetoskopa u potragu za lepim'.
- 'Završen je još jedan derbi večitih rivala, fudbalska predstava van granica prostora i vremena'.
- 'Ni loše vreme, ni svi minusi gospodina Celzijusa nisu mogli da pokvare ovu fudbalsku predstavu'.
- 'Zbog ovakvih udaraca Roberta Carlosa osnovat će se društvo za zaštitu lopti'.:p
- 'Kiša pada iznad leve korner zastavice'.:lol:
- 'Stojić je ispustio loptu kao vruć krompir'.
- (Barcelona - Real): 'Stoičkov je fudbalski genije i ništa više' (onda nakon male pauze i razmišljanja): 'A kada je neko fudbalski genije, onda je sve'.
- (Finale Kupa SCG, Zvezda - Sartid): 'Prelazni pehar koji ostaje zauvek'.
- 'Taj pogodak je bio tajni savez lopte, Larsonove noge, i okvira gola'.

(Igrač promaši gol): 'Efektivno, ali ne i efikasno'.

- 'Loptu ima Zajec Zeko, Dinamovo med i mleko'.


- (Gimnastika): 'Pogledajte samo kako je građen ovaj mladić. Svaka majka bi ga poželela u svome domu, a tek ti predratni švalerski brčići ...'.


- (Olimpijske igre - gimnastika. Natjecateljka je preskakala 'kozlić' i gadno pala ozlijedivši ruku. Autor skoro uplakanog glasa): 'Jadna devojčica! Pa, ko će je razumeti ako neću ja?'.

Nisu samo fudbalski u pitanju, ali nisam htjela da izostavim i ostale.:D

celike
18-11-2008, 07:20 PM
Ima super provala :)
Da ih ne citiram,samo bih se nadovezao jednim crnjakom sa RTS-a 1994. godine tokom prenosa F1 :
"I dok vidimo da li je Senna ostao živ,malo muzike iz našeg studija" (i onda pustiše neke pevaljke)....

Dr_Strangelove
19-11-2008, 07:12 PM
uvijek smo mi imali ovih komentatorskih bisera :) k**** gol je daleko najjaci, oplako sam prvi put kad sam ga citao

genius
21-11-2008, 12:25 AM
Svašta 8)
Pa Diego,naravno 8)

Inače,gledajući neke snimke starih utakmica dao bih glavu da je Garincha bolje igrao od Pelea.

pele je bolji igrac od maradone nadi utakmice kad e pele igro pa vidaj nekazem da maradona nije dobar ali pele je bolji

M|RZA
21-11-2008, 06:32 PM
slazem se jarane pele je bio bolji igrac

celike
22-11-2008, 05:47 PM
pele je bolji igrac od maradone nadi utakmice kad e pele igro pa vidaj nekazem da maradona nije dobar ali pele je bolji
Ma nema šanse 8)
Bilo je i biće uvijek dobrih igrača,znalaca kao što je to Pele ali lik kao što je Maradona neće se nikad više pojaviti.
Da citiram još jednog starog poznavaoca fudbala iz zagrebačkih sportskih novosti :
"Pele je igrao s genijalcima a Maradona je bio genijalac,drugi su igrali s njim".

Mesha Mare
24-11-2008, 09:43 PM
Kako sam i predpostavila...:cool:

Maradona je svoju karizmu zadržao stalnim pojavljivanjem u žutoj štampi,
a Pele u humanitarnim akcijama.:smoker2:Lično; bez oboice fudbal ne bi imao priče koje ima danas. Od božije ruke do najmlađeg svjetskog prvaka...Još kad mu Kusta uradi dokumentarac.:D


Evo interesting tekst iz magazina Dani.

Možda iz razloga što je 2000. godine FIFA organizovala glasanje širom sveta, u kojem je trebalo da se odluči ko je bio bolji fudbaler: Brazilac ili Argentinac. Pobedio je Maradona, posle čega je poništen čitav sistem glasanja i odlukom vodećih ljudi FIFA za najboljeg igrača svih vremena proglašen Pele.

Ko je bio najbolji nogometaš 20. stoljeca? O tome bi se mogle napisati knjige i studije. Na to nezahvalno pitanje je teško odgovoriti i stoga što nogomet vec dugo nije samo igra oko koje se vrte basnoslovne sume novaca. Tamo gdje politika i show business upletu svoje prste, ne treba više imati sumnje: ta stvar ima sve atribute kulture. U kojoj se može dogoditi i to da na jednom prijestolju sjede dvojica. "Mali zeleni" i "UN-ov čovjek za mir"http://www.bhdani.com/arhiva/186/pelemaradona.jpg
BUENOS DIAS, AMIGO: "Mladi gospon, prvi put sam ga videl na beèkom Prateru, tad je bil dvadesetgodišnjak. Argentina je pregazila Austriju, a svojima sam u redakciji Sportskih novosti poslal tekst pod naslovom 'Diego vanzemaljac'. Nisu šteli pustiti nekaj takega a ja nisam dal da se tekst bez vanzemaljca u naslovu uopæe objavi. Urednik me je nazval i pital: 'Amigo, jesi li siguran da se radi o takvom igraèu?' Rekel sam samo da takega još ni bilo. Sutra je tekst imal naslov - Diego Vanzemaljac." Tako je legenda svjetskog nogometnog novinarstva, Zagrepèanin Zvonimir Magdiæ,opisao svoj prvi susret sa igrom Diega Armanda Maradone. "Mali zeleni", kako ga je prozvao Amigo (Magdiæa tako zovu diljem nogometne planete), ispao je na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1982. veæ nakon èetvrtfinalnih borbi. Tada su u istoj grupi nastupili Italija, Brazil i Argentina, a samo jedan je mogao dalje. Brazil je tada imao sve osim golmana, neki æe reæi i previše umjetnika (Zico, Socrates, Falcao, Alemao),aArgentina sasvim novu ekipu. Od svjetskog prvaka iz 1978. igraèki je "preživio" samo Passarella, dok drugima, nakon što su našli angažmane u Evropi, više nije bilo previše stalo do svijetloplavo-bijelog dresa sa znakom na kojem je pisalo AFA na lijevoj strani. Tukli su ga tijekom cijelog prvenstva, jednom se iznervirao i ðonom nasrnuo na protivnièkog igraèa. Dobio je crveni (kako je samo udarao taj italijanski mesar Gentile, nema napadaèa koji ga po zlu nije zapamtio), Italija je prošla dalje i osvojila naslov. Diego se tada pokazao samo "zelenim" i nije bio zreo za osvajanje Mundiala. U Meksiku 1986. je znao veæ sve. Godine u Evropi su uèinile svoje, shvatio je da Stara gospoða ubija i vlastite, a kamoli tuðe pjesnike. U Južnoj Americi je drugo, tamo se možeš zabavljati. Sa sasvim prosjeènim tandemom Burruchaga - Valdano, u kolijevci Azteka potapat æe jedan po jedan brod. Engleskoj je dao jedan gol rukom i jedan nakon slaloma u kojem su se odbrani Albiona poèele sudarati i glave lavova sa dresova. U finalu, jedan minut prije kraja je uvijek teškoj Njemaèkoj (Rumennige i Voller bili su opasni i kad spavaju) podvalio dug pâs "s oèima". Burruchaga je samo istrèao pravovremeno i pospremio ga iza Schumachera. Bio je to drugi naslov svjetskog prvaka za Argentinu i potvrda da ta zemlja u okvirima nogometnog konteksta postaje nezaobilaznom èinjenicom. Za sve što se dalje bude dogaðalo morat æe se pitati dvostruki svjetski prvak i jedina zemlja pored Brazila koja se bavi trajnom proizvodnjom nogometnih genija. Do tada se pitalo: Pele ili Di Stefano? Otad: Pele ilili Di Stefano? Otad: Pele ili Maradona?


(http://www.bhdani.com/arhiva/186/sadrzaj.shtml)

Mesha Mare
24-11-2008, 09:58 PM
KAKVA JE SLICNOST IZMEÐU STOLTENBERGA I HAVELANGEA?: Da, Pele je u odnosu na Diega zaista nešto drugo. Godine 1958. u Švedskoj je uništio sve sa nepunih devetnaest.U Cileu 1962.ce se ozbiljno povrijediti,ali Brazil ostaje na vrhu;1966,u finalu koje duhovitiji engleski novinari i danas smatraju najvažnijim dijelom novije britanske povijesti("pobjede u dva svjetska rata i jednom svjetsko prvenstvo"),titula je,nakon sumnjivog gola, ostala na Otoku.U Meksiku 1970, opet Brazil.I, naravno,Pele.Uvijek omiljen od uskog kruga FIFA-inih mocnika,stalni gost emisija u kojima se razglaba o svemu oko lopte,Pele je uvijek bio zvijezda kakva je,zapravo, i trebala hladnoratovskom svijetu.Brazilac se uvijek doimao kao UN-ov "covjek za mir".Pele na pet jezika zna po nekoliko recenica,njegov veseli osmijeh i oci uvijek su bile tamo "gdje treba",on nikada nije imao skandale sa ženama, drogom,nepriznatom djecom.Samo jednom se-oko promjene pravila-zakacio sa sunarodnjakom Joaom Havelangeom,bivšim šefom FIFA-e,ali sve je bilo brzo izglađeno.Zanimljivo,tada je Diego,upitan na cijoj je strani u tom sukobu, kao iz topa opalio:"Na cijoj sam strani? Pele je Pele, a ko ono bi Havelange?"Argentinac,rođen u predgraðu Buenos Airesa u kojem kucice od drveta i kartona najviše podsjecaju na naše romsko naselje,uvijek je bio zvijezda showbiza.Skandali, afere sa starletama, kokain, otmice, noæna ludovanja, brze vožnje, pucnjava na novinare...Hollywood.Njihova slava je bila razlicita,to se sasvim dobro vidjelo na decembarskoj dodjeli priznanja u rimskom Foro Italicu.Vecinu publike u salonu cinile su fudbalske legende, isvisu Pelea, osvajaca priznanja za igraca stoljeca koje su dodijelili ljudi iz magazina i Komiteta FIFA-e,pozdravili mlakim aplauzom.Peleovi blazirani odgovori nisu zaslužili ni to: Voditelj:"Za koga biste vi glasali?"Pele:"Najrađe za svoga oca." Voditelj:"Nismo tražili baš takav odgovor."Pele:"Znate kako je, teško se izjasniti, bilo je mnogo igraca, odbrane, srednjeg reda, napadaca."Ne zamjeriti se ni po koju cijenu je ocigledno "stoltenbergovsko" geslo Brazilca u ciji fudbalski genij nikada nije trebalo sumnjati.VIVA FIDEL: Pogled na dvije prazne stolice u publici sasvim je sigurno morao osupnuti sve one koji su nakon Diega izašli na binu.On je,nakon što je primio nagradu za igraèa stoljeæa(za njega je preko Interneta glasalo 53,6% ljudi koji su uèestvovali u anketi), izjavio kako je poèastvovan "jer su ovu nagradu mogli ponijeti Platini,Cruyff, Zidane, mogao ju je dobiti i Pele".Zahvalio se svima koji su glasali za njega prepoznavši"da se uvijek igrao i da je uvijek igrao srcem", zahvalio se velikom Fidelu Castru, kod kojeg se trenutno skida s kokaina, i "razgulio".Ne doèekavši da i Peleu ozvanièe njegov dioprijestolja.Fascinacija u pogledima veæine onih iz publike te noæi je,bez ostatka,pripala Diegu. Ustali su na noge.Simpatije su otišle velikom trikoloru Michelu Platiniju, koji je na jednostavno formulirano pitanje-"ko je za vas najbolji igraè stoljeca?"-odgovorio otkrivajuæi suštinu cijelog cirkusa:"Možda i ne bih trebao odgovoriti, jer fudbal je danas sve više i politika.Za mene je najbolji igraè bio Johan Cruyff."Holandez je zaista bio sve,njegova igra i danas mami uzdahe.U odnosu na dvojicu glavnih junaka ove prièenjemu manjka rezultat.U pozadini ovog solomonskog rješenja da se trofej za najboljeg igraèa stoljeæa dodijeli dvojici, jeste, tako barem tvrdi engleska štampa, predsjednik FIFA-e Sepp Blatter.Superposlovni Švicarac je,s jedne strane,bio pritisnut brazilskim ultimatumom"da FIFA Peleu mora dodijeliti trofej".To je, uostalom,trebala biti i nagrada Edsonu Arantesu do Nascimentu.Pelejesve ove godine narastanja nogometa-koji se pretvorio u globalnu kulturu-budno pratio i uèestvovao u svim procesijama svjetske fudbalske organizacije.S druge strane,Argentinskoj fudbalskoj federaciji je iz državnog vrha bukvalno nareðeno da"ne pomišlja da šalje svoje izaslanike u Rim ako ne bude izabran Argentinac".Blatter je kao iskusni mag isposlovao oficijelnu nagradu u kojoj je drugoplasirani bio Di Stefano. Preko Interneta su se izjasnili poklonici nogometa. Diego je, podsjetimo,cesto bio na meti zvaniènika, on se bez znanja ljudi u tamnoplavim skupim odijelima vozio helikopterima po Bliskom istoku, gdje su ga šeici plaæali zlatom.U Peleovo vrijeme nogomet se igrao diplomatski, i on je "taj";Maradona je vodio prave ratove,zato je valjda danas Castrov drug.Pele je(bio)iskljuèivo nogometni lik;Maradonini potezi izvan terena su uvijek bili omiljenom temom i puka i medija. Pele kao da nije imao grijeha,Diegov je u tome da je teret slave pokušao olakšati drogama. U teoriji Peleovih hiljadu golova i tri Mundijala plus ambasadorski angažman nakon igraèke karijere možda jesu veæi, ali stoji i ona Diegova:"Za mene su glasali ljudi. Pele je pobijedio u knjizi." ZA KOGA BI GLASAO BOG: Prije dodjele nagrade, delegacija FIFA-e na celu s Blatterom bila je u audijenciji kod Pape Ivana Pavla II.Papa je u svojoj propovijedi govorio o grješnicima,korumpiranim i onima koji uzimaju mito,pa je vođama svjetske nogometne organizacije ukazao na to da svoj utjecaj upotrijebe za promociju dobra u obitelji zvanoj Covjecanstvo.Izvještaj s te audijencije tvrdi da su, na spomen rijeci Bog,Blatter i kompanija pokajnièki spustili glave.Pitanje koje se samo namece jeste:na cijoj bi strani, pod uvjetom da ga zanima nogomet, bio Bog?Na strani onoga koji nikad nije išao stranputicom,ili pak uz onoga to je jednom izjavio da je ruka kojom je dao gol Engleskoj zapravo bila "Božija"?

(http://www.bhdani.com/arhiva/186/sadrzaj.shtml)

celike
28-11-2008, 03:35 PM
Eh....sada ću postaviti malo više tekstova nego inače,dok se još može ;)
Počinjemo sa engleskim huliganima,gdje pripadnici pojedinih navijačkih grupa upoređuju stanje na tribinama i navijačkoj sceni nekada i sada.

http://img368.imageshack.us/img368/1090/copyofscan0046co6.jpg
http://img401.imageshack.us/img401/1459/scan0047gv4.jpg
http://img184.imageshack.us/img184/1641/scan0048nk6.jpg
http://img444.imageshack.us/img444/9379/scan0049xd7.jpg

celike
28-11-2008, 03:51 PM
A sada djelomično nadovezivanje na prethodnu temu : Pele ili Maradona,iz ugla svjedoka tog vremena.
Članak je iz 1998. godine,kada je Ronaldo bio glavni a Ortega veliki talenat 8)

http://img221.imageshack.us/img221/6249/copyofcopyofscan0034se6.jpg
http://img74.imageshack.us/img74/5429/scan0035so1.jpg
http://img221.imageshack.us/img221/8505/scan0036lq3.jpg
http://img293.imageshack.us/img293/3144/scan0038oc2.jpg

celike
28-11-2008, 04:04 PM
Slijedi tekst star 5-6 godina,nešto u stilu "kucamo na vrata zaboravljenih asova".
Nakon čitanja članka niko se neće začuditi što naša reprezentacija
ranije nije ostvarila nikakav veći uspjeh.
Treba reći da od nabrojanih igrača na ovom svijetu nažalost više nije Suvad Katana.
Neko je čini mi se prošle godine već otvorio temu o njemu na ovom podforumu.

http://img509.imageshack.us/img509/6784/scan0045os3.jpg

celike
28-11-2008, 04:17 PM
Nastavlja se tekstom Miljenka Jergovića "Debitanti".
Ovo je moglo i u kratke priče,ali ipak više spada u ovu kategoriju 8)

http://img237.imageshack.us/img237/7571/scan0044eg5.jpg

celike
28-11-2008, 04:38 PM
Priča o Dževadu Šećerbegoviću,legendi i najvjerovatnije najboljem igraču u istoriji FK Sloboda iz ugla novinara Zdravka Lipovca

http://img516.imageshack.us/img516/266/scan0060tz5.jpg
http://img149.imageshack.us/img149/4417/scan0059nj2.jpg
http://img237.imageshack.us/img237/4289/scan0061bc5.jpg
http://img266.imageshack.us/img266/2536/scan0062vk1.jpg

celike
28-11-2008, 05:03 PM
I za kraj,potresna priča istog novinara o Želimiru Vidoviću-Keliju,legendi FK Sarajevo.
Veliki igrač i još veći čovjek,ubijen zato što je spašavao ranjenike 1992. godine.
Zbog specifičnosti priče zalužio je vjerovatno i zasebnu temu na nekom drugom mjestu,ali nije zgoreg prisjetiti ga se i ovdje.

http://img222.imageshack.us/img222/6894/scan0063cd6.jpg
http://img73.imageshack.us/img73/2976/scan0064ce6.jpg
http://img99.imageshack.us/img99/2011/scan0065wc4.jpg
http://img211.imageshack.us/img211/952/scan0066ra5.jpg

Mesha Mare
05-12-2008, 03:43 PM
Intro :lol: :

http://www.index.hr/images2/vedad-ibisevic-hoffenheim-afp600.jpg SAMO su dva nogometaša u bundesligaškoj povijesti iskazala veću efikasnost nego ove sezone sjajni Bosanac u dresu Hoffenheima, Vedad Ibišević.
U 14 je prvih bundesligaških kola 24-godišnji napadač prvoplasirane njemačke momčadi zabio 16 golova. Toliko sveukupno nisu zabile cijele momčadi Kölna (15), Hannovera (15), Arminije (14), Borussije Mönchengladbach (15), Karlsruhea (12) i Energieja.
Kad su u pitanju najbolji bundesligaški strijelci kroz povijest, samo su dvojica njih, čuveni Gerd Müller (Bayern) i Peter Meyer (Borussia Mönchengladbach), zabili više u jednakom broju utakmica na počecima sezona.
Müller je tijekom sezone 1976./1977. zabio 19 golova u 14 utakmica, a tijekom 1968./1969. čak dvadeset. Meyer je u prvih 14 utakmica 1967. godine zabio 17 golova.
Na jednakom su učinku kao i Ibišević bili Dieter Müller (Köln) u sezoni 1977./1978. i još jednom Gerd Müller (1972./1973.).
Bundesligaški rekord drži Müller iz sezone 1971./1972. Završio ju je s 40 ligaških golova, a nakon prvih 14 prvih utakmica zabio ih je 11.
Na pitanje koja je njegova tajna, popularni je Vedo odgovorio:
"Ne zamaram se previše takvim stvarima i puno radim na svom samopouzdanju. Müllera nikad nisam gledao, ali znam da je nogometna legenda. Moj cilj, u svakom slučaju, nije rušiti njegove rekorde. Što mi je onda cilj? Želim koristiti prilike dok me ide gol i nastaviti igrati bez pritiska. Na kraju ćemo vidjeti što će se dogoditi."
Valja dodati da Ibišević s legendarnim strijelcima nije uspoređen po drugome vrijednom kriteriju učinkovitosti - asistencijama. Gerd Müller asistirao je rijetko ili nikad, a Ibišević je ove sezone već dodao za golove suigrača sedam puta.



Ali da krenemo nekim redoslijedom.:uhh:..:ears:

Jürgen Klinsmann

http://flash.blog.simplesnet.pt/archive/klinsmann.jpg

Jürgen Klinsmann, 30. lipnja 1964.
Göppingen, Njemačka,
Nadimak Klinsi
* 1972/74. - TB Gingen
* 1974/78. - SC Geislingen an der Steige
* 1978/84. - Stuttgarter Kickers
* 1984/89. - VfB Stuttgart
* 1989/92. - Inter Milano
* 1992/94. - AS Monaco
* 1994/95. - Tottenham Hotspur
* 1995/97. - FC Bayern München
* 1997/97. - Sampdoria Genova
* 1998/98. - Tottenham Hotspur
* 2003. - Orange County Blue Stars

http://www.inter.dk/gallerier/klinsmann.jpg

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Jürgen Klinsmann (Göppingen, 30. lipnja 1964. -), njemački nogometaš i nogometni trener .

Do lipnja 2006. bio je izbornik njemačke nogometne reprezentacije. Nakon SP-a 2006. je prestao biti izbornikom.

Kao igrač osvojio je 1990. godine svjetsko prvenstvo i 1996. u Engleskoj europsko prvenstvo u nogometu.

Svoju profesionalnu karijeru počeo je u Stuttgarter Kickersima. Završio je karijeru nakon poraza od Hrvatske na svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine.

U Bundesligi je odigrao 221 utakmicu (110 golova). Za reprezentaciju Njemačke je nastupio u 108 utakmica i dao 47 golova.

tRfCo0vjhJg

Mesha Mare
05-12-2008, 03:54 PM
STEFFAN EFFENBERG., 02/08/1968 Hamburg

http://www.uglyfootballers.com/content/images/footballers/european/Effenberg/images/effenberg06.jpg

Legendarni Steffan Effenberg je bio kapetan Bayerna iz Munchena,gdje je odigrao 314 ligaških utakmica i zabio 62 gola!Također je 35 puta biran za člana Elfa.Effenberg je u svojoj karijeri igrao za nekoliko klubova ,a to su:
Viktoria Hamburg (1974-1986), Bourussia Monchengladbach (1986 - 1990), FC Bayern (1990-1992), Fiorentina (1992-1994), Borussia Monchengladbach

Poznat je po incidentu koji se dogodio za vrijeme Svijetskog prvenstva u SAD-u 1994. godine gdje je poslan kući nakon što je njemačkim navijačima pokazao srednji prst.Nakon tog incidenta je još samo dva puta obukao nacionalni dres.

Steffan Effenberg je bio poznati vođa Bayerna u vrijeme njihova pohoda na ligu prvaka 1999. gdje su u finalu nesretno izgubili od Manchestera u posljednim minutama susreta!:suicide:jEV4gCTZc30
:lol:

Mesha Mare
05-12-2008, 04:02 PM
Mario Basler

http://img169.imageshack.us/img169/6826/baslermario19940602sfriu8.jpg

Mario Basler (rođen 18. prosinca, 1968.) je bivši,proslavljeni član Elfa,igrač sredine terena, trenutno radi kao trener u klubu ATSV Wattenheim.
U Bundesligi je igrao za 1. FC Kaiserslautern, Werder Bremen and Bayern Munich, nakon što je prije toga igrao za Herthu BSC Berlin i Rot-Weiss Essen u 2. Bundesligi.
Osvojio nacionalno prvenstvo s Bayernom u sezoni 1997. i 1999.
Bio je najbolji strijelac u Bundesligi u sezoni 1995. I bio je član Elfa koji je 1996. Osvojio Euro u Engleskoj(nosio je broj 13 na dresu),nažalost nije sudjelovao u finalnom natjecanju u Engeskoj zbog ozljede.Zabio je 2 pogotka za Njemačku u 30 utakmica.Također je zabio prvi gol za Bayern u Ligi prvaka u sezoni 1999,u finalnoj utakmici protiv Manchestera na Camp Nou u Barceloni.Bio je izvrsno izveden slobodni udarac u 6. minuti susreta.Nažalost ,Bayern je izgubio tu utakmicu 2-1 nakon kasnog preokreta Manchestera.

Poznat po svojim slobodnjacima koji su bili pravo majstorstvo i po svojim superiornim dodavanjima!

Karijera:
1974 - 1984 VfL Neustadt (FRG)
1984 - 1989 1. FC Kaiserslautern (FRG)
1989 - 1991 SC Rot-Weiß Essen (FRG - GER)
1991 - 1993 Hertha BSC (GER)
1993 - 1996 SV Werder Bremen (GER)
1996 - 1999 FC Bayern München (GER)
1999 - 2003 1. FC Kaiserslautern (GER)
2003 - 2004 Al Rayyan Sports Club (QTR).
:bounce:LxfRhmjOCNM&feature=related

Kenan K.
06-12-2008, 12:00 AM
ovakve igrace njemci nece imati jos duuuugo duuuugo godina, dzaba ima Balack.

Mesha Mare
22-12-2008, 12:07 PM
Andreas Köpke

http://www.fussballportal.de/images/wm2006/Andi_Koepke_010.jpg

Andreas "Andi" Köpke (rođen 12. marta 1962. u Kielu) je bivši nogometni golman koji je branio boje njemačke reprezentacije.

Klubovi u profesionalnoj karijeri :
1. FC Nürnberg, Olympique Marseille i Eintracht Frankfurt

Köpke je bio dio momčadi koja je osvojila SP 1990., kao i one koja je nastupala na SP 1994., ali nije igrao ni minutu. Tadašnji izbornici su preferirali Boda Illgnera. Köpke je svoju šansu dobio kasnije.

Izabran je kao najbolji igrač u Njemačkoj 1993. Imao je jednu od najvažnijih uloga na EP 1996., obranivši Southgateov jedanaesterac u polufinalu, te tako osigurao finale svojoj reprezentaciji. Zbog te intervencije je u izboru FIFA-e osvojio nagradu najboljeg golmana godine. Također je bio broj 1 na vratima njemačke rerprezentacije na SP-u 1998. Tada je u četvrtfinalu primio 3 gola od naših Vatrenih.

Prije SP-a 1998. rekao je da će otići u mirovinu poslije tog natjecanja. I doista, ostao je pri svojoj odluci, te tako otvorio mjesto još jednom izvrsnom vrataru, Oliveru Kahnu. Andreas je ukupno nastupio 59 puta za njemačku reprezentaciju.
http://www2.dw-world.de/image/art-big-52828.jpg

Köpke je počeo i završio svoju karijeru u Nürnbergu, a još je nastupao za Olympique Marseille i Eintracht Frankfurt. Trenutno je trener vratara u njemačkoj reprezentaciji.

Oliver "Olli" Khan

Ime i prezime : OLIVER KHAN
Trenutni klub : Bayern Munchen
Datum rođenja : 15/06/1969
Mjesto rođenja : Karlsruhe, Njemačka
Visina : 6' 1"
Pozicija http://www.nogometni-magazin.com/forum/images/smilies/smile26.gif golman

:smurf:
http://www.uglyfootballers.com/content/images/footballers/european/Oliver%20Kahn/images/khan06.jpg

Olli Kahn je prešao u Bayern 1994. godine za ,u Bundesligi, rekordnih £1,600,000 iz Karlsruer SC.Drži rekord u Bundesligi za najduže vrijeme bez primljenog gola koje iznosi 737 minuta(preko 8 utakmica) .

Dobio je nadimak 'Genghis Kahn' zato što je napao napadača Borussie Dortmund Heiko Herrlicha poput borca u ringu za vrijeme ligaške utakmice!

Što reći o Kahnu,osim da je jedini golman koji je dugi niz godina bio i još je vođa Bayerna i do nedavno nacionalne vrste Njemačke.Osim što je fenomenalan golman i karizmatična je ličnost koja momčadi u kojoj igra daje snagu da na terenu da i 110%!

http://www.uglyfootballers.com/content/images/footballers/european/Oliver%20Kahn/images/khan04.jpg

Toni Schumacher


http://images.worldcupblog.org/www/Toni_schumacher.jpg

Datum rođenja__________________6. marta 1954.
Grad i država rođenja____________Düren, Njemačka
Visina_________________________188 cm
Težina_________________________88 kg
Godine u reprezentaciji___________1979. - 1987.
Broj nastupa za reprezentaciju_____76

Klubovi u profesionalnoj karijeri:
1. FC Köln
Schalke 04
Fenerbahçe
Bayern München
Borussia Dortmund

Harald Anton 'Toni' Schumacher (rođen 6.marta 1954. u Dürenu, Njemačka) je kontroverzni, ali nadasve učinkovit njemački nogometni golman. Branio je i bio kapetan njemačke reprezentacije u 80-im godinama 20. stoljeća.


Schumacher će najviše ostati zapamćen u nogometnoj povijesti po, prema mnogima, najtežem prekršaju u povijesti nogometa. Naime, Francuz Patrick Battiston je pokušao doći do lopte u polufinalu SP-a 1982.. Schumacher mu je otišao u putanju izašavši iz svojeg peterca i bacio se na Battistona udarivši ga laktom i koljenom u letu. Battiston je ostao u nesvijesti sa nekoliko slomljenih zubi i oštećenom kralježnicom.

Vjerovali ili ne, sudac prekršaj uopće nije vidio, te je dosudio loptu za Nijemce!? Štoviše, francuskim liječnicima nije bilo dozvoljeno da uđu u teren iduće 3 minute! Sudac je mislio da je Battiston pao namjerno s namjerom da izbori jedanaesterac za svoju momčad.

Kasnije je Schumacher odgovorio na optužbe u kontroverznoj autobiografiji Anpfiff, napisavši kako sudac nije ništa svirao, pa je nedužan. U toj priči o sebi je optuživao brojne kolege iz reprezentacije i pokušavao ih kompromitirati. Zbog toga je izbačen iz reprezentacije i iz kluba u kojem je dugo branio, 1.FC Köln.

Uspjesi u karijeri

Osvojio je EP 1980. s njemačkom reprezentacijom, te izgubio oba finala Svjetsko prvenstvo u nogometu; SP-a 1982. od Talijana i SP-a 1986. od Argentinaca.

Zanimljivosti o njemu

Schumacherov nadimak Toni potječe od Tonija Tureka, golmana tadašnjeg pobjednika Njemačke na SP-u 1954.

Još je neoboren rekord u FC Kölnu po ukupnom broju nastupa za klub, koji je postavio, naravno, Harald.

celike
25-12-2008, 10:26 PM
Nisam odavno švrljao ovuda,pa evo jednog kratkog istorijskog pregleda razvoja navijača od starih vremena pa do onih navijača kakvim ih danas poznajemo 8)

Istorija fudbalskih navijača

"Prvi fudbalski nasilnici bili su - sami igrači !"


- Nasilje povezano s fudbalom nije novija društvena pojava,nego je penetrirano* u temelje te igre prije 700 godina (XIV.st.). Samo,tada su huligani bili - igrači !
- Nasilje i ludovanje sastavni su dijelovi fudbala otkako je on izmišljen početkom 14. vijeka u Engleskoj. Fudbalska je igra postojala i u drugim evropskim krajevima, u Toscani (Italija) zvala se calcio in costume (fudbal u kostimu), a u Njemačkoj knappen,ali začeci modernog fudbala engleskog su porijekla.
- Srednjovjekovne su fudbalske utakmice okupljale stotine mladića iz rivalskih sela ili gradova, koji su se tukli kao za loptu, a zapravo da bi pokazali snagu, uzvratili na uvredu ili izravnali stare dugove.Lopta, tada obično napuhani i kožom obloženi svinjski stomak, bila je samo prigodan povod za masovnu tuču

*[To je krvava i nasilna predstava,a ne sport ili razbibriga. Zar ne dočekuje svako svog protivnika u namjeri da ga baci na zemlju i udari po nosu?Zar nije onaj ko u tome uspije najviše puta,najveći junak?]

Pisao je o srednjovjekovnom fudbalu hroničar iz 14. vijeka.
- Fudbalske su igre bile praćene masovnim pijankama pa nije čudo sto su mnogi sudionici trpili teške povrede,a neki su i umirali. Vlasti su se suprostavljale tim nasilnim ritualima pa su, počevši od 14. vijeka, branile igranje fudbala i kažnjavale prekršioce.
- Prvu je zabranu* fudbala po nalogu kralja Edwarda II.,izdao londonski
gradonačelnik Nicholas Farndon:

*[Budući da u gradskom središtu izbijaju neredi zbog napucavanja velikih lopti na javnim površinama, iz čega mogu proizaći velika zla - zabranjujemo u ime Kralja,pod prijetnjom zatvora da se takve igre održavaju u našem gradu.]

-Unatoč mnogim hapšenjima igralo se i dalje, a većeg učinka nije imalo ni petnaest novih zabrana nametnutih u Engleskoj i Škotskoj u idućih 350 godina. Škoti su također strastveno voljeli fudbalsku igru, koja je bila usko povezana s razbojničkim upadima preko engleske granice:"Često bi fudalska utakmica bila uvod u pljačkaški pohod,a isti oni mladići usijane glave koji bi igrali poslije bi krenuli u pljačku."
-U slijedeća dva vijeka igrači fudbala izazivali su velike nerede u
gradovima, štete na poljima i nasipima. U 18. vijeku u Ketteringu je odigrana tekma s po 500 igrača na svakoj strani, koji su poslije utakmice temeljno opljačkali obližnje skladište žita.

"Pripitomljavanje fudbala!"

-Još početkom 19. vijeka fudbal je neuredno ganjanje lopte po neomeđenom terenu, pa je Francuz koji je 1829.svjedočio jednoj utakmici u gradu Derbyju to ovako protumačio: Ako oni ovo zovu fudbalom,kako onda zovu tuču?
-Pretvaranje fudbalske igre iz razularene borbe stotina mladića u pravilima uređen sport posljedica je urbanizacije i industrijalizacije,a prekretnica je došla tridesetih godina 19. vijeka, kad je engleske vlasti zabrinulo izrabljivanje mlađih učenika u školama. Stariji su momci prisiljavali mlađe da učestvuju u fudbalu da bi ih nesmetano mogli "saplitati, udarati po potkoljenicama,zaijletati se u njih ramenima, rušiti i sjedati na njih;zapravo, mogli su učiniti sve da bi oduzeli loptu, osim ubistva", opisao je jedan reporter uobičajne događaje s engleskih školskih tekmi.
-Direktori škola odigrali su važnu ulogu u "pripitomljavanju" fudbala i kroćenju nasilnika, a Thomas Arnold, direktor škole u Rugbyju, prvi je 1828. uveo titulu kapitena tima, čime je zadovoljio ambicije najsnažnijih frajera i učinio ih toliko važnim da se više nisu morali dokazivati prebijanjem slabijih.Malo-pomalo fudbalska se igra odmicala od ritualne tuče i postajala je omiljen sport gentelman-a .
-Svođenje fudbala na igru u kojoj sudjeluje samo 22 igrača prebacilo je hiljade agresivnih momaka s terena na tribine.Njegovi ljubitelji počeli su se poistovjećivati s fudbalskim ekipama iz svoje sredine te su ih tokom utakmica bučno bodrili.

[Bilo je to rođenje fudbalskih navijača kakve danas poznajemo.]

-Već tokom 80 - tih godina 19. vijeka događali su se navijački ispadi, npr.
utrčavanja na teren (pitch invasion) ili tuče na tribinama, što su vlasti u prvi mah dopuštale kao "razumljive ispade zbog kolektivnih emocija".
-Prvi veći incident izbio je 1909. na tekmi škotskih rivala Cetica i Rangersa (Old Firm)... Navijači su tražili od sudije da nastavi tekmu do pobedničkog pogotka, a kad je p…a* od sudije to odbila,"potuklo se 6OOO navijača, 54 policajca su povredjena, a uništen je dobar dio stadiona Hampden i svi rasvjetni stubovi oko njega"
-Između dva svjetska rata te neposredno nakon II.sv. rata sigurnosno je stanje oko fudbala bilo podnošljivo. Poslijeratna obnova kojom su ljudi bili zaokupljeni potrošila je veći dio agresivnih nagona do sredine 50-tih, kad počinju prva huliganstva,i to prvo u Engleskoj.
-Kad je krajem 50-tih televizija počela izveštavati s tamošnjih fudbalskih
tekmi,mnogi su mladi,zaključuju tadašnji sociolozi,poželleli i sami da budu viđeni na TV ekranima. Novine su, uočivši rast tiraza, počela slati reportere, a televizija kamere na svaku utakmicu, ne samo radi praćenja igre, nego i ponašanja navijača. Taj senzacionalistički pristup pozvao je huligane da dođu i postanu celebrity*..!

[Ko je kriv za sve – F***g Hooley´s Gang...

- Riječ "hooligan" nastala je krajem 19. vijeka, ali je tek 60-tih prošlog vijeka prihvaćena za nedisciplinovane i nasilne momke koji pojsećuju fudbalske tekme. Smatra se da su je prvi put upotijrebili cockney drotovi u izjveštaijma te da je u orginalnom obliku glasila "Hooley´s gang", odnosno "Hooleyjeva banda".]

Mesha Mare
07-01-2009, 11:50 AM
http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/moduli/momcad01.jpg

Arsenal Football Club (također poznat kao Arsenal, The Arsenal ili The Gunners), je engleski profesionalni nogometni klub sa bazom u sjevernom Londonu. Igraju u engleskoj FA Premiership ligi i jedan su od najuspješnijih klubova u engleskoj povijesti. Arsenal je do 2006. godine osvojio 13 naslova prvaka Engleske i 10 FA kupova, a u 2006. godini postali su prvi klub iz Londona koji je došao do finala Uefine Lige prvaka. Arsenal je također i član europskog kluba G-14, skupine najjačih europskih klubova.
Arsenal je osnovan u Woolwichu, u sjeveroistočnom Londonu 1886. godine, no godine 1913. preselili su se u drugi dio Londona, na Arsenalov stadion, Highbury. U lipnju 2006. godine preselili su sa Highburya na novi stadion u Ashburton Groveu, Emirates Stadium. Arsenal ima dugoročno i žestoko rivalstvo sa svojim susjedima, Tottenhamom, koji je lociran 4 milje od Arsenala u naselju Tottenham. Arsenal i Tottenham igraju uvijek zanimljiv i žestok derbi sjevernog Londona.

http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/stranica/arsenal.png
Puno ime – Arsenal Football Club.
Nadimak – The Gunners (Topnici).
Klub osnovan – 1886. godine.
Stadion – Emirates Stadium, Holloway, London.
Kapacitet – 60,432 sjedeća mjesta.

Predsjednik – Peter Hill Wood (ENG)
Trener – Arsene Wenger (FRA)


POVIJEST
Arsenal je osnovan kao Dial Square, 1886. godine sa strane radnika tvornice oružja Royal Arsenal u Woolwichu, no klubu je ubrzo nakon osnutka ime promjenjeno u Royal Arsenal. Sam klub ponovno se preimenovao u Woolwich Arsenal nakon što su ušli u profesionalne vode 1891. godine. Klub se pridružio Football Leagueu 1983. godine. Započeli su u drugoj ligi, a promociju u prvu ligu zaslužili su 1904. Međutim, klupska geografska izolacija od ostalih klubova uzrokovala je nisku posjećenost utakmica te je Arsenal zapao u financijsku krizu. 1913. godine, uskoro nakon propadanja u drugu ligu, klub se preselio na novi stadion, Highbury, u sjevernom Londonu. Iduće godine izbacili su ''Woolwich'' iz imena. Arsenal je završio samo na 5. mjestu godine 1919., no bez obzira na to bili su izabrani za promociju u prvu ligu na štetu gradskih rivala Tottenham Hotspursa. Odtud potječe veliko rivalstvo tih dvaju klubova.
1925. godine Arsenal zapošljava visoko rangiranog trenera Herberta Chapmana. Chapman je osvojio ligu sa Huddersfield Townom 1924. i 1925. i baš je on Arsenalu donio prvo poglavlje uspjeha u povijesti. Njegova revolucionarna taktika i treninzi, zajedno sa dovođenjem zvijezda poput Alexa Jamesa i Cliffa Bastina postavili su temelje za Arsenalovu nogometnu dominaciju u engleskom nogometu 1930-ih. Između 1930. i 1938. Arsenal je pet puta osvojio prvu ligu, a FA kup dva puta. Nažalost Chapman nije doživio da vidi sva svoja dostignuća jer je umro 1934. godine od upale pluća. U dodatku, Chapman je bio zaslužan što je lokalna željeznička stanica nazvana prema Arsenalu. Bila je to prva i jedina stanica koja je nosila ime nekoga kluba.
Nakon pauze u engleskom nogometu, zbog drugog svijetskog rata, Arsenal je osvojio ligu 1948. i 1953. a FA kup 1950. Nakon toga njihova sreća počela je venuti. U nemogućnosti privlačenja igrača dovoljno visokog kalibra, Arsenal je proveo većinu 1950.-ih i 1960.-ih bez trofeja. Čak ni bivši Engleski kapetan Billy Wright nije mogao donijeti klubu uspjeh kao trener.
Arsenalova iduća uspješna era počela je iznenađujućim zapošljavanjem klupskog fizioterapeuta Bertiea Meea za trenera 1966. godine. Nakon što su izgubili u dva finala Liga kupa, osvojili su Kup velesajamskih gradova, svoj prvi europski trofej, 1970. godine. Nakon toga došao je i još veći trijumf, prvi puta su osvojili i ligu i FA kup 1971. Međutim, sljedeće desetljeće bilo je karakterizirano mnogim bliskim promašajima. Arsenal je završio kao viceprvak u prvoj ligi 1973., izgubili su u 3 FA kup finala (1972., 1978., i 1980.) a izgubili su i Kup pobjednika kupova 1980. godine u finalu na jedanaesterce. Jedini klupski uspjeh u to vrijeme bilo je osvajanje FA kupa 1979. kasnim pogotkom za pobjedu od 3-2 nad Manchester Unitedom. Taj se susret na široko po svijetu smatra jednim od klasika.
Povratak bivšeg igrača George Grahama u Arsenal, na mjesto trenera 1986. doveo je treću eru uspjeha. Arsenal je osvojio Liga kup 1987., u Grahamovoj prvoj sezoni na klupi. Nakon toga usljedilo je osvajanje lige 1989., koju su osvojili pogotkom u posljednjoj minuti, u posljednjoj utakmici sezone i protiv izravnih konkurenata za titulu Liverpoola. Grahamov Arsenal osvojio je još jednu titulu prvaka 1991. godine. U toj su sezoni izgubili samo jednu utakmicu. Zatim FA kup i liga kup (tzv. ''double''), 1993. i svoj drugi Euro trofej, Kup pobjednika kupova 1994. Međutim, Grahamova reputacija bila je jako narušena kada se saznalo da je dobivao ''poticaje'' od managera Rune Haugea da kupi neke igrače. Zbog toga je dobio otkaz 1995. godine. Njegova zamjena, Bruce Rioch, potrajao je samo jednu sezonu, napustio je klub nakon prepirke sa upravom oko budžeta za transfere.
Za svoje uspjehe u posljednjim godinama 1990-ih i cijelim 2000-im klub duguje Arsene Wengeru koji je u klub došao 1996. g. Wenger je sa sobom doveo ove taktike, novi režim treninga i nekoliko stranih igrača koji su upotpunili postojeći Engleski talent. Arsenal je osvojio još jedan double 1998. a nakon toga i treći 2002. U dodatku, klub je došao do finala kupa UEFA (izgubili su na jedanaesterce od Galatasaraya), osvojili su FA kup 2003. i 2005., a kao šećer na kraju osvojili su Premiership 2004 ne izgubivši niti jednu utakmicu. Zbog toga su dobili nadimak ''The Invincibles'' (Nepobjedivi), uspjeli su odigrati 49 utakmica bez poraza.
Arsenal je bio pobjednik ili drugi u Premiershipu u osam od deset Wengerovih sezona. Oni su jedna od 4 ekipe koje su osvojile Premiership od njegovog osnuća 1993. godine. (zajedno sa Manchester Unitedom, Blackburnom i Chelseaom.), međutim još nikada nisu uspjeli obraniti naslov. Sve do nedavno, Arsenal nije uspio otići dalje od četvrtfinala u Ligi Prvaka, no u sezoni 2005-2006, došli su do finala i bili su poraženi od Barcelone sa rezultatom 2-1.


GRB
Arsenalov grb iz 1888.

Arsenalov prvi grb imao je tri topa koji stoje uspravno kao dimnjaci, pa su i često zamijenjivani s njima. No, lavlje glave su dokazale da su to topovi. Tek su 1922. predstavili grb s jednim topom koji je bio okrenut prema istoku. Nadimak Topnici dobili su 1925. nakon što su predstavili top okrenut prema zapadu.
Arsenalov grb od 1949. - 2002.

Arsenal je 1949. predstavio grb s istim rasporedom topa i natpisom posebnim rukopisom i latinskim motom Victoria Concordia Crescit (pobjeda dolazi od sklada).
Arsenalov sadašnji grb

Arsenal je 2002. predstavio novi grb, jer nije mogao dobiti autorsko pravo za prijašnje grbove.


http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/stranica/crest.jpg

http://www.arsenal-croatia.hr/slike/dresovi/Arshome2.pnghttp://www.arsenal-croatia.hr/slike/dresovi/Arsaway2.pnghttp://www.arsenal-croatia.hr/slike/dresovi/ArsThird2.png

Mesha Mare
07-01-2009, 11:58 AM
Tony Alexander Adams (rođen 10. listopada 1966. godine u Romfordu, istočni London) jedan je od najvećih legendi Arsenala svih vremena prema mišljenju navijača. Cijelu svoju 22 godine dugu karijeru proveo je upravo u Arsenalu gdje je nosio dres s brojem 5 na poziciji centralnog braniča. Za to vrijeme odigrao je 504 utakmice te postigao 32 pogotka. Trenutno je pomoćni trener u Portsmouthu.


Karijera

http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/biografije/adams1.jpg
Za Arsenal je potpisao 1980. godine kao školarac, a svoj prvi nastup za prvu momčad Arsenala odigrao je 5. studenog 1983. godine protiv Sunderlanda, mjesec dana nakon svojeg 17-og rođendana. Standardni prvotimac postao je u sezoni 1985/86, a svoj prvi trofej sa Arsenalom je osvojio 1987. godine kada je igrao u finalu Liga Kupa protiv Liverpoola na Wembley stadionu.

1. siječnja 1988. postao je najmlađi Arsenalov kapetan sa svojom 21. godinom te je kapetansku traku zadržao u svojem posjedu sve do aktivnog prestanka bavljenja nogometom, slijedećih 14 godina. Zajedno sa Lee Dixon, Nigel Winterburn i Steve Bould-om činio je „slavnu četvorku“ zadnje Arsenalove linije, koja je pod vodstvom trenera Georgea Grahama bila poznata po svojim vrlo discipliniranim ofsajd zamkama. Tako čvrsta obrana bila je ogroman faktor Arsenalovog osvajanja Liga Kupa u sezonama 1988/89 i 1990/91. U sezoni 1992/93 Tony Adams imao je čast postati prvim kapetanom jedne engleske momčadi koja je u istoj sezoni osvojila Premier ligu te Liga Kup. Kao kapetan, još je dva puta svoje ekipu doveo do dvostruke krune engleskog nogometa, u sezoni te 1997/98. te u sezoni 2001/02. Tony Adams jedini je nogometaš kroz cijelu nogometnu povijest koji je kao kapetan jedne momčadi osvajao prvenstva u tri različita desetljeća.
U kolovozu 2002. godine, početkom sezone 2002/03. Adams se povlači iz profesionalnog bavljenja nogometom nakon više od 20 godina provedenih u Premiershipu, tj. Arsenalu. Svoju zadnju utakmicu odigrao je kod kuće protiv Evertona u sezoni prije. Ukupno je odigrao 668 utakmica u dresu Arsenala (samo David O'Leary ima više) te je najuspješniji kapetan u klupskoj povijesti. Broj 6 koji je Adams nosio bio je umirovljen do sezone 2006/07 kada ga je ponovo obukao Philippe Senderos.
U svibnju 2002. godine odigrana je prijateljska utakmica sa Celticom gdje je posljednji put odigrao kao član „slavne četvorke“ sa brojnim Arsenalovim legendama, uključujući Iana Wright-a, Johna Lukica i mnoge druge. Tu je dobio i svoj svjetski poznati nadimak „Mr. Arsenal“. 2004. godine primljen je u englesku kuću slavnih nogometaša te je dobio priznanje za veliki utjecaj na engleski nogomet.

Reprezentativna karijera

http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/biografije/adams2.jpg
Tony Adams debitirao je za englesku nogometnu reprezentaciju protiv Španjolske 1987. godine, te je zaigrao i na Europskome prvenstvu 1988. godine.
Nakon vrlo obećavajućeg početka svoje reprezentative karijere, Adams je naišao na seriju prepreka tokom ranih devedesetih. Iznenađujuće ga je Bobby Robson izostavio iz reprezentacije za Svjetsko prvenstvo 1990. u Italiji, a 1992. je propustio Europsko prvenstvo zbog ozljede. Unatoč tome, i dalje je zadržao svoju poziciju u engleskoj obrani te je nakon umirovljenja Gary-ja Linekera 1992. godine neslužbeno dijelio kapetansku traku sa Davidom Platt-om. Član je bio engleske reprezentacije na svjetskome prvenstvu 1998. godine te na europskome 2000-te. Nakon što se Alan Shearer povukao iz reprezentacije, Adams je konačno dobio kapetansku traku nacionalne vrste. No, nakon neuspjeha engleske reprezentacije na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, Adams je prekinuo i reprezentativnu karijeru prije nego što je kormilo reprezentacije preuzeo Sven-Goran Eriksson.

Kriza s alkoholom
Bogata nogometna karijera ima i svoj, ne tako slavan dio. Sredinom 80-ih godina počeo je u velikim količinama konzumirati alkohol te je često puno sudjelovao u tučnjavama po noćnim klubovima. U svibnju 1990. je doživio prometnu nesreću nedaleko svog doma te je kasnije utvrđeno da je i više nego prekoračio granicu promila. Zbog izazivanja prometne nesreće pod utjecajem alkohola bio je osuđen na 4 mjeseca zatvorske kazne, ali je bio pušten nakon što je odslužio pola kazne. No, ni ta mu lekcija nije bila dovoljna te je i dalje nastavljao sa svojim ludim noćnim provodima unatoč brojnim nezgodama uzrokovanih upravo alkoholom. Česte glavobolje, padanje niz stepenica te slične nesreće donijele su mu 29 šavova zbog raznoraznih ozljeda glave. 1996. godine konačno je u javnosti priznao da je alkoholičar te je nakon liječenja naučio svirati klavir što ga je odvuklo od poroka zvanog alkohol. Tako je postao jedan od najcjenjenijih poznatih osoba u Velikoj Britaniji koja je uspjela pobijediti alkoholizam. Njegova borba s alkoholom do detalja je opisana u njegovoj autobiografskoj knjizi „Addicted“, izašla 1998. godine. Isto tako, veliku ulogu u njegovoj borbi s alkoholom igrala je i uloga Arsenea Wengera kada je došao u klub 1996. godine. Wengerov posebni tretman uvelike mu je pomogao kako u privatnome, tako i u sportskome životu te mu je svojim režimom najvjerojatnije i produljio igračku karijeru za nekoliko godina.
Kao rezultat svoje dugogodišnje krize s alkoholom, Tony Adams osnovao je dobrotvornu organizaciju za pomoć svim sportašima koji imaju problema s alkoholom, drogama ili kockanjem. Organizacija s nalazi blizu Liphooka u Hampshire-u, a velikim dijelom je financira i PFA. Njegov suigrač iz kluba i reprezentacije, Paul Merson, također je jedan od voditelja te organizacije.

Trenerska karijera
http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/biografije/adams3.jpg
Tony iza sebe ima prebogatu sportsku karijeru te je uistinu jedna od najvećih legendi londonskog kluba. Nakon završetka bavljenja nogometom, 2003. postao je menadžerom Wycombe Wanderersa, ali je nakon pada kluba u niži rang ljestvice iduće sezone, dao ostavku zbog privatnih problema. U ljeto 2005. prešao je u nizozemski Feyenoord gdje je trenirao kadetski sastav, te je konačno nakon toga 2006. godine prešao u Portsmouth kao pomoćni trener, te je već u svojoj prvoj sezoni doveo klub do devetog mjesta, najboljeg plasmana u klupskoj povijesti.

htwUEPofRjw

Mesha Mare
07-01-2009, 12:03 PM
http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/biografije/bergkamp_002.jpg

Dennis Nicolaas Maria Bergkamp je umirovljeni nizozemski napadač. Rođen je 10. svibnja 1969.g. u Amsterdamu. Igrao je za Ajax, Internazionale i Arsenal. Također je igrao za Nizozemsku reprezentaciju. Veći dio svoje profesionalne karijere igrao je na mjestu drugog napadača, taktička svijest i vješti ubačaji učinili su ga odličnim nositeljem igre. Uvršten je, od strane Pelea, među Fifinih 125 najvećih igrača, te su ga prozvali jednim od najboljih igrača Engleske Premier lige ikada. 2007. postavljen je u Englesku nogometnu 'Hall of Fame'. On je prvi nizozemski igrač s takvim priznanjem. Također je dva puta bio treći u izboru Fifinog nogometaša godine.



Djetinjstvo


Odrastao u stanu u zapadnom Amsterdamu, Dennis je jedan od četvorice sinova katoličkog vodoinstalatera. Nikada se nije puno družio s ljudima izvan svoje obitelji. Njegovi su roditelji nogometni fanatici te su mu dali ime po napadaču Manchester Uniteda, Manchester Citya i Škotske – Denisa Lawa.



Karijera

AFC Ajax


Bergkamp je prošao kroz Amsterdamsku akademiju za mlade igrače, klubu se pridružio s 12 godina. Šansu kao profesionalac dobio je od strane trenera Johana Cruijffa 14. prosinca 1986. protiv Rode JC, pa je te sezone nastupio 14 puta. Bio je i zamjena u Europskom kupu pobjednika kupova 1987. protiv Lokomotive iz Leipziga. Ajax je pobijedio.
Sljedeće je sezone Bergkamp postao standardan igrač u Ajaxu, osvojivši Nizozemsku ligu 1990., UEFA kup 1992. i KNVB kup 1993.g. Od 1991. do 1993. godine Bergkamp je postao prvi strijelac u prvoj ligi Nizozemske, proglašen je i igračem godine 1992. i 1993.g. Za svoj prvi klub, Dennis je zabio 122 gola u 239 natupa.



Internazionale

U ljeto 1993. Bergkamp je, zajedno sa suigračem Wimom Jonkom, prešao u milanski Inter. U Italiji je bio manje uspješan. Iako je 1994. osvojio i svoj drugi UEFA kup, teško se prilagođavao talijanskom obrambenom stilu igre. Postigao je samo 11 pogodaka u 50 nastupa. Bergkampova siromašnija forma nije potpomognuta njegovom hladnim odnosom prema talijanskim medijima i nekim suigračima.



Arsenal


http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/biografije/bergkamp_001.jpg


Nakon dvije nesretne sezone u Interu, Bergkampa je u Arsenal doveo tadašnji menadžer Bruce Rioch u lipnju 1995. za 7.5 milijuna funti. Utakmica protiv Middlesbrougha bila mu je prva u crvenome dresu, 19. kolovoza 1995. Ali bilo mu je potrebno 7 utakmica navikavanja na engleski stil da postigne prvi pogodak, protiv Southamptona. Polako, ali sigurno, Bergkamp je rastao, nastupajući uz glavnog napadača, Iana Wrighta. Ubrzo su formirali snažno partnerstvo – jedno od najboljih u Premier ligi. Mnogi nogometni stručnjaci, poput Alana Hansena, prozvali su ga najboljim stranim igračem Engleske igre.

Bergkampov dolazak u Arsenal je bio od velikog značaja. Ne samo da je među prvima došao u engleski klub kao stranac, već je i osobno mnogo pridonio vraćajući klubu staru slavu nakon kratkog neuspješnog perioda sredinom devedesetih.

Bergkamp je najbolju formu dosegnuo tek nakon dolaska Arsena Wengera 1996.. Arsenal je osvojio Premiership i FA kup u sezoni 1997./98.. Iako je propustio finale zbog ozljede, Bergkamp je proglašen PFA igračem godine. U rujnu 1997. godine postao je prvi, i do sada jedini igrač, koji je bio na prvom, drugom i trećem mjestu u natjecanju naj golova mjeseca – hat-trickom protiv Leicester Cityja. Te je sezone postigao 16 pogodaka, a sudjelovao je i u stvaranju mnogih drugih. Iste je godine (1998.) pomogao Nizozemskoj reprezentaciji u osvajanju četvrtog mjesta na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj (u borbi za treće mjesto porazila ih je Hrvatska). Postigao je jedan od najljepših golova ikada – u četvrtfinalu protiv Argentine, a loptu mu je, preko 55 metara, poslao Frank de Boer.

Iako mu forma nije bila u ravnini tog spektakla, Bergkamp je i dalje redovito igrao za Arsenal. Ponovno je osvojio 'double' 2002., FA kup 2003., i naslov prvaka Engleske po treći put u karijeri 2004. godine. Domaći uspjeh klub nije uspijevao ponovit u europskim natjecanjima. Najbliže medalji bio je kada su u finalu UEFA kupa 2000. izgubili od Galatasaraya na jedanaesterce, i u finalu Lige prvaka 2006. godine protiv Barcelone. Bergkamp nije igrao, ali je svejedno doputovao u Pariz.

2005. Arsenal je pokazao mrskost u ponudi novog ugovora, pa se pričalo da će otići iz kluba, a moguće i iz nogometa. Bergkamp je rekao da će otići u mirovinu ukoliko mu Arsenal ne ponudi novi ugovor za 2005./06. sezonu, usprkos tome što ga je htio njegov bivši klub, Ajax. Nakon Arsenalove pobjede nad Manchester Unitedom u finalu FA kupa, klub je otkrio da će Dennisu ponuditi produljenje ugovora za jednu godinu. Menadžer mu je time omogućio da, zajedno sa klubom, svoju posljednju sezonu provede na Highburyju.

15. travnja 2006. godine, na utakmici protiv West Bromwich Albiona, Arsenalovi su navijači posvetili 'Supporter's Day', temsku utakmicu, u 'Dennis Bergkamp Day' (dan Dennisa Bergkampa), da odaju počast Bergkampovom vremenu provedenom u Arsenalu. Ušao je u drugom poluvremenu utakmice kao zamjena, asistirao je Robertu Piresu nakon što je Albion zabio izjednačujući pogodak odmah nakon njegovog ulaska. U 89. minuti je i sam postigao pogodak za 3:1 pobjedu. Taj je gol bio Bergkampov posljednji za Arsenal. Posljednji uopće.

Službeno se povukao nakon finala Lige prvaka 2006. Posljednju utakmicu za Arsenal je odigrao protiv Wigana, koja je bila i zadnja na Highburyju. Postigao je 120 golova u 424 nastupa. Asistirao je 166 puta i time je uvršten u top tri asistenata u povijesti Premier lige.


Reprezentativna karijera


Za reprezentaciju je debitirao u utakmici protiv Italije, 26. rujna 1990. Prvo veliko natjecanje bilo mu je Europsko prvenstvo '92., gdje je Nizozemska branila titulu prvaka. Bergkamp je odigrao impresivno, ali Nizozemska je izgubila u polufinalu na jedanaesterce protiv momčadi koja je te godine i osvojila prvenstvo – Danske. Bergkamp je zabio dva gola kroz 90 minuta i jedanaesterac.

1994. na Svjetskom prvenstvu je također impresionirao. Odigrao je sve utakmice, zabivši spektakularan gol protiv Brazila od kojeg je Nizozemska svejedno izgubila 3:2. Reprezentacija nije igrala dobro na Euru '96., a Bergkamp je ipak uspio zabit jedan pogodak protiv Engleske, koji je Nizozemsku odveo u četvrtfinale. Asistirao mu je Patrick Kluivert.

Na svjetskom prvenstvu 1998. Bergkamp je postigao tri pogotka, a najzapaženiji je onaj protiv Argentine u četvrtfinalu. Frank de Boer mu je poslao loptu s udaljenosti od oko 55 metara, Dennis se je oslobodio argentinskog braniča Ayale i poslao loptu u suprotni kut gola. S tri inteligentna dodira desnom nogom, uspio je preokrenuti utakmicu i poslati reprezentaciju u polufinale.

Nizozemska je, zajedno s Belgijom, organizirala Euro 2000., i na tom su natjecanju bili jedni od favorita. Nakon što su prošli, sa sve tri pobjede, kroz 'grupu smrti', u polufinalu su izgubili od Italije (jedanaesterci). Bergkamp nije postigao niti jedan pogodak, ali i dalje je imao veoma važnu ulogu u ekipi. Nakon poraza je najavio da se povlači iz reprezentacije zbog toga što se sljedeće prvenstvo igralo u Koreji i Japanu. Njegova mu je aviofobija onemogućila da putuje tako daleko. Nije igrao kvalifikacijske utakmice, jer je mislio da to nije pošteno.


Reprezentativnu karijeru završio je kao prvi na listi s najviše postignutih pogodaka ikada. 37 golova u 79 utakmica, iako je taj rekord kasnije srušio Patrick Kluivert.

Mesha Mare
07-01-2009, 12:04 PM
Nakon karijere


http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/biografije/bergkamp_003.jpg


Bergkamp je imao tu čast biti u centru pažnje na Arsenalovoj prvoj utakmici na novom stadionu – Emiratesu. 22. srpnja 2006. igrala se počasna utakmica, protiv njegovog prvog kluba – Ajaxa. Bergkamp je utakmicu započeo sa svojim ocem Wimom i sinom Mitchelom. Sva njegova djeca, njih četvero, bili su maskote. Prvi dio su odigrale trenutne momčadi obaju timova, a drugi dio su odigrali poznati bivši igrači, poput Iana Wrighta, Patricka Vieire, Emmanuela Petita i Davida Seamana za Arsenal, te Marca van Bastena, Dannya Blinda, Johana Cruijffa, Edgara Davidsa, Franka i Ronalda de Boera za Ajax. Arsenal je pobijedio 2:1 golovima Thierryja Henryja i Nwankwoa Kanua. Klaas-Jan Huntelaar zabio je prvi u ranijem djelu utakmice, a time je postao prvi strijelac na Emirates stadionu.

Prije umirovljenja, Bergkamp je govorio da neće otići u trenerske vode. Odbio je i ponudu Arsenala da bude skaut, ali umjesto putovanja odabrao je obitelj. Ali u svibnju 2008. početi će raditi na brzoj diplomi za bivše igrače Nizozemske reprezentacije. Zbog aviofobije, učit će kod bivšeg trenera Arsenea Wengera u Londonu.

Marco van Basten je potvrdio glasine da je Bergkampu ponudio posao pripravnika u Ajaxu, koji će mu pomoći da se formira kao trener. Bergkamp je navodno prihvatio ponudu.


Aviofobija (strah letenja avionom)


Dennis Bergkamp je poznat po svom strahu od letenja, koji se razvio nakon što je Nizozemska reprezentacija doživjela incident tijekom leta u SAD na Svjetsko prvenstvo 1994. Reprezentacija je putovala s grupom novinara. Jedan od novinara je poslije pisao o tome kako su dugo čekali, misleći da se u avionu nalazi bomba. Ta je glasina prouzrokovala paniku među putnicima, posebice kod Bergkampa. Taj ga je incident podsjetio na avionsku nesreću koja je odnijela živote mnogih nizozemskih igrača surinamskog porijekla na putu u rodnu zemlju. Otad se Bergkamp boji putovati avionom. Tako je i dobio nadimak 'Neleteći Nizozemac', po uzoru na 'Letećeg Nizozemca' (nepostojeći prekooceanski brod). Zbog toga nije bio u mogućnosti ni igrati mnoge utakmice za Arsenal izvan Engleske. Ako je bilo potrebno, putovao bi vlakom ili bi sam vozio. Zbog umarajućih putovanja propustio je i dosta domaćih utakmica u europskim natjecanjima. Nakon Eura 2000., najavio je povlačenje iz nogometa.



Osobni život


Bergkamp je oženjen Henritom Ruizendaal, s kojom ima četvero djece; tri kćeri (Estelle, Yasmin i Saffron) i sina Mitchela. Živi u Hertfordshireu.

Najbolji mu je prijatelj Marc Overmars. Overmarsa su često kritizirali dok je bio u Arsenalu, jer se činilo da izbjegava dodati bilo kojem drugom igraču osim svome prijatelju.


nCEXkik6Iuk

Mesha Mare
07-01-2009, 12:08 PM
:smurf:


Thierry Daniel Henry - Najbolji strijelac u povijesti Arsenala
http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/stranica/henrya.jpg
Thierry Daniel Henry rođen je 17.8.1977. Odrastao je u okolici Les Ulisa. 1983. šestogodišnji Henry pokazivao je izuzetan potencijal, te je primljen u lokalni klub CO Les Ulis . Pet godina kasnije Henry je odigrao svoju prvu utakmicu za klub. Otac ga je dosta pritiskao da redovito ide na treninge, iako Henry nije baš potpuno volio taj sport. 1989. pridružio se klubu US Palaiseau, ali nakon godinu dana otac mu se posvađao s klubom te potom seli u Viry-Châtillon gdje ostaje dvije godine. Jean-Marie Panza (trener US Palaiseau) prati Henryja u Viry-Châtillon čime on postaje Henryev dugogodišnji mentor.

Dolazak u AS Monaco

1990. AS Monaco šalje skaute da promatraju trinaestogodišnjeg Henrya. Henry je zabio svih 6 golova na utakmici gdje su ga promatrali skauti. Otišao je na Monacovu akademiju, te unatoč lošim rezultatima direktor kluba ga prima, te on pod vodstvom Arsenea Wengera igra za Monacovu mladež. Nedugo nakon toga potpisuje profesionalni ugovor s Monacom i debitira 1995. Wenger stavlja Henryja na krilo zbog njegove brzine i kontrole lopte. U četiri sezone za Monaco zabio je 21 gol u 125 nastupa i pomogao klubu da osvoji naslov u sezoni 1996/97.

Počeci u reprezentaciji

U svibnju 1997. Henryjeva dobra forma osigurava mu pozivnicu za francusku U-20 reprezentaciju, gdje iste godine na Svjetskom prvenstvu igra zajedno sa svojim budućim suigračima Gallasom i Trezeguetom. Za četiri mjeseca francuski izbornik Aime Jacquet poziva Henryja u seniorsku reprezentaciju. Sa 20 godina debitira za reprezentaciju 20. listopada 1997. u pobjedi 2-1 protiv Južnoafričke Republike. Jacquet je bio toliko zadivljen Henryjem da ga je pozvao na Svjetsko prvenstvo 1998. Iako je Henry tad bio još nepoznat, završio je turnir kao najbolji strijelac svoje reprezentacije s tri gola. U finalu je trebao ući kao zamjena, ali zbog isključenja Marcela Desaillyja, izbornik je bio prisiljen u igru staviti obrambenog igrača. Francuska je pobijedila 3-0. 14.6.1998. dobio je najveće francusko odličje Legion d’Honneur. Nastavio je s dobrom formom u Monacu te dospio do polufinala Lige prvaka u sezoni 1998/99. Kasnije Henry napušta AS Monaco, te odlazi u talijanski Juventus u siječnju 1999. za 10.5 milijuna funti. Igrao je kao krilo i pritom zabio 3 gola u 16 nastupa.


Transfer u Arsenal

Nezadovoljan u Italiji, u kolovozu 1998. odlazi u londonski Arsenal za 10,5 milijuna funti, te se ponovno susreće s Arseneom Wengerom. Postavljen kao zamjena za Nicolasa Anelku, Wenger ga stavlja na mjesto napadača, što će se na kraju pokazati kao odličan potez. Nakon prvih deset utakmica pojavile su se sumnje da se Henry neće uspjeti prilagoditi engleskom nogometu, ali ubrzo on počinje zabijati i završava sezonu s 26 golova.

U ljeto 2000. Henry odlazi na Europsko prvenstvo, te ponovo zabija tri gola te postaje najbolji strijelac svoje reprezentacije. Među ta tri gola posebno se ističe onaj protiv Portugala za izjednačenje. Francuska je pobijedila na izvođenje penala, te je u finalu pobijedila Italiju, a Henry je dobio svoju drugu medalju s većih natjecanja.

U drugoj sezoni u Arsenalu postaje najbolji strijelac. U sezoni 2001/02 Henry zabija 32 gola u svim natjecanjima, te vodi Arsenal do osvajanja "Doublea" (prvenstvo i kup). Na Svjetskom prvenstvu 2002., Francuska rano ispada iz natjecanja. Unatoč razočaranju na SP-u, Henry u sezoni 2002/03 zabija 42 gola i prikuplja 23 asistencije, te vodi Arsenal do osvajanja FA kupa. Na ljeto Henry ide s Francuskom na Confederations Cup. Francuzi su igrali bez Zidanea i Vieire, ali unatoč tome Henry ih je odveo do trofeja zlatnim golom za 1-0 u finalu protiv Kameruna. Nagrađen je Adidasovom zlatnom loptom za najboljeg igrača te zlatnom kopačkom za najboljeg strijelca.

U Arsenalu Henry je bio najvažniji igrač za sezonu 2003/04. Zajedno s Dennisom Bergkampom i Robertom Piresom, Henry je osigurao Topnicima da postanu prva ekipa poslije jednog stoljeća koja je cijele sezone bila neporažena, te su osvojili drugi Henryjev Premiership. Ipak slijedeće sezone nisu uspijeli osvojiti Premiership, ali su osvojili FA kup, te je Thierry zabilježio 31 gol u 42 nastupa. To ljeto Henry je igrao na Euru 2004. gdje je Francuska u četvrtfinalu izgubila od Grčke rezultatom 1-0.

Kapetan Arsenala
Odlaskom Vieire, na ljeto 2005., Henry je preuzeo kapetansku vrpcu. Uz to što je bio najbolji strijelac kluba , morao je i biti vođa svojoj vrlo mladoj ekipi. Sezona 2005/06 bila je jedna od najznačajnijih u Henryjevoj karijeri, ali i razočaravajuća za klub zbog toga što su sezonu završili praznih ruku. 17. listopada 2005. Henry je postao najbolji strijelac u povijesti kluba, zahvaljujući dvama golovima protiv Sparte iz Praga kojima je srušio rekord Iana Wrighta od 185 golova. 1. ožujka 2006. golom protiv West Hama srušio je rekord najboljeg strijelca Premiershipa koji je držao legenda Arsenala Cliff Bastin. Također je zabio i svoj 100. gol na Highburyu.

Unatoč tome Arsenal nije uspio osvojiti nikakav trofej , ali nade je bilo kad su po prvi puta došli do finala LP-a. Nažalost izgubili su 2-1, pa se pričalo da će Henry napustiti klub. Henry je iskazao svoju odanost klubu te je potpisao četverogodišnji ugovor. Nakon mjesec dana izjavio je da ako mu se opet pruži takva dobra prilika da ode u neki jači klub on će ju, uz dužno poštovanje tom klubu, odbiti, te da će zauvijek ostati u Arsenalu. Arsenalov sada već bivši potpredsjednik David Dein je kasnije izjavio da je klub odbio dvije ponude španjolskih klubova od 50 milijuna funti.
Tog ljeta Henry je išao na SP. Igrao je sam u vrhu napada. Zabio je tri gola među kojima je i Brazilu za pobjedu od 1-0. Francuska je izgubila na jedanaesterce rezultatom 5-3. Henry je bio među 10 nominiranih za nagradu najboljeg igrača. Nagrada je otišla njegovom suigraču Zidaneu, ali Henry se našao u najboljoj momčadi SP-a.
Sezona 2006/07 bila je obilježena problemima s ozljedama. Unatoč tome uspio je zabiti 10 golova u 17 nastupa, među kojima je i gol za pobjedu protiv Manchester Uniteda 21. siječnja. Sezona mu je završila 7. ožujka 2007. zbog ozlijede trbušnih mišića.
Prelazak u FC Barcelonu

http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/stranica/henryb.jpg25. lipnja 2007. Henry je neočekivano prodan Barceloni za 16 milijuna funti. Potpisao je 4-godišnji ugovor s Kataloncima koji mu donosi 4.6 milijuna funti po sezoni. Henry je otkrio da je glavni razlog njegova odlaska bila ostavka Davida Deina i nesigurna Wengerova budućnost u Arsenalu. U Barceloni je dobio dres s brojem 14, isti broj koji je nosio u Arsenalu. Debitirao je u utakmici španjolske lige protiv Racinga koja je završila 0-0. Prvi gol za Katalonce je zabio Lyonu u Ligi prvaka. 29. rujna zabija svoj prvi hat-trick u Primeri protiv Levantea.

Tijekom svoje karijere Henry je dobio mnoge nagrade. Bio je drugi na izboru najboljeg igrača godine 2003. i 2004., istih je godina osvojio i nagradu PFA najboljeg igrača po izboru drugih igrača. Također, on je jedini igrač koji je osvojio tri puta nagradu najboljeg igrača po izboru novinara (2003., 2004., 2006.), te je četiri puta proglašen najboljim francuskim nogometašem.

2004. Pele ga je proglasio jednim od najboljih 125 živućih igrača. 2004. i 2005. osvojio je Europsku zlatnu kopačku te je postao prvi igrač koji je uspio dva puta za redom dobiti nagradu. Bio je najbolji strijelac Premiershipa četiri sezone (2002., 2004., 2005., 2006.). 2006. postao je prvi nogometaš koji je zabio više od 20 golova u pet sezona zaredom (2002. - 2006.). Također je bio na 33. mjestu najboljih nogometaša svih vremena po izboru Association of Football Statisticians. Trenutno je treći na listi najboljih strijelaca Premiershipa svih vremena, te je najbolji strijelac francuske reprezentacije.
Henry se oženio s Nicole Merry koja radi kao model. Par se je oženio u 7. mjesecu 2003., a 27.5.2005. rodilo im se dijete pod imenom Tea. Svoj prvi gol nakon rođenja kćerke odlučio je posvetiti njoj time da je prstima napravio slovo T i ljubeći, nakon gola protiv Newcastle Uniteda. No, ubrzo nakon prelaska u Barcelonu, par se rastao.:oops2::smurf:
Također je bio žrtva nekoliko rasističkih incidenata. Najveći incident se dogodio tijekom treninga španjolske nogometne reprezentacije, kada je izbornik Aragones motivirao tadašnjeg Henryjevog suigrača Reyesa govoreći mu da je Henry crno sranje. Britanski mediji su zahtijevali da Aragones podnese ostavku, ali to se nije dogodilo. Henry je član UNICEF-a, a također je bio i na mnogim reklamama za Nike, Pepsi, Renault.
jkpgnt3g4r8

Mesha Mare
07-01-2009, 12:16 PM
Jens Lehmann
http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/biografije/lehmann.jpg



Datum rođenja: 10. 11. 1969.Pozicija: Golman
Broj dresa: 1
Prijašnji klub: Borussia Dortmund
Došao u Arsenal: 25. srpnja 2003.
Prva utakmica: Arsenal - Manchester United 1 : 1 (10. kolovoza 2004.)
Jens Lehmann je rođen 10.11.1969. u Essenu (Njemačka). Nadimak Mad Jens dobio je zbog svog vatrenog karaktera. Zamijenio je Olivera Kahna na vratima Njemačke reprezentacije.
Karijeru je započeo u njemačkom klubu Schalke 04, gdje je igrao gotovo cijelo deseteljeće (1989 – 1998 ). Iako je za njih odigrao 274 utakmice, te zabio 2 gola, mnogi se najbolje sjećaju njegovog klimavog početka. U utakmici protiv Bayer Leverkusena 1993. u prvom poluvremenu (točnije: u 27 minuta) je skrivio 3 gola, što je rezultiralo njegovom zamjenom nakon 45 minuta. Posramljen svojom lošom izvedbom, napustio je stadion, te sjeo na tramvaj, umjesto da čeka kraj utakmice kako bi otputovao s ostatkom momčadi.


Nakon Schalkea pridružio se Milanu 1998, gdje su njegovi nastupi više podsjećali na one s početka karijere nego na one kada je bio heroj u svom prošlom klubu (1997. je bila njegova najbolja godina u Schalkeu; nakon jake sezone su ponajviše njegovom zaslugom osvojili kup UEFA). Zaccheroni je gotovo odmah požalio što ga je doveo, budući da je za Milan branio svega 5 puta.
Zatim se pridružio Borussii Dortmund, gdje je 5 puta bio isključen, što je za golmana u Bundesligi rekord.
25.7.2003. došao je u Arsenal kao zamjena legendarnom Davidu Seamanu. U sezoni 2003./04., kada su Topnici bili zaista nepobijedivi, Lehmann je odigrao svaku utakmicu. No već u idućoj sezoni više nije bio Wengerov prvi izbor, a na vratima ga je često zamjenjivao Almunia. No budući da je Almunia i sam imao niz pogrešaka, Lehmann se vratio na svoju poziciju. 2005/06, kada je ostvario svoj stoti nastup u Premiershipu, bila je izvrsna sezona za Jensa. Arsenal je sa 10 utakmica u Ligi prvaka u kojima nisu primili gol oborio rekord koji je tek godinu ranije postavio Milan sa 7 utakmica. Zahvaljujući tom rekordu, Lehmann je uspio postići i jedan osobni, 853 minute igre bez primljenog gola u Ligi prvaka. Čak ni u finalu protiv Barcelone nije primio pogodak, budući da je u 18. minuti (prilikom rezultata 0:0) isključen iz igre nakon što je srušio Eto'oa, čime je postao prvi golman (ali i igrač općenito) koji je isključen u finalu Lige prvaka. No, ipak je proglašenim najboljim golmanom u Ligi prvaka te iste godine.
U travnju 2007. potpisao je novi ugovor koji ga za klub veže do 2008.
Već na samom početku nove seone (2007./08.) Mad Jens je počeo sa svojim, već očekivanim, pogreškama, što je rezultiralo protestom navijača diljem svijeta, a i raznim tračevima o njegovom odlasku iz kluba. Ipak, sve priče o odlasku demantirane su od strane kluba, a Jens na svojim leđima još uvijek nosi broj 1.

Freddie Ljungberg


http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/vijesti/ljungberg_2.jpg
Karl Fredrik 'Freddie' Ljungberg je rođen 16. travnja 1977.g. u Vittsjou (Hassleholm, Švedska). Bio je kapetan Švedske nogometne reprezentacije i član Topnika. Trenutačno je član Londonskog kluba West Ham United. Također se bavi manekenstvom, bio je model za donje rublje Calvina Kleina do 2007.g.
Kada je Freddie imao 5 godina, njegovi su se roditelji željeli preseliti u veći grad, Halmstad. Jedini uvjet koji im je Freddie postavio, da bi pristao na preseljenje, jest bio da mu dozvole da igra za lokalnu nogometnu momčad. Uz nogomet, bavio se i ostalim sportovima poput hokeja na ledu i rukometa, čak je bio i pozvan u rukometnu reprezentaciju. 23. listopada 1994.g. je prvi put nastupio u prvoj postavi Halmstada, u prvoj švedskoj ligi. Igrao je protiv AIK-a. Freddie je za svoj prvi nogometni klub nastupio 139 puta te postigao 16 pogodaka. Sa tim je klubom osvojio i Švedski kup i Švedsku ligu.



Karijera u crveno-bijelom dresu

http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/biografije/freddie3.jpg

Arsenal je Ljungberga doveo 1998.g. za 3 milijuna funti. Arsene Wenger je postupio dosta neuobičajeno – sam je odobrio njegov dolazak, nakon što ga je gledao u utakmici Švedske i Engleske, bez da ga je vidio uživo. Ta mu je utakmica bila dovoljna da vidi da se Ljungberg dovoljno dobro može suprotstaviti Englezima. Debatirao je na senzacionalan način – zabio je gol Manchester Unitedu.
U međuvremenu mu nije išlo najbolje. Sam Ljungberg kaže da je imao poteškoća u snalaženju u velikome gradu, bez obitelji i prijatelja.
U najboljoj je formi bio u sezoni 2001./02., kada je Arsenal osvojio svoj drugi Premiership i FA kup (Dobule). Pošto je Robert Pires ozlijedio koljeno, Ljungberg ga je zamijenio i zabijao. Jedan od njegovih najboljih golova je i onaj u finalu FA kupa protiv Chelseaja. Osim po odličnoj, brzoj igri, navijači su ga zapamtili i po crvenoj pruzi u kosi. Prepjevali su pjesmu Andya Williamsa 'I love you baby' - We love you Freddie, because you've got red hair, we love you Freddie because your everywhere, we love you Freddie, you're Arsenal through and through. Kasnije, kada se ošišao, pjevali su - We love you Freddie, because you've got no hair.
Ljungberg je prvi igrač koji je postigao pogodak u finalu FA kupa koji se održao izvan Engleske (protiv Liverpoola 2001.g., na Millennium stadionu u Cardiffu). Godinu dana nakon te utakmice, protiv Chelseaja, postao je prvi igrač koji dosljedno zabija u finalima FA kupa.
Odlično se snalazi i na krilu i u sredini u formaciji 4-5-1 i kao drugi napadač. Postao je regularan u prvoj momčadi Arsenala nakon što su iz kluba otišli Emmanuel Petit i Marc Overmars (ljeto 2000.g.). Često je bio ozljeđivan i imao napadaje migrene. 2005.g. je imao sumnjivu ozljedu kuka koja je dovela do straha da možda ima rak, nisu znali zbog čega mu je kuk natečen. Na kraju je ispalo da je alergičan na tintu kojom je su slikane njegove dvije velike tetovaže na leđima (dvije pume).
Usprkos ozlijedi gležnja, Ljungberg je nastupio za Arsenal u 2:1 porazu od Barcelone, u finalu Lige prvaka 17. svibnja 2006.g.
Nakon duge ozlijede zadobivene u utakmici protiv Bolton Wanderersa, vratio se i postigao pogodak trinaest minuta pred kraj utakmice i time odveo Arsenal u peti krug FA kupa protiv Blackburn Roversa.
Špekuliralo se da je u siječnju 2007.g. bio prisiljen otići iz Arsenala, nakon što su šefovi bili umorni od njegovih konstantnih ozljeda. Pisalo se da će otići u West Ham, ali su se glasine pokazale neistinitima. 13. srpnja, na konferenciji za novinare prije utakmice protiv Blackburn Roversa, Wenger je izjavio da Ljungberg i dalje ima puno za ponuditi Arsenalu. Također je rekao da će ostati u Arsenalu do 2009.g. Ali Ljungberg je napustio Arsenal prije isteka ugovora. Te je godine otišao u West Ham United.
2008.g. je uvršten u 50 najboljih igrača Topnika.



http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/vijesti/ljungberg.png


Karijera u West Ham Unitedu


http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/biografije/freddie.jpg

23. srpnja 2007.g., Ljungberg je otišao u West Ham United. Ima četverogodišnji ugovor vrijedan tri milijuna funti. West Ham je tek drugi profesionalni Engleski klub u Ljungbergovoj karijeri. Debatirao je za Čekićare 11. kolovoza 2007.g. protiv Manchester Citya. Izgubili su utakmicu 2:0 a Freddie je bio kapetan. Prvi gol je postigao u utakmici protiv Birmingham Citya 9. veljače 2008.g. Prva sezona mu je završila dosta brzo, pošto je 26. travnja 2008. branič Newcastle Uniteda, Steven Taylor, skočio na njega i slomio mu rebro.



Švedska reprezentacija

http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/biografije/freddie4.jpg
Ljungberg je za nastupao za Švedsku mladu reprezentaciju. Za prvu momčad Švedske je nastupio 24. siječnja 1998. protiv Sjedinjenih Američkih Država. Bio je član reprezentacije i na EURO-u 2000., 2004. i 2008. i Svjetskom prvenstvu 2002. i 2006.g. Trinaesti je gol za reprezentaciju postigao na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006.g., u 89-oj minuti protiv Paragvaja. Tim je pogotkom odveo Švedsku u četvrtfinale.
27. lipnja 2008., Ljungberg je najavio povlačenje iz reprezentacije, i time završio svoju desetogodišnju karijeru. Ta je njegova odluka bila očekivana zbog Švedskih slabih nastupa, ranom ispadanju na EURO-u 2008.g. i povećanju ozljeda. Odlučio se u potpunosti posvetiti klubu West Ham Unitedu.
Zadnju je utakmicu odigrao protiv Rusije (grupa D, zadnja utakmica), 18. lipnja. Izgubili su 2:0 i time ispali sa prvenstva.


http://www.arsenal-croatia.hr/portal/images/biografije/freddie2.jpg


Toliko od mene za sad o najdražem mi timu, da ne odem daleko:roll: i da ne kažu nisi se mogla suzdržati ili ne pretjeruj Mesha ili nešto sl.:neutral:
:smurf:

MostWanted
08-01-2009, 11:21 AM
http://forum.bih.net.ba/attachment.php?attachmentid=2448823&stc=1&d=1231409690
real.jpg



Nogometni kraljevi iz Madrida


Dan kad je Madrid postao Real Madrid dogodio se 29.6.1920. godine, tada je španjolski kralj dodijelio Madridu titulu Royal (kraljevski) ili na španjolskom REAL.
Više od stotinu godina uspješne povijesti najboljeg kluba na svijetu teško da se može svesti na par redova kucanog teksta. Real Madrid nije najstariji klub na svijetu, nije čak ni u Španjolskoj (starija je Huelva Recreativo), nema najveći stadion, niti najveći broj sezonskih ulaznica, ali na spomen njegovog imena jasno je da se radi o najboljem svjetskom nogometnom klubu, što je ozvaničila i FIFA dodijelivši im titulu momčadi stoljeća.

Defile nogometnih velikana

Najstariji ljubitelji nogometa sigurno pamte Di Stefana, Puskasa, Genta, Riala koji su predvodili najjači Real s kraja pedesetih godina prošlog stoljeća, nešto mlađi pamte Butraguena, Michela, Camacha, Valdana i Hugu Sancheza, trofejnu generaciju za koju su nastupali Zidane, Raul, Ronaldo, Roberto Carlos pamte manje-više svi, a čini se da Ramon Calderon i Bernd Schuster stvaraju novu generaciju koja bi mogla nastaviti blistavu tradiciju svojih prethodnika.

Od princa u bijelom do Kraljevskog kluba

Priča o Realu počinje 1900. godine kada je grupica entuzijasta osnovala Madrid Football Club, a dvije godine kasnije jedan od osnivača Juan Pedros legalizira klub, a prvi predsjednik bio je Juan Palacios. Za opremu su izabrali bijele šorceve i majice, po uzoru na legendarni londonski kriket klub London Corinthians. Već prve godine postojanja rađa sa rivalstvo s Barcelonom koja je iz prvog derbija izišla kao pobjednik. Kada su iste sezone nakon pobjede nad Espanyolom svoje vitrine ukrasili prvim trofejem (Copa de la Gran Pena) nisu ni slutili da će te iste vitrine stotinjak godina kasnije glasiti za najbogatije na svijetu.

Za 1000 peseta mjesečno Real 1912. godine iznajmljuje ograđeno igralište. Te iste godine na igralište istrčava mladi napadač imenom Santiago Bernabeu koji je kasnije kao predsjednik kluba postao centralna figura u povijesti Kraljevskog kluba. Zašto kraljevskog? Poznato je da se rezidencija španjolskog kralja nalazi u Madridu i da se godina osnutka Madrid Football Cluba poklapala se inauguracijom španjolskog kralja Alfonsa XIII. Ipak dan kad je Madrid postao Real Madrid dogodio se 29.6.1920. godine kada je španjolski kralj dodijelio Madridu titulu Royal (kraljevski) ili na španjolskom REAL. Novo ime, novi stadion, onaj legendarni na Chamartinu, otvoren je utakmicom Real Madrid - Newcastle. U isto vrijeme madridski Atletico gradi stadion Metropolitano, tako da španjolska prijestolnica poprima konture pravog nogometnog grada, što je ostao sve do danas.

Jedinstvena španjolska liga (današnja Primera) formira se 1929. godine i od tada madridski Real je njen stalni član. Te godine dovode Ricarda Zamoru, prvog u nizu velikih igrača koji su nastupali u bijelom dresu, za tada rekordan iznos od 150.000 peseta. S njim dvije godine kasnije bez ijednog poraza osvajaju svoje prvo od trenutno 31 osvojen naslov prvaka Španjolske. Nakon završetka španjolskog građanskog rata Pedro Parages kreće u obnovu kluba ali i stadiona koji je za vrijeme rata služio kao logor.

Zlatna era Santiago Bernabeua
U doba vladavine Francisca Franca (1939 - 1975) Real je važio za frankovski klub i zabilježio najveće uspjehe u povijesti kluba, ali i najveću pobjedu (11:1) nad Barcelonom 1943. godine. To je bila izuzetno važna godina za klub, pošto je na mjesto predsjednika došao Santiago Bernabeu, s jasnim ciljem da od Reala stvori veliki europski klub.

Pedesetih godina XX stoljeća počinje zlatna era kraljevskog kluba. Na svoj pedeseti rođendan igraju protiv južnoameričkog Millionariosa u čijim redovima briljira Alfredo di Stefano, igrač koji će se godinu kasnije pridružiti kraljevskom klubu koji se dugo sporio sa Barcom oko njegovog angažmana, jer ga je katalonski klub već ranije kaparisao.

Sredinom pedesetih formira se i Kup prvaka, natjecanje najboljih europskih klubova. Prvi europski prvak je bila madridska momčad. Porazili su francuski Reims (današnji francuski drugoligaš) koji je imao jaku momčad na čelu sa Raymondom Kopom (koji je kasnije i završio u Realu) i Justom Fontaineom. Iduće godine na svom Santiago Bernabeu bili su bolji od Fiorentine 2:0, nakon velikog polufinalnog okršaja protiv Manchester Uniteda. Golove za drugu europsku krunu su postigli Kopa i Rial. Po treću titulu su morali ići do Brisela. Ni AC Milan nije bio dovoljno jak da se suprotstavi moćnim Španjolcima. Pamtit će se samo pobjeda Madrižana 3:2 do koje su došli golovima Di Stefana, Riala i Genta. Iste godine momčad osvježavaju Galopirajućim majorom, Ferencom Puskasom. U četvrtom finalu priliku za popravni imali su ponovno nogometaši Reimsa, ali Francuzi će Stuttgart zapamtiti samo po porazu 2:0 (Di Stefano, Mateos). Peto u nizu finale i titula dogodila se u možda najljepšem finalu u povijesti ovog natjecanja, na krcatom Hampden Parku (na kojem im se i 2002. posrećilo također s Nijemcima) protiv Eintrachta iz Frankfurta u spektakularnoj utakmici s deset zgoditaka od kojih je čak sedam završilo u mreži Nijemaca.

Devet titula europskog prvaka
I kada je Realova nadmoć natjecanje u Kupu prvaka pomalo činila smiješnim, Barcelona im je uspjela podmetnuti nogu već u prvom krugu 1961. godine uz svesrdnu pomoć engleskog suca Leafa koji je poništio čak četiri Realova pogotka. Barcelona je dogurala do finala gdje je poražena od Benfice, jednako kao i Real iduće sezone.

Na putu do svojih devet europskih pehara redali su Partizana (1965/66), Juventusa (1997/98), Valenciu (1999/00) i Leverkusena (2001/02). Možda uz ove uspjehe skromno izgledaju dvije osvojene titule pobjednika UEFA kupa (1984/85 i 1985/86). Ceh su platili Videoton i FC Koln.

Situacija u Primeri se odvijala po sličnom scenariju kao i u Europi. 31 titula prvaka Španjolske, 17 puta pobjednici Copa del Rey. Sedamdesetih godina u bijelom dresu Merenguesa su nastupali i Breitner, Stielike i Santillana. Realova generacija iz osamdeset i neke također je bila izvanredna. Buyo, Chendo, Camacho, Michel, Gallego, Gordillo, Butragueno, Sanchez, Valdano....bili su nedodirljivi od 1985. do 1990. godine. Devedesetih godina prošlog stoljeća predsjednici Mendoza i kasnije Sainz nisu štedjeli novac. Gledatelji na Santiago Bernabeu uživali su u potezima Zamorana, Redonda, Laudrupa, Šukera, Mijatovića...

Malo koji klub na svijetu se može pohvaliti sličnim uspjesima ili igračima koje su imali. A malo tko i navijačima. U Madridu postoje dva sveta nogometna mjesta, Santiago Bernabeu na kojem se uspjesi stvaraju i fontana La Cibeles na istoimenom trgu gdje se proslavljaju. Ova dva mjesta su povezana i ulicom Paseo da la Castellana i ljubavlju Madrižana prema Kraljevskom klubu.

MostWanted
08-01-2009, 11:36 AM
Jedan od najvećih klubova u povijesti nogometa, AC Milan, osnovan je 1899. godine pod imenom Milan Fotball i Cricket Club, a za njegovo rođenje najzaslužniji su Englezi Alfred Edwards i Herbert Kilpin, zbog čega je klub sve do današnjeg dana zadržao engleski oblik imena umjesto talijanskog - Milano.
Već dva dana nakon osnutka ime Milan po prvi put se pojavljuje u novinama Gazzetta dello Sport, a narednog mjeseca biva i službeno primljen u Talijanski nogometni savez. Nakon godinu i pol, pobjedom protiv Genoe, momčad osvaja svoju prvu titulu talijanskog prvaka, a isti uspjeh im polazi za rukom i 1906. i 1907. godine. Nakon nesuglasica klub napuštaju talijanski i švicarski članovi i 1908. godine osnivaju Internazionale (Inter), čime se rađa gradski rivalitet koji traje sve do današnjih dana.

Najbolji igrač u tom periodu bio je Louis Van Hege, ubojiti strijelac sa prosjekom od 1,1 zgoditka po utakmici. U sezoni 1914/15 dolazi do prekida prvenstva zbog početka prvog svjetskog rata, a 1929. godine osniva se jedinstvena talijanska liga u kojoj nastupa i Milan. U tom periodu rađa se i stadion San Siro, koji je i danas dom dvaju milanskih klubova. Stadion je dodatno preuređen krajem osamdesetih godina za potrebe Svjetskog prvenstva.

Nakon završetka 2. svjetskog rata počinje plodno vrijeme za klub sa San Sira koji u sezoni 1946/47 završava ne četvrtoj poziciji iza, u to vrijeme neprikosnovenog Torina, te Juventusa i Modene. Početkom 50-ih godina prošlog stoljeća, Milanu se priključuju tri švedska igrača, Nils Liedholm, Gunnar Gren i Gunnar Nordahl koji je u periodu između 1949.-1956. godine postigao 210 golova u 257 utakmica čime je i 12 godina nakon svoje smrti predvodi listu najboljih Milanovih strijelaca svih vremena. 1954. godine klub pojačava Urugvajac Pepe Schiaffino, a do kraja pedesetih godina rossoneri osvajaju još četiri Scudetta. Milan sudjeluje i u prvom izdanju Kupa prvaka, gdje biva zaustavljen od moćnog Reala koji je tih sezona suvereno vladao europskim nogometom.

Do svoje prve titule europskog prvaka rossoneri stižu u sezoni 1962/63 kada na Wembleyu slave pobjedu od 2:1 nad Benficom predvođenom Eusebiom. Crna pantera dovodi Portugalce u vodstvo, a za preokret je zaslužan Altafini koji sa dva pogotka donosi titulu Talijanima. Kapetan momčadi bio je Cesare Maldini, otac današnjeg kapetana Paola Maldinija. Nakon petogodišnjeg sušnog razdoblja, osvajaju novi Scudetto, te u dvije uzastopne sezone Kup pobjednika kupova (1967/68, Hamburg 2:0) i Kup prvaka (1968/69, Ajax 4:1). Najveće ime Milana u periodu od 1960. do 1979, godine bez sumnje je bio legendarni Milanov zlatni dečko, veznjak Gianni Rivera, koji je između ostalog proglašen i najboljim igračem Europe.

Sedamdesete i veći dio osamdesetih godina prošlog stoljeća predstavljaju jalovo razdoblje Milanove povijesti. U tom periodu vrijedi izdvojiti jubilarni 10. Scudetto koji im je priskrbio i prvu zvjezdicu iznad grba. Ipak tri talijanska kupa i jedan europski Kup pobjednika kupova nije zadovoljio apetite kluba kakav je Milan. Neuspjehu je uveliko kumovala i degradacija u niži rang natjecanja 1980. godine, kada su zajedno s Laziom kažnjeni zbog namještanja utakmica, te dvije godine kasnije iz čisto nogometnih razloga.

Poslovica da nakon kiše uvijek dođe sunce potvrdila se i u Milanovom slučaju, i to u liku Silvia Berlusconija s kojim počinje era najvećih uspjeha crveno-crnog kluba iz Milana. Berlusconi je 1986. godine zasjeo na mjesto predsjednika kluba (21. po redu) na kojem se nalazi i danas.

Prvi Berlusconijev Scudetto legao je već 1988. godine, kada su u direktnom obračunu na San Paolu bili bolji od Napolija predvođenog Maradonom, Ferrarom i Carecom. Period Sacchijeve vladavine obilježio je nizozemski trojac Rijkaard – Gullit – Van Basten s kojim su rossoneri stigli do dvije uzastopne titule europskih prvaka. Uspjehe je nizao i njegov nasljednik Fabio Capello, a Milan je svakako bio klub koji je ostavio najveći pečat u posljednjih dvije dekade u europskom nogometu. Na stogodišnjicu osnutka kluba, Alberto Zaccheroni osigurava Milanu novi Scudetto, 16. po redu, a sadašnji trener, Carlo Ancelotti, zaslužan je za 17. Scudetto (2003/04) te 6. i 7. titulu prvaka Europe. (2002/03, 2006/07)

VITRINE AC MILANA KRASI

Prvaci Italije: 17 puta
1901, 1906, 1907, 1950-51, 1954-55, 1956-57, 1958-59, 1961-62, 1967-68, 1978-79, 1987-88, 1991-92, 1992-93, 1993-94, 1995-96, 1998-99, 2003-04

Prvaci Europe: 7 puta
1962-63, 1968-69, 1988-89, 1989-90, 1993-94, 2002-03, 2006-07

Kup pobjednika kupova: 2 puta
1967-68, 1972-73

Europski Superkup: 4 puta
1989, 1990, 1994, 2003

Interkontinentalni kup: 3 puta
1969, 1989, 1990

Kup Italije: 5 puta
1966-67, 1971-72, 1972-73, 1976-77, 2002-03

Talijanski Superkup 5 puta
1988, 1992, 1993, 1994, 2005

MostWanted
08-01-2009, 12:07 PM
Povijest - Zlatna kopaèka

Dobitnici Zlatne kopaèke

(najbolji strijelac europskih državnih prvenstava)

1967/1968 Eusebio 42 gola/SL Benfica
1968/1969 Petar Jekov 36 golova/CSKA Sofija
1969/1970 Gerd Muller 38 golova/FC Bayern Menchen
1970/1971 Jospeh Skoblar 44 gola/Olimpique Marseille
1971/1972 Gerd Muller 40 golova/FC Bayern Menchen
1972/1973 Eusebio 40 golova/FC Bayern Menchen
1973/1974 Hector Yazalde 46 golova/Sporting Lisbona
1974/1975 Dudu Georgescu 31 gol/Dinamo Bukarešta
1975/1976 Sotiris Kaiafas 39 golova/Omonia Nicosia (Cipar)
1976/1977 Dudu Georgescu 37 golova/Dinamo Bukurest
1977/1978 Hans Krankl 41 gol/Rapid Dunaj
1978/1979 Kees Kist 34 golova/AZ 67 Alkmaar (Nizozemska)
1979/1980 Erwin Vandenbergh 39 goloav/Lierse SK (Belgija)
1980/1981 Georgi Slavkov 31 gol/Botev Plovidiv (Bugarska)
1981/1982 Wim Kieft 32 gola/AFC Ajax
1982/1983 Fernando Gómez 36 golova/FC Porto
1983/1984 Ian Rush 32 gola/Liverpool FC
1984/1985 Fernando Gómez 39 golova/FC Porto
1985/1986 Marco van Basten 37 golova/AFC Ajax
1986/1987 Rodion Camataru 44 golova/Dínamo Bukurest
1987/1988 Tanju Colak 39 golova/Galatasaray
1988/1989 Dorin Mateut 43 gola/Dínamo Bukurest
1989/1990 Hugo Sánchez /Real M. i Stoitchkov 38 golova/CSKA Sofia
1990/1991 Darko Pancev 34 gola/Crvena Zvezda
1991/1992 Ally McCoist 34 gola/Rangers Glasgow
1993/1994 David Taylor 43 gola/Porthmadog (Engleska)
1994/1995 Arsen Avetisyan 39 golova/Erevan (Armenija)
1995/1996 Zviad Endeladze 40 golova/Margveti Zestafoni
1996/1997 Ronaldo 34 gola/FC Barcelona
1997/1998 Nikos Mahals 34 gola/Vitesse Arnheim
1998/1999 Mario Jardel 36 golova/FC Porto
1999/2000 Kevin Phillips 30 golova/Sunderland
2000/2001 Henrik Larsson 35 golova/Celtic Glasgow
2001/2002 Mario Jardel 42 gola/Sporting Lisbona
2002/2003 Roy Maakay 29 golova/Deportivo La Coruna

MostWanted
08-01-2009, 01:49 PM
Elegantni golgeter
Njegova igra je odisala elegancijom, a lakoća s kojom je varao protivničke obrane i postizao golove svojstvena je samo njemu. Na ovim prostorima njegov stil igre bi mogli usporediti sa igrom legendarnog Princa s Neretve, Dušana Bajevića.
Nogomet je kroz svoju povijest izbacio ogroman broj velikih igrača, nogometnih legendi, ali samo najveći od njih su svojom prezentacijom na terenu držali ljubitelje nogometa kao hipnotizirane i činili najvažniju sporednu stvar na svijetu još dopadljivijom. Jedan od njih je svakako i Marco Van Basten. Njegova igra je odisala elegancijom, a lakoća s kojom je varao protivničke obrane i postizao golove svojstvena je samo njemu. Na ovim prostorima njegov stil igre bi mogli usporediti sa igrom legendarnog Princa s Neretve, Dušana Bajevića.
Vjerojatno se većina Vas sjeća vremena vladavine moćnog AC Milana kojim je vladao nizozemski trijumvirat Gullit - Rijkaard - Van Basten koji je vratio milanskog diva na putove stare slave, lako je na nogometnim arenama mučen ozljedama proveo relativno kratko vrijeme to ga nije spriječilo da svoje vitrine napuni velikim brojem trofeja, posebno na klupskom planu. Osim istančanog njuha za loptu, Leteći Holanđanin je posjedovao tehniku rijetko svojstvenu igračima njegove visine (188 cm). Loptu je udarao podjednako dobro s obje noge i s lakoćom je rješavao zračne duele u svoju korist. Bez sumnje najbolji centarfor svoje generacije.
Marco je rođen 31.listopada 1964.godine u nizozemskom gradu Utrechtu. Kao i većina mladih Nizozemaca koji u sebi kriju zrnce nogometnog talenta i on završava u najboljem, najtrofejnijem, naj....nizozemskom klubu Ajaxu koji je nakon van serijske generacije s početka sedamdesetih čekao skoro deset godina na pojavu dostojnih nasljednika Cruyffa i ekipe. Za kopljanike je debitirao kao osamnaestogodišnjak u susretu protiv NEC Nijmegena. U zlatne godine Ajaxa, za njih je nastupao šest sezona, ugrađuje 128 pogodaka u 133 utakmice, a kopljanici osvajaju tri puta nizozemsko prvenstvo (81/82, 82/83 i 84/85), tri puta nizozemski kup (82/83, 85/86 i 86/87) i jedan Kup pobjednika Kupova pobjedom na dresdenskim Dinamom što je ujedno bila i posljednja utakmica Van Bastena u Ajaxovom dresu. Te sezone počela je i noćna mora s Marcovim ozljedama, ali zbog njegove važnosti za igru Ajaxa neizbježnu Van Bastenovu operaciju Ajaxovi čelnici su prolongirali za kraj sezone što je vjerojatno umnogome pridonijelo njegovim stalnim problemima sa ozljedama tijekom daljnje karijere.
Zlatna era AC Milana
AC Milan, koji je zbog problema s korupcijom i financijama početkom osamdesetih u tri godine dva puta ispadao u Serie B, pronašao je 1986. godine spasitelja u liku Silvija Berlusconija TV magnata i današnjeg talijanskog premijera. Već narednu sezonu Berlusconi odlučuje ne štedjeti novce na pojačanjima pa dovodi Nizozemce Gullita i Rijkaarda, a za mjesto napadača trebalo je da se odluči između Van Bastena i legende s Anfield Roada lana Rusha. Nakon gledanja video kazete s Van Bastenovim golovima zajedno sa potpredsjednikom Adrianom Gallianiem, Berlusconi zaustavlja kazetu govoreći: Dovoljno sam vidio i AC Milan dobiva najubojitiji trojac u klupskoj povijesti. Nemoćni susjedi iz Intera pokušali su im parirati dovođenjem njemačkog trojca Brehme - Matthaus - Klinsmann, ali bezuspješno. U narednim godinama rossoneri osvajaju sve što se osvojiti može. 1988. godine iako je nastupio samo u 11 utakmica pomaže Miianezima da dođu do Scudetta, što im polazi za rukom još u sezonama 91/92; 92/93. Također dva puta za redom postaju europski prvaci i to prvi put 1989.godine razmontiravši u Barceloni rumunjsku Steauu rezultatom 4:0 (Van Basten je postigao dva zgoditka). Priliku da taj uspjeh ponove iskoristili su godinu kasnije pobjedom od 1:0 nad Benficom u Beču. Svoju premoć su potvrdili osvajanjem europskog Superkupa kao i Interkontinentalnog kupa 1989. i 1990. godine. U istom periodu Marco Van Basten biva tri puta proglašen najboljim igračem Europe ('88., '89. i '92.) stoje u nogometnoj povijesti pošlo za rukom još samo Ferencu Puškašu i Michelu Platiniju. Jednom je izabran za najboljeg igrača svijeta u izboru FIFA-e i dva puta u izboru World Soccera.
Što se efikasnosti tiče, pored zdravog Marca Van Bastena ostalim je centarforima bilo teško doći navrh ljestvice najboljih strijelaca. Kao igrač Ajaxa je četiri sezone za redom ('83. '87.) bio najbolji strijelac nizozemske lige, a u dresu kopljanika zaslužio je i Zlatnu kopačku kao najbolji strijelac u bilo koje europske lige. To mu je u talijanskoj Serie A pošlo dva puta za nogom, a bio je i najbolji strijelac EP 1988 u Njemačkoj.
S tulipanima na vrhu Europe
Generacija Nizozemaca koja je nastupila na EP 1988 u Njemačkoj zasigurno je jedna od najjačih u Europi svih vremena. Mučen ozljedama Marco je na to EP došao kao treći napadač tulipana, a otišao kao najbolji strijelac i najbolji igrač Europskog prvenstva. Antologijski gol koji je postigao Rusima u finalnoj utakmici na minhenskom Olimpya stadionu i danas se vrti na špicama brojnih sportskih emisija. Van Bastenov volej skoro iz mrtvog kuta s desne strane ostavio je nemoćnim Rinata Dasajeva, tada jednog od najboljih svjetskih vratara. Na EP 1992. tulipani su u polufinalu naletjeli na razigrane Dance (buduće europske prvake) koji su na EP stigli sretno, zbog zabrane nastupa tadašnjoj reprezentaciji Jugoslavije.
To je ujedno bilo Marcovo posljednje EP jer je godinu kasnije zbog pogibeljnog starta Francuza Basile Bolia obnovio svoju kroničnu ozljedu i bio podvrgnut seriji operacija nakon kojih se nikada više nije vratio na nogometne travnjake, iako su ga rossoneri strpljivo čekali. Često izložen grubim startovima Van Basten je bio pobornik ideje o isključivanju igrača nakon pet prekršaja (kao u košarci), ali je veliki dio krivice zbog svojih ozljeda prebacio na nestručnost i traljavost kirurga.
Godine 1994. uvodi se pravilo o kažnjavanju crvenim kartonom za start s leđa. Prekasno za Marca Van Bastena, igrača koji je sigurno imao još mnogo toga za reći protivničkim vratarima.
http://forum.bih.net.ba/attachment.php?attachmentid=2448827&stc=1&d=1231418894

MostWanted
08-01-2009, 05:38 PM
http://forum.bih.net.ba/attachment.php?attachmentid=2448869&stc=1&d=1231432562


You'll never walk alone


Priču o Liverpoolu možemo svrstati u jednu od najimpresivnijih u povijesti klupskog nogometa. Redsi su najtrofejniji otočki klub, kako na domaćoj tako i na europskoj sceni.
Samom rođenju kluba umnogome je kumovao stariji rival Everton koji je od svog osnutka 1878. godine pa do 1891. igrao na Anfield Roadu nakon čega se seli na obližnji Goodison Park. Vlasnik Anfielda u to vrijeme je bio Bog i batina grada Liverpoola, John Houlding. Ostavši praznog stadiona Houlding odlučuje osnovati vlastiti klub. Na njegovu sreću Irac John McKenna trener Evertona ostaje mu lojalan. Po igrače odlaze na sjever u Škotsku, tako da je prva postava Redsa nosila nadimak Klub svih Macova pošto su s izuzetkom golmana svi ostali igraći bili Škoti. Nakon osvajanja regionalne Lancashire lige, ulaskom i osvajanjem druge engleske lige Redsi okupljaju veliki broj navijača. Prvu titulu u najelitnijem engleskom takmičenju su osvojili 1901. godine pod komandnom palicom McKenninog nasljednika Toma Watsona. Isti podvig su ponovili i pet godina kasnije.

Popularnost Liverpoola je sve više rasla tako da je Anfield postao premalen za sve zainteresirane. Te 1906. godine s jedne strane igrališta je napravljena tribina (u stvari zemljani brijeg) koja je dobila ime The Kop, po uzvišenju na kojem je za vrijeme Burskog rata izgubilo život mnoštvo vojnika sa sjeverozapada Engleske. The Kop je za navijače Liverpoola svetinja, a za vrijeme velikih uspjeha Liverpoola sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća slike 28000 ljudi koji su stajali i kao jedan pjevali na Kopu su obišle svijet. Nakon tragedije na Hillsborough stadionu 1989. godine The Kop je dobio novi izgled, stajaća mjesta su zamijenjena sjedalima i kapacitet Kopa se prepolovio, ali atmosfera je ostala ista.

Slijedeće dvije titule stigle su 1922. i 1923. godine. Ekipom je dirigirao David Ashworth, a nakon toga Redsi su postili sve do sezone 1946/47 kada je menadžer Geroge Kay doveo Billy Liddella i Boba Paisleya iz niželigaških klubova i osvojio petu titulu prvaka Engleske. Radosna vijest za navijače Redsa je bila ugradnja reflektora na Anfieldu 1958. godine.

Kada biste anketirali navijače Liverpoola na temu Tko je najviše pridonio da Redsi postanu ono što jesu većina bi odgovorila da je to svakako Shanks, Bill Shankly. To je bio čovjek koji živio nogomet, čovjek koji se često uspoređivao s Napoleonom zbog svoje želje da pokori nogometni svijet. Ulazna kapija na Anfield Roadu je nazvana njegovim imenom Bill Shankly Gate iznad koje stoje riječi YOU'LL NEVER WALK ALONE inače od 1960. godine himna Liverpoola.

Shankly je došao na kormilo Liverpoola krajem 1959. godine i uz dovođenje par pravih pojačanja utabao je put Liverpoola - svjetskog kluba. Počevši od 1964. godine pa do 1990. godine Liverpool je čak trinaest puta postao prvakom Engleske. Tri Shanklyeva prvenstva Engleske, dva FA Cupa i finale Kupa UEFA još uspješnije je nastavio njegov nasljednik Bob Paisley, a kasnije Joe Fagan i Kenny Dalglish. U periodu od sredine sedamdesetih do sredine osamdesetih Liverpool je bio najbolji klub Starog kontinenta sa četiri osvojena Kupa prvaka.

Osamdesete godine dvadesetog stoljeća su bile tragične za Redse. Polufinalna utakmica FA Kupa na Hillsborough stadionu 1989. godine u Sheffieldu bila je posljednja za 96 navijača crvenih. 24000 navijača bilo je prinuđeno da se koristi samo jednim izlazom s tribine Hillsborougha. Spomenik tim ljudima je podignut iza Anfield Road Stand tribine (tribina namijenjena protivničkim navijačima) i svaki dan pored njega možete vidjeti navijače kako ostavljaju cvijeće i pale svijeće. Titula osvojena te godine posvećena je navijačima s Hillsborougha, a izgleda da je ta tragedija označila i kraj jedne uspješne ere za crveni klub s Merseysidea. Druga tragedija je Heysel koji je postao sinonim za navijačka stradanja. U stampedu navijača Liverpoola na smrt je pregaženo 39 navijača Juventusa, što je engleskom nogometu donijelo višegodišnju izolaciju sa euro natjecanja.

Nakon 1990. počinje era Manchester Utd.-a, u kojoj su Redsi uspjeli osvojiti jedan FA i Liga Kup. Nakon dolaska Gerarda Houlliera na mjesto menadžera kluba, Liverpool uspijeva osvojiti Kup UEFA nakon fantastične utakmice protiv španjolskog Alavesa. U svježem nam je pamćenju uspjeh Redsa kada su nakon fantastičnog drugog poluvremena i ruleta jedanaesteraca sa stadiona u Istanbulu izišli kao europski prvaci iz finalnog ogleda protiv Milana. Sutrašnja repriza finala mogla bi Redsima donijeti šestu titulu europskog prvaka čime bi se na vječitoj listi izjednačili na drugom mjestu sa sutrašnjim protivnicima.

Za kraj ćemo spomenuti samo neke od vrhunskih igrača koji su obilježili povijest Liverpoola. Od Rogera Hunta koji je bio najbolji strijelac Shanklyovog Liverpoola, zatim spomenutog Kennya Dalglisha sve do najboljeg strijelca Redsa svih vremena, Velšanina Iana Rusha. Nakon njih Jamie Redknapp, Robbie Fowler, Steve McManaman, Michael Owen i današnji kapetan Steven Gerrard koji je unatoč svojoj mladosti već postao legenda Anfield Roada.

VITRINE LIVERPOOLA KRASI:

Prvaci Engleske: 18 puta
1900-01, 1905-06, 1921-22, 1922-23, 1946-47, 1963-64, 1965-66, 1972-73, 1975-76, 1976-77, 1978-79, 1979-80, 1981-82, 1982-83, 1983-84, 1985-86, 1987-88, 1989-90

Prvaci Europe: 5 puta
1977 3-1 vs. Borussia Mönchengladbach
1978 1-0 vs. Club Brugge
1981 1-0 vs. Real Madrid
1984 1-1 (4-2 na penale) vs. AS Roma
2005 3-3 (3-2 na penale) vs. AC Milan

Kup UEFA: 3 puta
1973, 1976, 2001

FA Kup: 7 puta
1965, 1974, 1986, 1989, 1992, 2001, 2006

Liga Kup: 7 puta
1981, 1982, 1983, 1984, 1995, 2001, 2003

Community Shields: 15 puta
1964, 1965, 1966, 1974, 1976, 1977, 1979, 1980, 1982, 1986, 1988, 1989, 1990, 2001, 2006

UEFA Superkup: 3 puta
1977, 2001, 2005

MostWanted
08-01-2009, 05:43 PM
http://forum.bih.net.ba/attachment.php?attachmentid=2448870&stc=1&d=1231432810



Topnici s Highburya
Arsenal FC je rođen 1886.godine kao momčad radnika u tvornici municije Woolwich Armament u južnom Londonu. Naravno otuda potiče i njihov nadimak Topnici.
London je vjerojatno grad sa najviše uspješnih nogometnih klubova i rijetko koja sezona Premiershipa prođe bez učešća najmanje 5 - 6 londonskih momčadi. Najuspješniji od njih je svakako Arsenal. lako je od dosadašnjih gostiju ove rubrike Arsenal klub sa najmanje uspjeha na europskoj i svjetskoj razini, osvojio je samo jedan Kup velesajamskih gradova (preteča Kupa UEFA) i jedan Kup pobjednika kupova, Topnici su svojom poviješću, uspjesima u domaćim takmičenjima i naročito nastupima u posljednjih desetak godina svakako zaslužili da kažemo koju riječ više o njima.
Arsenal FC je rođen 1886.godine kao momčad radnika u tvornici municije Woolwich Armament u južnom Londonu. Naravno otuda potiče i njihov nadimak Topnici. Izvorno ime Dial Square FC su nakon par mjeseci promijenili u Royal Arsenal FC. Kao profesionalci počinju nastupati od 1891.godine pod imenom Woolwich Arsenal. Njihova crveno - bijela kombinacija dresova stigla je kao miraz uz par igrača koji su prešli iz tada renomiranog Nottingham Foresta u Arsenal. Iz financijskih razloga topnici 1913. godine sele na sjevernu obalu rijeke Temze gdje su se skrasili na Highbury stadionu koji je njihov dom sve do današnjeg dana. Taj potez, ispostavilo se bio je veoma uspješan. Šest godina nakon preseljenja upadaju u elitni razred engleskog nogometa odakle niti jednom nisu selili u narednih 85 godina, što je uspjeh kojim se ne može podičiti niti jedan drugi klub u Engleskoj.
Njima se pripisuje i zasluga za jedan izvanredan nogometni patent, naime topnici su prvi uveli brojeve na dresovima igrača.
Svi uspjesi topnika
Tridesete godine prošlog stoljeća nagovijestile su da će Arsenal izrasti u veliki nogometni klub (pet titula prvaka Engleske, tri za redom i dva FA Kupa). Nakon Drugog svjetskog rata na čelo topnika stiže menadžer Tom Whittaker koji će ih voditi kroz još jedan uspješan period koji je trajao sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Najuspješnija godina u njihovoj povijesti je bila 1970. kada su ostvarili svoj prvi double, (osvojeno prvenstvo i FA Cup) kojemu su pridružili i uspjeh protiv belgijskog Anderlechta u Kupu velesajamskih gradova. U finalu Kupa UEFA su se našli i 2000. godine kada su nakon penala bili poraženi od turskog Galatasaraya.
U finale Kupa Kupova su stizali tri puta, a kao pobjednici izišli samo jednom, 1994. godine pobijedivši Parmu sa 1:0. Dvije godine poslije na čelo kluba stiže prvi nebritanski menadžer, Francuz Arsene Wenger koji će sa sobom povuci koloniju Galskih pijetlova, tako da je u naponu njegove vladavine među prvih 11 nalazilo više Francuza nego u većini francuskih prvoligaških klubova. Wenger od Arsenala stvara nogometnu instituciju i u sedam godina osvaja dva engleska prvenstva i tri FA Cupa. Arsene je Arsenalu priskrbio još dva doubla što je u povijesti vrlo rijetko polazilo za rukom drugim klubovima. Ove sezone 2005/2006 topnici se bore za plasman među četiri najbolja kluba u Premiershipu koji osigurava nastup u Ligi prvaka.
Do današnjeg dana se u vitrinama topnika nakupilo 12 titula engleskih prvaka i devet FA Cupova.
Legendarni Highbury
Na ulasku na Highbury ne možete a da ne primijetite natpis (na engleskom naravno): Dobrodošli na Highbury - dom nogometa i taj natpis vjerno dočarava ono što ovaj stadion uistinu i jeste. Od prvog susreta i pobjede 2:1 nad Leicesterom Highbury je dom Arsenala. lako se pamte posjete od 73.295 gledatelja (protiv Sunderlanda 1935.godine) današnji kapacitet ovog stadiona iznosi ipak skromnih 38.500 mjesta. Iz tog razloga Highbury ipak neće dočekati svoju stogodišnjicu kao Arsenalov stadion pošto je otvaranje novog Emirates stadiona na Ashburton Groveu najavljeno za sezonu 2006/07 što je teško palo navijačima topnika za koje je Highbury ipak nešto više od običnog stadiona. Ne treba ni naglašavati da je stadion uvijek pun, a za uživanje u meću na Highburyu potrebno je izdvojiti od 23,5 funti na North Bank Standu (tribini) do 55 funti na središnjem dijelu East i West Standa.
Rivalstvo sa Spursima
Već godinu dana nakon osnutka po prvi puta su se suočili Arsenal i Tottenham. Arsenal je pobijedio 2:1. ali u to vrijeme taj duel je davao tek naznake velikog derbija. Tek nakon selidbe Arsenala na Tottenhamov teritorij u sjeverni London 1913.g. njihov međusobni ogled postaje ono što je i danas - najveći londonski derbi.

Evo i od mene nesto o Arsenalu :arsenal:

chempres
08-01-2009, 07:30 PM
Evo po meni najvećeg gospodina u ovom sportu..
2448905
Samo mi je žao što ga godine sustižu..
Al on opet pokazuje svu umjetnost nogometa i u 34. g.
Alex il Grande 10
:juve:

celike
08-01-2009, 09:54 PM
Evo po meni najvećeg gospodina u ovom sportu..
Nisam ga vala nikad volio zato što je Baggio često bio na klupi zbog njega ali lik je za apsolutni respekt 8)

MostWanted
09-01-2009, 12:34 AM
http://forum.bih.net.ba/attachment.php?attachmentid=2448961&stc=1&d=1231457404 SP 1994 (SAD)


U to vrijeme bilo je malo čudno što su SAD dobile organizaciju svjetskog prvenstva kada je poznato kako je u njih nogomet nije ni među pet najpopularnijih sportova. S jedne strane to se dogodilo upravo zbog promocije tog sporta, a s druge zbog ogromnog tržišta koje je trebalo osvojiti, jer nogomet je već odavno postao unosan biznis. I bio je to pun pogodak.
Gradovi: Boston, Chicago, Dallas, Detroit, Los Angeles, New York, Orlando, San Francisco, Washington D.C.
Datum odigravanja: 31. svibanj – 21. lipanj 1990.
Zemlje učesnice: (24): Rumunjska, Švicarska, SAD, Kolumbija, Brazil, Švedska, Rusija, Kamerun, Njemačka, Španjolska, Južna Koreja, Bolivija, Nigerija, Bugarska, Argentina, Grčka, Meksiko, Irska, Italija, Norveška, Nizozemska, Saudijska Arabija, Belgija, Mariko
Odigrano utakmica: 52
Ukupno golova: 141
Prosjek golova po utakmici: 2,71
Ukupan broj gledatelja: 3.587,538
Prosječno gledatelja po susretu: 68,991
Zlatna kopačka: Hristo Stoichkov (Bugarska) i Oleg Salenko (Rusija) 6 golova

SP 1994 oborilo je sve dotadašnje rekorde gledanosti i posjete utakmicama, iako su ponekad domaći navijači podjednako reagirali na aut, korner ili zgoditak. Zapamćena je i doping afera zbog koje je Maradona napustio natjecanje i samim tim i gauchosi ostali bez realnih ambicija za najvišim dometom.

Finale je bilo repriza onog sa SP 1970, a i pobjednik. Brazilci su stigli do svoje četvrte titule pobijedivši u finalu Talijane tek nakon izvođenja jedanaesteraca. U regularnom vremenu mreže su mirovale, a titulu cariocama donio je izvođač posljednjeg penala Roberto Baggio čija je lopta otišla iznad grede. Velika tuga za Talijane, veliko slavlje za Brazilce.

Do finala su Talijani došli preko Bugara koji je predvodio Hristo Stoichkov, pobjedom od 2:1. Brazil je isto teško izišao na kraj sa Šveđanima. Rezultat je bio 1:0. Šveđani su u borbi za treće mjesto bili bolji od Bugara što je bio njihov najveći uspjeh nakon SP 1958 kada su na domaćem terenu stigli do srebra.

FINALE: Brazil – Italija 0:0 (3:2 na penale)

Stadion: Rose Bowl (Los Angeles)
Posjeta: 94.194 gledatelja
Sudac: Sandor Puhl (Mađarska)

Brazil: Taffarel, Jorginho (Cafu, 20), Aldair, Marcio Santos, Branco, Mazinho (Viola, 106), Dunga, Mauro Silva, Zinho, Romario, Bebeto.
Italy: Pagliuca, Mussi (Apolloni, 34), Maldini, Baresi, Benarrivo, Berti, Albertini, D. Baggio, Donadoni, R. Baggio, Massaro.

MostWanted
09-01-2009, 11:10 AM
Evo po meni najvećeg gospodina u ovom sportu..
2448905
Samo mi je žao što ga godine sustižu..
Al on opet pokazuje svu umjetnost nogometa i u 34. g.
Alex il Grande 10
:juve:


Priča o istinskoj legendi Juventusa.

Rođen je 9.studenog 1974.g. u Coneglianu, kao sin Gina Del Piera i brune Del Piero. Kao dijete je stalno igrao nogomet i dvorištu sa najboljim prijateljima, Nelsom, Pieropaolom i Giovanni-Paolom. Sva četvorica od njih su htiječli postati nogometaši ali samo je Del Piero to na kraju uspio postati. Del Pirov brat Stefano Del Pierov je također igrao nogomet, u Sampdoriji dok ga ozljeda nije zaustavila. Živjeli su u San Vendemianu u seoskoj kući.

Sa 7 godina je igrao za San Vendemiano, kao vratar jer je njegova majka željela smanjiti mogućnost za ozljede. Bio je vratar sve dok njegov brat Stefano nije rekao svojoj majci da je Alex bolji u napadu i tada je Alex promjenio poziciju u napadača.

1988.g. Alexa su opazili skauti Padove pa je on sa samo 13 godina počeo igrati za Padovine juniore. 1991.g. je prešao u seniore Padove i tamo se zadržao do 1993.g.. U te dvije godine je ostvario 14 nastupa za Padovu i zabio je 1 gol. Tada su ga opazili skauti Juventusa koji ga odmah odvode na Delle Alpi i nude mu ugovor.

Za Juventus je debitirao protiv Foggie,a sljedeću utakmicu je ušao sa klupe i odmah zabio gol Reggiani. Protiv Parme je dobio šansu od prve minute i Alex je tu šansu iskoristio - zabio je Hat-Trick. Juventus je te sezone osvojio svoj prvi Scudetto nakon osam godina. Uspjesi su se nastavili. Sa Juventusom je osvojio sedam Scudetta (1995,1997,1998,2002,2003,2005 i 2006), iako su Juventusova zadnja dva naslova oduzeta zbog skandala Calciopoli. Uz to je osvojio Ligu Prvaka 1996 godine i Interkontinentalni Kup također 1996.g. Njegova najbolja sezona je bila 1997/1998, kada je zabio 21 gol u Seriiji A i 10 golova u Lizi Prvaka.

Del Piero se mučio sa formom u sezoni 1998/1999 zbog optužbi da su Juventusovi igrači dopingirani(kasnije je dokazano da su nevini). Poslije toga je protiv Udinesea zadobio ozljedu koja ga je izbacila sa terena do kraja sezone. Juventus je bez Del Piera završio 6 u Seriji A, mnogi tvrde da se Del Piero nikad nije oporavio od te ozljede i to ga je spriječavalo da ostvari sve što su mu predviđali.

Nadimak mu je Pinturicchio, zapravo šala Giannija Agnellija kad je uspoređivao Del Piera i Roberta Baggia. Navijači su ga prozvali Il Fenomeno Vero

Najveća snaga Del Piera u igri je njegova mogućnost da igra na više napadačkih pozicija, bio je špica, zatim prateća špica a nekad i playmaker zbog njegove sjajne tehnike, izvanredne vizije i preciznih pasova. Pod palicom Marcella Lippija Del Piero je bio jednako dobar na svim pozicijam oko šesnaesterca. Del Piero je ostvario preko 500 nastupa i 200 golova za Juventus, te nosi epitet prvoga strijelca kluba u povijesti. Brojne navijače Juvea je obradovao kad je ostao u klubu nakon Calciopoli skandala i izbacivanja Juventusa u drugu ligu.

Za reprezentaciju Italije je nastupao na EURU '96 gdje je odigrao prvo poluvrijeme protiv Rusije, to mu je bio jedni nastup na tom natjecanju. Na Munidijalu '98 se borio za mjesto u momčadi sa Robertom Baggiom, ali probleme mu je stavral i ozljeda koju je zadobio za vrijem igre u Juventusu.
EURO '00 će zapamtiti po 2 promašenen šanse koje su mogle dovršiti Francusku i dovesti naslov Italiji.

Na Munidijalu '02 je zabio pogodak protiv Meksika nakon par sekundi u igri, Italija je ispala u Osmini finala. Na SP'06 u Njemačkoj je prvu utakmicu odigrao protiv Australije, a zatim je u Polufinalu ušao kao zamjena protiv Njemaca i donio prolaz Italiji. A u finalu toga SP-a je zabio četvrti penal za Italiju, te je doprinijeo osvajanju toga naslova. Za Italiju je 5 puta bio kapetan, te je imao čast biti broj deset, kasnije je dao taj broj Tottiju. Del Piero je odabrao broj sedam za novi broj jer je to broj kojeg je imao na svojoj prvoj profesionalnoj utakmici. Totti se povukao iz reprezentacije ali je Del Piero rekao da je zadovoljan sa brojem sedam.

Del Piero je oženjen Soniom Amoruso, zajedno su od 1996 godine, ali su se vjenčali 2005.g, a rekli su da očekuju dijete. Del Piero je uložio mnogo novca u istraživanja o raku. A tijekom nošenja vatre za Zimske Olimpijske igre je nosio baklju dok je ona prolazila kroz Torino. Del Piero obožava glabu a veliki je fan grupe Oasis i prijatelj je Noela Gallaghera. Del Piero se pojavio zajedno sa Marcom Materazzijem na pozornici tijekom koncerta Rolling Stonesa.

MostWanted
10-01-2009, 03:02 AM
PUNO IME: Francesc Fabregas

DATUM RODJENJA: 4. Maj, 1987, Arenys De Mar (Spanija)

NACIONALNOST: Spanija

NASTUP ZA REPREZENTACIJU: 26

POZICIJA: Vezni red

PREDHODNI KLUBOVI: Barcelona

DOSAO U ARSENAL: 11. septembar 2003

BIOGRAFIJA:


Cesc Fabregas je poceo karijeru trenirajuci u spanskoj Barceloni ali je potpisao za Arsenal u julu 2003.
U Barceloni je igrao najvise kao defanzivni vezni,takodjer je bio i dobar strijelac nekada pogadjajuci i vise od 30 puta u sezoni.Uprkos tome nije igrao u prvoj postavi tima iz Katalonije.Osjecajuci da ce biti ogranicen u tome da zaigra u prvoj postavi odlucio je da se pridruzi Arsenalu potpisujuci za Arsenal 11. septembra 2003.Zivot u Londonu mu je u pocetku bio tezak no uskoro se sprijateljio sa kolegom iz kluba Philippe Senderosom koji mu pomaze da se snadje.

U pocetku doveden u Arsenal kao mladic koji ce se sporo razvijati preko Liga kupa Fabregas se neocekivano razvio u Arsenalovog centralnog veznog nakon povreda timskih kolega Patricka Vieire,Gilberta silve i Edua tokom sezone 2004-05.Fabregas najcesce igra kao playmaker i njegovo najjace oruzje je dodavanje.Kao jedan od najboljih mladih talenata danasnjice on je vitalan dio Arsenalovog prvog tima,donoseci viziju,kreativnost i nesebicnost u Arsenalovu zapletenu igru pasova,pri tome pokazujuci zrelost koja nadilazi njegove godine.

Zahvaljujuci igri u prvom timu u ranim godinama zivota Cesc je srusio nekoliko klubskih rekorda dobijajuci reputaciju tehnicki nadarenog igraca,odlicnog asistenta i jednog od glavnih komponenti u Arsenalovoj pocetnoj postavi.

Debitirao je 23. oktobra 2003 u Liga kupu protiv Rotherham Uniteda sa cime je postao najmladji igrac ikada u Arsenalovom prvom timu.Tada je imao 16 godina i 177 dana.Poslije toga je postao najmladji igrac koji je postigao gol u Arsenalovoj historiji,takodjer u Liga kupu protiv Wolvesa.

Kao rezultat njegovih dobrih igara u klubu uslijedio je poziv u reprezentaciju Spanije za koju je igrao i na Svjetskom prvenstvu 2006 godine a na spisku je i za naredno Evropsko Prvenstvo 2008. Prosle sezone je postao glavno ime Arsenala nakon odlaska Thierry Henrya. Sa Spanijom postao evropski prvak.

MostWanted
11-01-2009, 12:37 PM
Katalonski ponos



Hansa Gampera, Švicarca iz Winterthura možemo nazvati ocem Barcelone. Hans koji je prije svog dolaska u Španjolsku igrao nogomet u švicarskom Excelsioru nije mogao bez omiljenog sporta u novoj domovini.
FC Barcelona je veliki svjetski klub koji je imao tu nesreću da raste u sjeni Real Madrida. Jer klub u čijim vitrinama stoji čak deset europskih trofeja, sedamnaest nacionalnih prvenstava i 24 osvojena kupa u bilo kojoj zemlji bi bio nedostižan. Ali u Španjolskoj ne. Kraljevski klub mora biti bolji, pa makar i prisilnim metodama koje je svojevremeno upotrebljavao Francov režim. Zabrana katalonskog jezika, uništavanje knjiga na katalonskom, preimenovanje ulica samo su jačali narodni bunt koji je najžešće ispoljavan na Barcinim utakmicama. Barcelona je klub koji ima najčvršću vezu sa svojim navijačima, klub koji ima najviše registriranih članova (120.000) i čiji je ogromni stadion uvijek dupke pun. Najpoznatiji Barcin član bio je Papa Ivan Pavao II. Barcelona je uz Real Madrid i Athletic Bilbao jedini klub koji nastupa u elitnom španjolskom natjecanju od njenog osnutka, klub koji od 1957. godine redovito nastupa u nekom od europskih natjecanja. Iz tog razloga su se prije par godina prijavili za nastup u Intertoto kupu kroz koji bi stigli do Kupa UEFA, jer takvu tradiciju nije dozvoljeno kvariti.

Barcini korijeni

Hansa Gampera, Švicarca iz Winterthura možemo nazvati ocem Barcelone. Hans koji je prije svog dolaska u Španjolsku igrao nogomet u švicarskom Excelsioru nije mogao bez omiljenog sporta u novoj domovini. Dao je oglas u sportske novine s ciljem pronalaska istomišljenika koji bi sudjelovali u osnivanju i igranju za novi klub. Tako je 1899. godine rođena Barcelona.
On je zaslužan za grb kluba čije su boje bile spoj boja katalonske zastave i Gamperovog bivšeg kluba Excelsiora (Basela). Od samog početka Barcini igrači nastupaju u plavocrvenoj kombinaciji na dresu, a po boji dresova su i dobili nadimak blaugrana.


Klub čiji je najbolji igrač bio upravo Gamper prvu utakmicu odigrao je protiv skupine Engleza i izgubio 1:0. Prvi veliki derbi protiv Reala riješili su u svoju korist. Bilo je to davne1905. godine. Prvih dvadeset godina seljakali su se na nekoliko manjih stadiona, sve dok 1922. godine nisu napravili svoj El camp del Corts poznatiji kao Katedrala nogometa, kapaciteta 35000 mjesta kasnije proširenih na 60000.

Do 1929. godine, godine osnutka Primere osvojili su pet titula prvaka Španjolske. Navedene godine osniva se profesionalna liga koja broji deset članova, a Katalonci su upamćeni kao prvi klub koji je osvojio Primeru.
Za vrijeme španjolskog građanskog rata Franco zabranjuje nogometne utakmice, a kasnije sve čini da bi oslabio Barcelonu. Njegovi vojnici ubijaju Barcinog predsjednika Josepa Sunola, i postavljaju novoga, a klub spada na samo 3500 članova. Najpoznatiji igrači koji su nastupali u dresu Barcelone do 2. svjetskog rata bili su legendarni golman Ricardo Zamora i Urugvajac Hector Scarone.

Camp Nou

Do kraja četrdesetih osvajaju tri naslova španjolskog prvaka, a 1950. godine dolaskom Mađara Ladislava Kubale započinje nova era katalonskog kluba. I dalje se za nastupe Barce tražila karta više, a 60000 mjesta bilo je premalo za kibice koje su oduševljavali Kubalini grandiozni nastupi. Ponovno se javila potreba za novim, većim stadionom. Tako se 1952. godine rodio Camp Nou, jedan od najvećih i najljepših europskih nogometnih hramova. Travnjakom Camp Noua trčala su najveća imena svjetskog nogometa. Mađari Kubala, Kocsis i Czibor, Nizozemci Johan Cruyff, Neeskens, Koeman, Kluivert, Overmars, mali zeleni Diego Maradona, njemački plavi anđeo Bernd Schuster, Danac Michael Laudrup, Bugarin Hristo Stoitchkov, Romario, Ronaldo, Rivaldo, Figo...i desetine drugih fantastičnih igrača. Pedesetih i šezdesetih godina (za vrijeme najboljeg Reala) Barca je osuđena na samo četiri titule prvaka, sedam Copa del Rey, a na europskoj sceni osvajali su tri puta Kup velesajamskih gradova (Kup UEFA). Kup pobjednika Kupova uzimali su četiri puta, a na krov Europe popeli su se tek nakon dva neuspješna pokušaja 1992. godine pod vodstvom trenera Johana Cruyffa na engleskom Wembleyu. Pobjednički pogodak postigao je topovskim udarcem Nizozemac Ronald Koeman. Cruyff ih je doveo i do četiri uzastopna naslova prvaka Španjolske, a Leteći Nizozemac i dan danas posjeduje božanski status među navijačima katalonskog kluba. Sa još dvije Primere zaokružili su uspjehe u dvadesetom stoljeću, a u ovom uknjižili još jednu Primeru i što je važnije stvorili Dream Team s kojim realno mogu očekivati velike uspjehe u bliskoj budućnosti.
Za Katalonce je Barca više od nogometnog kluba, ona je simbol otpora prema Madridu, a 90000 gledatelja i sada je uobičajena slika na tribinama Nou Campa bilo da je protivnik Santander, Alaves ili omraženi kraljevski Real ili Espanvol.

MostWanted
11-01-2009, 03:31 PM
Kopljanici iz Amsterdama

Amsterdamski Ajax je najuspješniji klub u povijesti nizozemskog nogometa, i klub koji je kako na domaćoj tako i na internacionalnoj sceni osvojio sve što se osvojiti može, ali isto tako sebi stvorio image kluba koji gaji napadački nogomet ugodan oku gledatelja.

Bogataški klub

Ako prošećete kroz Kalverstraat, najpoznatiju amsterdamsku shopping ulicu obasjanu neonskim reklamama teško da možete zamisliti da je upravo tu 106 godina unazad rođen jedan od najvećih svjetskih nogometnih klubova. Čovjek koji je svoju ideju o formiranju nogometnog kluba podijelio sa svojim kolegama u caffe Oost Indie u Kalverstraat 2 zvao se Floris Stempel. Ime Ajax je preuzeo do kluba koji je djelovao u Amsterdamu između 1893. i 1896. godine ali nije uspio opstati, a ime je jedina odrednica koja povezuje ova dva kluba. Stempel & Co. nisu mogli ni sanjati da će njihov klub proslaviti stoti rođendan kao jedan od najuspješnijih na svijetu, na futurističkom stadionu sagrađenom na jezeru koje 1900. godine bilo kilometrima udaljeno od grada, a danas je predgrađe Amsterdama. Ajax je od samog početka prihvaćen kao pravi amsterdamski klub uz kojeg je odmah stao imućniji dio društva uglavnom židovskog porijekla tako da sve do danas uz svoje ime nosi pridjev židovski klub, aludirajući na njihovo bogatstvo i moć. Do 1911. godine su nastupali u dresovima sa crveno - bijelim prugama, nešto kao u rotterdamske Sparte ili beogradske Crvene Zvezde. Njih su zamijenili bijelim dresom s jednom širokom crvenom prugom po kojima su prepoznatljivi sve do danas.
Za prvog trenera je doveden Irac John Kirwan, bivši igrač Chelsea i Tottenhama. Njegov nasljednik Jack Reynolds, koji je na kormilu kopljanika bio 25 godina i s njima osvojio osam titula prvaka Engleske i jedan Kup stvorio je od Ajaxa (koji je bio prosječan nizozemski klub) nogometnog velikana i kreirao napadački stil igre koji je do danas ostao Ajaxov Trade Mark. Pod njegovim okriljem debitirao je i Rinus Michels, u povijesti zapamćen kao najuspješniji trener u kopljanika, trener čija je vladavina Ajaxom poznata kao zlatna era kopljanika, a posljednji u nizu uspješnih bio je Luis Van Gaal.
Nakon drugog svjetskog rata veliki broj nizozemskih igrača odlazi da igra za novac u Francusku, jer su u domovini i dalje igrali samo za slavu. Kvaliteta ligaškog natjecanja je naglo opala, tako da se pojavila potreba formiranja profesionalne lige koja bi spriječila osipanje igračkog kadra.
U natjecanjima pod okriljem nizozemskog saveza Ajax nema konkurenciju. Osim dvadeset i devet trofeja namijenjenih nizozemskim prvacima osvojili su i petnaest Kupova Nizozemske i pet Super - kupova. Najuspješnija svakako je 1972. godina kada su osvojili prvenstvo, kup, nizozemski Superkup, kao i titule prvaka Europe i Interkontinentalni kup, dakle sva natjecanja u kojima su sudjelovali te godine. Ni moćnom Realu s kraja pedesetih to nikada nije pošlo za rukom.

Svaki pravi navijač kopljanika zna što znači pojam Utakmica u magli (fog game). Ona označava početak ere zlatnog Ajaxa, pobjedu nad Liverpoolom od 5:1 na De Meeru, u utakmici u kojoj je izgleda jedino sudac Sbardella tvrdio da je vidljivost dobra, da se vidi od gola do gola. Johan Cruvff, Ruud Krol, Piet Keizer ....na čelu s trenerom Rinusom Michelsom krenuli su u lov na europski vrh. Prvi šansu za europski vrh mlada momčad kopljanika prokockala je 1969. Godine u finalu protiv AC Milana na Santiago Bernabeu. Naivno su upali u zamku zvanu catenaccio, a rossoneri su iz kontri došli do pobjede 4:1. Prva od tri u nizu titule čekala ih je na londonskom Wembleyu. Protivnik grčki Panathinaikos morao je potpisati kapitulaciju nakon golova Dicka Van Dijka i Arie Haana. Iduće godine istim rezultatom sa rotterdamskog De Kuipa je ispraćen milanski Inter. Trener više nije bio Michels koji je otišao u Barcelonu nego Mađar Stefan Kovacs. Beograd je bio domaćin trećeg finala iz kojeg su kopljanici ispratili Staru damu rezultatom 1:0. Posljednja titula momčadi (1995) koju je vodio trener Van Gaal također je osvojena bez primljenog gola. I ovaj put 1:0 je bilo dovoljno za slavlje. Ovim trofejima treba pribrojiti još jedan osvojen Kup pobjednika kupova (1987) i Kup UEFA (1992).

Ajaxova omladinska škola

Ajaxova omladinska škola sigurno je najpoznatija na svijetu. Većina igrača koji su proslavili klub produkt je Ajaxove omladinske škole. Veliku zaslugu zato imaju njihovi skauti koji imaju odličan njuh za prepoznavanje talentiranih igrača. Odredišta iz kojih stižu obično su bivše nizozemske kolonije ili neke od afričkih zemalja. Rijetko upošljavaju zrele igrače, a kroz povijest najčešće su dovodili Dance ili neke druge sjevernjake. Financijski odlično stoje zbog prodaje istih, tako da uvijek nakon velikih uspjeha Ajaxa treba proći određeno vrijeme da stasa nova generacija (obično svakih desetak godina). Prodaja u velike europske klubove počela je sa Cruyffom i Neeskenskom preko Rijkarda, Van Bastena, Bergkampa, do Kluiverta, Seedorfa, braće de Boer, Reizegera....
Ajax je klub bogate prošlosti, ali u svakom slučaju i klub koji ne treba brinuti za svoju budućnost. Za posjet Areni od njenog otvorenja 1996. godine se traži karta više, po svemu sudeći tako će i ostati.

MostWanted
14-01-2009, 01:28 AM
http://forum.bih.net.ba/attachment.php?attachmentid=2449488&stc=1&d=1231892775
Nerazzurri iz Milana


Inter je od svog osnutka pa do unazad 20 godina svako desetljeće ubirao najmanje jedan scudetto. Devedesete su zato upamćene po uspjesima u Kupu UEFA, a plavocrni su jedini klub koji je čitav vijek proveo među talijanskom nogometnom elitom.
Početkom prošlog stoljeća u Milanu je postojao samo jedan klub: Milan Cricket and Football Club, današnji AC Milan. U ožujku 1908. grupa otpadnika iz AC Milana formira novi klub Football Club Internazionale Milan.

Ovo ime je namjerno odabrano jer je simboliziralo želju osnivača da za klub jednakopravno nastupaju strani igrači kao i Talijani. Čak je i prvi kapetan momčadi bio Švicarac Hernst Manktl. Zlatna, plava i crna su boje u kojima Inter nastupa od samih početaka. Na prvi uspjeh nije trebalo dugo čekati. Dvije godine nakon osnutka osvojen je prvi Scudetto. Drugu titulu prvaka Italije, osvojenu 1920. godine posvetili su kapetanu tima, Virgiliu Fossatiu koji je poginuo je za vrijeme 1. svjetskog rata.

Povijest kontinuiranog uspjeha
Ime Internazionale iritiralo je fašističkog diktatora Benita Musolinija koji ga je promijenio u Ambrosiana Inter i pod tim imenom osvojen je treći Scudetto. Udarna igla Ambrosiane bio je Giuseppe Meazza koji se kroz povijest istakao kao vjerojatno najveći igrač Intera. Do 1947. godine (kada je okačio kopačke o klin) odigrao je 408 utakmica u dresu nerazzurra i postigao 287 golova. Umro je 1979. godine, a godinu kasnije milanski stadion San Siro je počašćen njegovim imenom.

Pod imenom Ambrosiana Inter je u još dva navrata bio najbolji na Čizmi, a padom fašističke vlasti nakon 2. svjetskog rata klub vraća svoje izvorno ime. Da je momčad igrala u konstantno dobroj formi dokazuju i šesti i sedmi Scudetto osvojeni 1953. i 1954. godine u kojem su glavne role odigrali strani igrači: Šved Skoglund, Nizozemac Wilkes i Mađar Nyers, a tko pedesetih godina u momčadi nije imao nijednog igrača mađarske Lake konjice nije se ni mogao nadati značajnijim uspjesima.

U to vrijeme na mjesto predsjednika kluba dolazi Angelo Moratti, otac današnjeg predsjednika Massima, a za ovaj klub počinje era najvećih uspjeha poznata i pod imenom Morattijeva era. Na čelu s trenerom Heleniom Herrerom i igračem Sandrom Mazzolom osvajaju tri scudetta (1964., 1965. i 1966.) od kojih im je ovaj posljednji, deseti, osigurao zlatnu zvijezdu na dresovima s kojom se još samo mogu pohvaliti njihovi gradski rivali u crvenocrnim dresovima te Stara dama iz Torina (dvije).

Izumitelji cateneccia
Svoju snagu Inter demonstrira na europskom i svjetskom planu, i to uzastopno 1964. i 1965. godine. Protivnici su bili u to vrijeme dva najbolja i najtrofejnija europska kluba Real Madrid i Benfica, a za svjetsku titulu oba puta ceh je platio argentinski Independiente. Još dva puta su igrali u finalima, ali više sreće su imali Celtic i Ajax. Za ovakve uspjehe mogu uvelike zahvaliti svom patentu nazvanom catenaccio, koji je kasnije postao sinonim za stil igre kakav često preferiraju klubovi s Apenina.

Niti sedamdesetih godina ne ostaju bez trofeja. Dva puta prvaci Italije i dva talijanska Kupa (od ukupno tri) ipak su zadovoljili apetite navijača naviknutih na uspjehe. Razdoblje osamdesetih godina po imenima koja su nastupala za nerazzure trebalo je biti najuspješnije u klupskoj povijesti. Altobelli, Bergomi, Brehme, Mattheaus. Klinsmann i.t.d. zadužili su klub samo jednim scudettom doduše nadmoćno osvojenim 1989. godine.

Scudetto preuzet od Juventusa
To je bio trinaesti scudetto u njihovim vitrinama nakon čega je uslijedilo dugo sušno razdoblje koje je okončano 2006. godine zahvaljujući aferi Calciopoli zbog koje im je Juventus bio prinuđen predati Scudetto. I naredne dvije sezone Inter je predvođen trenerom Mancinijem osvajao titulu talijanskog prvaka, a klub mu se zahvalio ostavkom zbog izostanka uspjeha na europskoj sceni.

Inter je od svog osnutka pa sve do devedesetih godina prošlog stoljeća svako desetljeće ubirao najmanje jedan scudetto. Devedesete su zato upamćene po uspjesima u Kupu UEFA. Tri trijumfa u ovom natjecanju podatak je koji ulijeva strahopoštovanje. Osim (očekivane) pobjede nad bečkom Austrijom posebno su im dragi uspjesi protiv rimske Rome i Lazia u finalima istog natjecanja.

Inter je kroz svoju povijest poznat kao klub koji troši ogromne novce na zvučna pojačanja. Taj trend je još više raširio sadašnji predsjednik Massimo Moratti koji ne žali ulagati novce u momčad. Vieri, Crespo, Recoba, Figo, Cannavaro, Vieira, Ibrahimović...samo su neki od nogometaša koja su posljednjih godina nastupala (ili još nastupaju) za Inter

Derby della Madonina
Veliko rivalstvo Intera i Milana nekada je važnije i od samog uspjeha, a od dosadašnjih više od 170 susreta Inter je bio za nijansu uspješniji. U ovim susretima obično nema favorita i nikada ga nije ni bilo. Samo je jedno uvijek sigurno. Stadion Giuseppe Meazza će biti pun kao i uvijek, a tribina Curva Nord biće obojena u plavo - crne boje Intera.

Inter od svog osnutka 1908. godine nikada nije ispao iz Serie A što je podatak kojim se nijedna druga momčad ne može pohvaliti. Donedavno je mogao još samo veliki Juventus koji je za zelenim stolom prije par sezona ipak morao preuzeti vizu za Serie B.

Curva Nord diše za Inter
Prva organizirana skupina navijača Intera okupila se daleke 1969. godine pod imenom Boys San čime spadaju među najstarije navijačke skupine na Apeninima. Iste godine osnovani su Ultras Granata (Torino), Ultras Tito (Sampdoria) dok su Milanovi Fosse dei Leoni osnovani godinu ranije.

Navijači Intera pozicionirani su na sjevernoj tribini (Curva Nord) stadiona Giuseppe Meazza i sastoje se od pet, nazovimo ih, podgrupa. Prva, ujedno i liderska su već spomenuti Boys San koji se nalaze centralno na tribini, a zauzimaju značajno mjesto i u povijesti talijanskih Ultrasa. Lijevo od njih nalaze se Vikinzi koji pod tim imenom već 25 godina bodre Inter. Irriducibilli, osim što se nalaze na desnom dijelu tribine poznati su i po svojoj ultra - desničarskoj političkoj orjentaciji. Tu su i Ultrasi koji su također jedna od starijih navijačkih skupina (1975.) Posljednja peta skupina su Brianza Alcolica koji od 1985. bodri nerazzure vođena duhovitom krilaticom You’ll never drink alone!

M|RZA
14-01-2009, 01:59 AM
FC BARCELONA

2449489

Futbol Club Barcelona je slavni španski klub iz grada Barcelone, pokrajine Katalonije. Klub je utemeljen 1899. godine od švicarskog poduzetnika Hansa (Joana) Gampera te je od onda postao katalonska sportska institucija s geslom Més que un club u prijevodu više od kluba. Barcelona je veliko sportsko društvo ali najpoznatiji je nogometni klub. Nadimak kluba je Barça ili Blaugrana (plavo-crveni).
Klub utakmice igra na stadionu Camp Nou, kapaciteta 98 772 gledalaca. Barcelona je klub sa najviše članova na svijetu, 156 366. Posjeduje vlastitu banku i radio stanicu. Jedan je od najbogatijih klubova na svijetu.
Barcelona je jedan od najuspješnijih nogometnih klubova na svijetu. Prvaci španije La Lige bili su 18 puta zadnji puta 2006. godine. Pobjednici Copa del Rey ili španskog kupa bili su 24 puta što je najviše od svih španskih klubova. Klub je dva puta osvojio UEFA-inu Ligu prvaka.

Nogometni klub
Najpoznatiji dio sportskog društva FC Barcelona je svakako nogometni klub, koji je jedan od najslavnijih nogometnih klubova.FC Barcelona je još poznata pod imenom Barça. Tradicionalni protivnici Barcelone su Real Madrid (najveći derbi), Espanyol (gradski suparnici), Valencia, Athletic Bilbao i Atletico Madrid. FC Barcelona je jedini nogometni klub koji je od uvođenja od evropski kupova 1955., svake godine bio sudionik.Ove sezone Barcelona je 12 put sudionik lige prvaka dok je njen največi rival iz Madrida zaobilježio 11 nastupa.Nogometni klub Barcelona je nakon 107 godina bez sponzora na dresu prekinula tu tradiciju te će nositi natpis UNICEF.Barça će svake godine izdvojiti 1,5 mil eura za oboljenu djecu.Barcelona također ima sjajnu nogometnu školu ( La Masia ) iz koje su došli :Puyol,Motta,Xavi,Messi,Valdes, Guardiola,Iniesta.

2449490

Historija

1899 - 1929

Hans Gamper je sam igrao rugby,tenis,golf ali najviše ga je nogomet oduševio. Gamper je sam igrao nogomet u FC Zurich od 1896. - 1898..U listopadu 1898. Gamper seli u Barcelonu da radi kao sportski kolumnist za švicarske novine.Gamper je nakon godinu dana provedeni u Barceloni imao ideju o osnivanju nogometnog kluba zajedno sa 36 protestanata.Tadašnja vlast dopuštalo je samo kršćanstvo i, tako su mnogi igrači i sam Gamper morali napustiti klub.Gamper se međuvremenu oženio za katolkinju i 1909 se vrača u Barcelonu.Gamper je tokom 25 godina vladanja klubom napravio Barcelonu najuspješnjim klubom Pirinejskog poluotoka.U lipnju 1925 za vrijeme prijateljske utakmice u Barceloni Španija himna je izviždana dok su gledatelji pljeskali Britanskoji himni.Gamper je izbačen iz zemlje radi podržavanje katalanstva a,stadion je zatvoren na 6 mjeseci.Svake godine se u čast Gampera u Barceloni igra turnir pod imenom Hans Gamper (Trofeu Joan Gamper)

1929 - 1941

1929 FC Barcelona je postala prvi prvak španske lige (Primera Division). 13.listopada osnivač Barcelone Gamper se upucao u New Yorku.Gamperova smrt imala je velike posljedice u Barceloni.Osim što nisu osvajali pokale padao je i broj članova.Tokom građanskog rata u Španiji od strane Franca ubijen je tadašnji predsjednik Barcelona Josep Sunyol.Početkom vladanja Franca broj članova Barcelone iznosio je 2500.FC Barcelona je morala promijeniti ime na CF Barcelona da zvuči španski. Katalonska zastava na grbu Barcelone se morala skloniti.Stadion je postao mjestu gdje su katalonci mogli govoriti katalonski bez straha.

1943 - 2006

1943 Barcelona je dobila Reala u polufinalnoj utakmici kupa rezultatom 3:0.U uzvratnoj utakmici u Madridu policija je uletila u svlačionicu Barcelone.Policija je prijetila nogometašima Barcelone prisilnim radom.Franco u to vrijeme nije želio imati katalonskog finalista u kupu.Barcelona je utakmicu izgubila rezultatom 11:1 uz četri neopravdana crvena kartona za igrače Barcelone.Nakon poraza Barcelone mržnja katalonaca se povečala prema Madridu.1944 osnovan je prvi Fan - Club a,Josep Samitier se vratio kao trener.U ligaškoj utakmici Barcelona je u Barceloni dobila Reala rezultatom 5:0. 1945 Barcelona je osvojila svoju drugu ligu a broj članova se povećao na 20000. 1946 Barcelona je u zadnjem kolu izgubila od FC Seville. FC Sevilla je osvojila ,ali poslije je utvrđeno da je Sevilla koristila igrača koji nije imao dopuštenje za tu utakmicu. Sevilla je samo kažnjena novčanom kaznom.Barcelona je osvojila dva zaredom španska prvenstva od 1948 do 1949. U lipnju 1950 Barcelona je uspjela dovest Ladislausa Kubalu.Pod režijom Kubale sezone 1951-52 Barcelona je uspjela osvojiti svih pet mogućih službenih naslova.Ta sezona u Barceloni je još poznata pod imenom sezona pet pokala(Barça de les Cinc Copes).1953 Kubala je predvodio Barçu do šestog naslova prvaka španske .Godine 1953 Barça je uspjela dovest još jednu zvijezdu Luisa Suareza koji je do danas jedini španac koji je osvojio nagradu za najboljeg evropskog igrača godine.Luisa Suareza se smatra kao najboljim špancem svih vremena.1953 Barcelona je zapazila Alfreda Di Stefana.Barça je s njim stupila u kontakt i uspjeli su ga dovest u Barcelonu.U Barceloni je Di Stefano odigrao pripremne utakmice za Barcelonu.Tadašnji predsjednik Reala Santiago Bernabeu uoćio da je Barcelona prejaka i htjeo je dovest Di Stefana u Madrid.

Tada je nastala svađa između klubova.Svađu je riješio predsjednik saveza Sancho Davila - nećak od bivšeg diktatora Primo de Rivera koji je prije trideset godina zatvorio stadion Barcelone.Na kraju je Di Stefano završio u Madridu.24. rujna 1957 izgrađen je tada i danas najveći stadion Evrope Camp Nou .Kad je Camp Nou bio otvoren imao je kapacitet od 120000 mjesta.Godine 1958 i 1959 Barça osvaja Kup velesajamskih gradova današnji Kup uefa.Sezone 1960 - 61 Barça je došla do svog prvog finala kupa prvaka kojeg je izgubila od Benfice Lisabon rezultatom 2:3.U polufinalu kupa velesajamskih gradova 1965 Barça je došla do polufinala.U polufinalu je igrala tri puta nerješeno s Racing Strassburg.Pošto nije bilo pobjednika nakon tri utakmice Uefa je odlučila baciti novčić u kojem Barcelona nije imala sreću.1968 u finalu španskog kupa u Madridu Barça je igrala protiv Reala.Tu utakmicu je dobila Barça 1:0 ,nakon što je utakmica završila navijači Reala bacali su boce na teren.Od tog dana je zabranjeno unošenje na španske stadione staklene boce.Nakon poraza predsjednik Reala Santiago Bernabeu je hvalio Espanyol Barcelonu činjenicom da klub u kataloniji nosi ime Espanyol.Šestog lipnja 1970 Barelona i Real su se susreli u polufinalu španskog kupa.Barça je vodila 1:0 kad je sudac Guruceta dosudio penal za Real (faul je bio učinjen nekoliko metara izvan 16 metara) i kad je dao crveni karton igraču Barceloni zbog pljeskanja sudačkoj odluki navijači Barcelone su ušli na teren.Posljedica je bila da je policija koristila agresivnost prema navijačima Barcelone stoga se vikalo s tribina: policajci ubojice.Sudac Guruceta je kažnjen a Real je bio u finalu.1971 Barca je osvojila zadnje izdanje kup velesajamskih gradova.1973 Barça je dovela Johana Cruyffa iz Ajaxa.Barcelona je s njim nakon dugi 14 godina osvojila ligu. 17.veljače 1974 Barça predvođena Cruyffom pobijedila je Reala u Madridu rezultatom 5:0.Josep Luis Nunez je 1978 izabran za predsjednika.U svibnju 1979 Barça je dobila Fortunu Dusseldorf u finalu kup pobjednik kupova. 1980 Barca je dovela Bernda Schustera.Broj članova narastao je na 100000. Godine 1982 Barça je osvojila svoj drugi kup pobjednik kupova i izgrađen je Mini - Estadi (kapacitet 15276).Godine 1982 u Barcelonu stigao je Maradona. 1985 Barça je osvojila svoju desetu ligu.Godine 1986 Barça je došla po drugi put do finala kupa prvaka kojeg su izgubili od Steaue u penalima rezultatom 0:2. Johan Cruyff imenovan 1988 za novog trenera.Cruyff je stvorio jednu dobru ekipu koja je imenovana Dream Team. Dream Team je osvojio četiri prvenstva zaredom od 1991 do 1994. 20. svibnja 1992 Barcelona je osvojila prvo izdanje lige prvaka na Wembleyu.U finalu protivnik je bila Sampdoria a gol za pobjedu dao je Koeman u stodesetoj minuti.Nakon pobjede u finalu broj članova se povečao na 108000. Godine 1994 Barça je ponovno došla do finala lige prvaka u kojem su izgubili od AC Milana rezultatom 0:4.1996 Ronaldo je došao u Barcelonu s kojim je Barça osvojila svoj posljednji naslov kup pobjednika kupova.Između 1998-1999 Barça je osvojila dvije lige i jedan evropski superkup pod vodstvom Luisa van Gaala.Godine 2000 Joan Gaspart je postao predsjednik Barcelone.Gaspartova doba nije bilo uspješno klub nije ništa s njim osvojila.Sezone 2003/2004 za novog predsjednika izabran je Joan Laporta.Laport je u klub doveo igrače poput:Eto'a,Ronaldinha,Deca itd.Sezone 2004/2005 Barcelona je osvojila ligu i španski superkup nakon dugog vremena.U sezoni 2005/2006 Barça je obranila svoj naslov u ligi,španskom superkupu i u finalu lige prvaka u Parizu protiv Arsenala dobila 2:1Joan Laporta je godine 2006 ponovno izabran za predsjednika.

M|RZA
14-01-2009, 02:00 AM
Najpoznatiji igrači

* Krankl
* Maradona
* Riquelme
* Saviola
* Anderson
* Evaristo
* Rivaldo
* Romario
* Ronaldinho
* Ronaldo
* Stoitchkov
* Eto'o
* Morera
* Laudrup
* Simonsen
* Lineker
* Litmanen



* Schuster
* Kubala
* Márquez
* Cocu
* Cruyff
* Kluivert
* Koeman
* Neeskens
* Sotil
* Deco
* Figo
* Asensi
* Amor
* Bakero
* Beguiristain
* Cesar
* Hagi



* Luis Enrique
* Ferrer
* Guardiola
* Puyol
* Quini
* Ramallets
* Rexach
* Sadurni
* Samitier
* Sergi
* Urruti
* Valdes
* Velasco
* Zamora
* Zubizarreta
* Larsson
* Rechber Rustu

Nogometni klub Barcelona je jedna od najtrofejnih klubova na svijetu.U trofejnim policama Barcelone se mogu vidjeti svi trofeji koji su se mogli osvojiti osim interkontinentalnog kupa.

FC Barcelona službeni trofeji

* 18x Špansko prvenstvo:

1928/29.,1944/45.,1947/48.,1948/49.,1951/52.,1953/53.,1958/59.,1959/60.,1973/74.,1984/85.,1990/91.,1991/92.,1992/93.,1993/94.,1997/98.,
1998/99., 2004/05.,2005/06

* 24x Copa del Rey: (rekord) 1910.,1912.,1913.,1920.,1922.,1925.,1926.,1928.,19 42.,1951.,1952.,1953.,1957.,1959.,1963.,1968.,1971 .,1978.,1981.,1983.,1988.,1990.,

1997,1998

* 7x španski superkup: (rekord)

1983.,1991.,1992.,1994.,1996.,2005.,2006

* 2x Liga kup:1982.,1986 (rekord)
* 4x Copa oro Argentina/Copa Eva Duarte: (rekord)

1945.,1949.,1952.,1953

* 2x Liga prvaka:

1992.,2006

* 4x Kup uefa/kup velesajamskih gradova: (rekord)

1958.,1960.,1966.,1971

* 2x Evropski superkup:1992.,1997
* 4x Kup pobjednik kupova: (rekord)

1979.,1982.,1989.,1997

* 2x Copa Latina (rekord)

1949.,1952

* 2x Copa Martini Rossi: (rekord)

1952.,1953

* 4x Copa Pirineos: (rekord)

1910.,1911.,1912.,1913

* 1x Pequena del Mundo:

1957

Katalonski trofeji: [uredi]

* 4x Katalonski kup:2000.,2004.,2005.,2007.
* 1x Kup Macaya:1902
* 1x Kup Barcelona:1903
* 21x Prvenstvo katalonije:1905.,1909.,1910.,1911.,1913.,1916.,191 9.,1920.,1921.,1922.,1924.,1925.,

1926.,1927.,1928.,1930.,1931.,1932.,1935.,1936.,19 38.,

* 1x Liga katalonska:1938
* 2x Copa Generalitat:1991.,1993

Turneje koje se još igraju:

* 31x Trofej Joan Gamper:1966.,1967.,1968.,1969.,1971.,1973.,1974.,1 975.,1976.,1977.,1979.,1980.,1983.,1984.,1985.,

1986.,1988.,1990.,1991.,1992.,1995.,1996.,1997.,19 98.,1999.,2000.,2001.,2002.,2003.,2004.,2006

* 5x Trofeo Teresa Herrera:1948.,1951.,1972.,1990.,1993
* 3x Trofeo Ramon de Carranza:1961.,1962.,2005
* 1x Trofeo Ciutat de Barcelona: 1989
* 5x Trofeo Ciutat de Palma:1969.,1974.,1976.,1980.,1981
* 1x Trofeo Valencia Naranja:1987
* 4x Trofeo Ciudad de la Linea:1985.,1991.,1995.,2000
* 1x Trofeo Costa del Sol:1977
* 1X Trofeo Festa dELX: 1970
* 4x Copa Duward:1952.,1956.,1959.,1960
* 1x Liga Mediterana:1937
* 1x Campenato Superregional Aragon-Catalunya-Valencia :1926
* 1x Campenato Superregional Catalunya -Murcia-Valencia:1927
* 1x Campenato Superregional Aragon-Catalunya-Pais Vasco:1928

MostWanted
17-01-2009, 01:27 AM
http://forum.bih.net.ba/attachment.php?attachmentid=2449713&stc=1&d=1232151916



Klub lučkih radnika


Crveno - bijeli su svoje ime dobili po južnom dijelu Rotterdama (Feijenoordu) koji je nazvan po jednom otočiću u rijeci Meise. Klub se zove Feyenoord od 1912. godine kada osvajaju i svoj prvi trofej Concordian Kup.
Najveća europska luka i drugi po veličini nizozemski grad Rotterdam dom je nogometnog kluba Feyenoord, koji je uz Ajax važi za najbolji nizozemski nogometni proizvod. Osnovala ga je 1908. godine grupica mladića koja je loptala na jednom trgu u blizini Wilhelmina crkve u južnom dijelu Rotterdama. Inače to je lučki dio grada u blizini rijeke Meuse, a novi klub Wilhelmina odmah je bio prihvaćen od strane lučkih radnika Rotterdama i od samog rođenja priskrbio sebi epitet radničkog kluba. Isti grad je obitavalište još dva nogometna kluba, Sparte i Excelsiora koji je Feyenoordov satelitski klub, u kojem se kale mlađi i još nepotvrđeni nogometaši Feyenoorda. Rijetki susreti koje odigravaju (jer Excelsior obično obitava u drugoj ligi) redovito završavaju pobjedama Feyenoorda.


Europski uspjesi
Crveno - bijeli su svoje ime dobili po južnom dijelu Rotterdama (Feijenoordu) koji je nazvan po jednom otočiću u rijeci Meise nazvanom po Feye van der Doesu, Feye's oord (Feyevo mjesto). Klub se zove Feyenoord od 1912. godine. Iste godine počinju nastupati u crveno - bijelim dresovima i crnim šorcevima i osvajaju prvi trofej Concordian Kup. Pet godina kasnije ulaze u prvu ligu gdje ostaju sve do danas. Na prvi trofej prvaka Nizozemske čekaju do 1924. godine i do početka drugog svjetskog rata osvajaju ih pet. Stadion De Kuip, monumentalno sportsko zdanje izgrađeno je 1936. godine i najveći je nizozemski stadion kapaciteta 65000 gledatelja. lako je Rotterdam znatno devastiran za vrijeme rata De Kuip je prošao bez ogrebotine. Feyenoord pada na niske grane tijekom pedesetih godina XX stoljeća, a već 1960. godine osvajaju drugo mjesto u nacionalnom prvenstvu i nagovještavaju zlatno doba rotterdamskog nogometa. Iz te dekade izlaze s četiri osvojena prvenstva Nizozemske i 1970. godine nastupaju u tadašnjem Kupu prvaka. Pod dirigentskom palicom austrijskog stručnjaka Ernsta Happela, momčad predvođena kvartetom sjajnih nogometaša (Israel, Jensen, van Hanegem i centarfor Šved Kindvall) postaje najbolja europska momčad i prva nizozemska momčad koja je osvojila prestižni trofej. Arena - milanski Giussepe Meazza stadion, protivnik škotski Celtic. Nakon 1:1 u regularnom dijelu, Uwe Kindvall donosi pobjedu Nizozemcima. Pobjednički pohod nastavljaju eliminacijom argentinskog Independientea u borbi za trofej najboljeg svjetskog kluba, ali ih već na jesen iz oblaka na zemlju spušta rumunjski UT Arad eliminiravši ih u prvom kolu Kupa prvaka i tako na jedan dan postaju slavni.
Kup UEFA osvajaju dva puta, prvi prije skoro trideset godina kada su nakon dvije utakmice bili bolji od londonskog Tottenhama. Ovaj posljednji je još slađi pošto je izvojevan na svom De Kuipu. Svladana je favorizirana dortmundska Borrussia.
Za vrijeme svoje skoro stoljetne povijesti Feyenoord je osvojio 15 titula prvaka Nizozemske, 10 kupova i 2 superkupa. Interesantno je da su 1984. godine prvenstvo osvojili predvođeni Ajaxovom i svjetskom nogometnom legendom Johanom Crujffom, koji je po mišljenju tadašnjih Ajaxovih čelnika bio prestar za kopljanike. Johan ih je razuvjerio.


Radnici protiv umjetnika
Jedini nizozemski klub uspješniji od Feyenoorda je amsterdamski Ajax. Ne spomenuti rivalitet koji vlada između ova dva kluba jednako je kao ostaviti ovu priču nedovršenom. Navijači ova dva kluba se slažu samo u jednom da je ogled njihovih ljubimaca jedini pravi derbi u Nizozemskoj, i da se onaj protiv PSV Eindhovena ne može svrstati rame uz rame s ovim. Prije svega Feyenoord i Ajax su dva najtrofejnija kluba, Rotterdam i Amsterdam su najveći nizozemski gradovi, ali s veoma različitom poviješću i strukturom stanovništva. Kao što smo rekli Rotterdam je lučki grad, grad radničke klase dok je Amsterdam grad bogatih biznismena, uglavnom Židova, a u novije vrijeme Amsterdam je centar dekadentnih i arogantnih umjetnika. l sam klub Ajax nosi nadimke poput klub bogataša i židovski klub. Rotterdamski humorist Jules Deelder (inače navijač Sparte) je jednom izjavio kako novac zarađen u radničkom Rotterdamu preko glavnog grada Haaga završava u džepovima bogatih amsterdamskih Židova.
Nedvojbeno je da kopljanici imaju više trofeja u svojim vitrinama, da su nešto uspješniji u međusobnim dvobojima, da su dali više poznatih igrača za Oranje, (Van Basten, Rijkaard, Begkamp, Gullit i Cruyff). Navijači Feyenoorda govore da nije sve u zlatu i osvojenim pokalima (malo se tješe), govoreći kako su oni mnogo bolji navijači od Ajaxovih. Istina je da Het Legion (Feyenoordova navijačka skupina) najglasnija i najveća navijačka skupina u Nizozemskoj, što dokazuju navijanjem u nogometnom De Kuip hramu, građenom po uzoru na engleske stadione Arsenala i Crystal Palacea. Himna stadiona je I will survive koju se može čuti nakon svakog postignutog gola Feyenoorda na De Kuipu. Najpoznatiji okršaj Ajaxovih i Feyenoordovih pristalica dogodio se 1977. koji je doveo do pogibije Carla Picornije, navijača Ajaxa. Ramon Sluiter, nizozemski tenisač vatreni je navijač kluba iz Rotterdama.
Sigurno je da Feyenoord postao respektabilna momčad s kojom ni najveći europski klubovi ne mogu računati na sigurne bodove. Imaju sve više novca i sve više pristalica i ako u dogledno vrijeme ponove Ajaxov uspjeh iz 1995. godine (kada su bili europski prvaci) to neće predstavljati neko preveliko iznenađenje.

MostWanted
21-01-2009, 10:12 PM
UEFA: Šest Španjolaca u momčadi godine

Prema glasovima posjetitelja internet-stranica Europske nogometne federacije (UEFA) formirana je najbolja europska momčad za 2008. godinu...

Program je registrirao 3.3 milijuna glasova, za koje je zaslužno oko 256.000 registriranih članova.

Titulu trenera godine tako je zaslužio menadžer Manchester Uniteda Alex Ferguson. Na terenu pak dominiraju Španjolci, pobjednici Eura u Austriji i Švicarskoj. Među najboljih 11 čak su šestorica.

U najboljih 11 igrača koji trenutačno igraju u Europi samo je jedan Južnoamerikanac, Argentinac Leo Messi.

Barcelona je dala trojicu svojih predstavnika, a Bayern München dvojicu.

Među kandidatima za UEFA-inu momčad sezone na poziciji ofenzivnog veznjaka bio je i Hrvat Luka Modrić. Njegovo je mjesto, međutim, zauzeo španjolski veznjak Arsenala Cesc Fabregas.

Uefa.com, idealna momčad 2008. godine:

Iker Casillas (Real Madrid CF / Španjolska); Sergio Ramos (Real Madrid CF / Španjolska), John Terry (Chelsea FC / Engleska), Carles Puyol (FC Barcelona / Španjolska), Philipp Lahm (FC Bayern München / Njemačka); Cristiano Ronaldo (Manchester United FC / Portugal), Xavi Hernández (FC Barcelona / Španjolska), Cesc Fŕbregas (Arsenal FC / Španjolska), Franck Ribéry (FC Bayern München / Francuska); Lionel Messi (FC Barcelona / Argentina), Fernando Torres (Liverpool FC / Španjolska).

Trener: Sir Alex Ferguson (Manchester United FC).

MostWanted
24-01-2009, 01:46 AM
Veliki Alfredo
Za Alfreda di Stefana kažu da je bio najbolji all round igrač svih vremena. Ovaj Argentinac je ostao upamćen po svojoj sposobnosti da odigra fantastično na bilo kojoj poziciji, iako je njegovo pravo mjesto bilo u veznom redu nerijetko se stavljao u ulogu centarfora, ali je odlično obavljao i obrambene zadaće.
Rapsodija u bijelom
Za Alfreda di Stefana kažu da je bio najbolji all round igrač svih vremena. Ovaj Argentinac je ostao upamćen po svojoj sposobnosti da odigra fantastično na bilo kojoj poziciji, iako je njegovo pravo mjesto bilo u veznom redu nerijetko se stavljao u ulogu centarfora, ali je odlično obavljao i obrambene zadaće. Osim besprijekornog vladanja loptom bio je i fizički vrlo dobro pripremljen tako da je i sa 40 godina bio u stanju bez problema odigrati svih 90 minuta. Najbolji igrač u povijesti madridskog kraljevskog kluba s kojim je osvojio nedostižnih pet titula prvaka Europe za redom.

Legenda kraljevskog kluba

Poznato nam je da Argentina prepuna ljudi talijanskog porijekla. Jedan od takvih je i Alfredo di Stefano. Rođen je 4.srpnja 1926.godine u predgrađu Buenos Airesa. Bio je najstarije dijete u obitelji farmera i vrlo je rano počeo raditi. Unatoč teškom djetinjstvu Alfredo nikada nije zapostavljao nogomet, a težak rad ga je samo razvio i očvrsnuo tako da je bio svojevremeno jedan od najjačih igrača lige. Sa petnaest godina pridružuje se najtrofejnijoj argentinskoj momčadi, River Plateu, u kojem već godinu kasnije debitira za prvi tim. Odatle biva posuđen Huracanu, gdje igra odlično i pogotkom odlučuje utakmicu upravo protiv svog Rivera. U argentinskom prvenstvu ima fantastičan prosjek od skoro jednog gola po utakmici i već u 21.- oj godini debitira za gauchose na Copa America (prvenstvu Južne Amerike) koje Argentinci osvajaju što je ujedno i najveći uspjeh Di Stefana na reprezentativnom nivou.

Nakon štrajka nogometaša u Argentini 1949. godine veliki broj ih odlazi u kolumbijsku piratsku Di Mayor ligu zbog toga što je kolumbijski savez nije priznavao FIFU i gdje se nisu oporezivali transferi igrača tako da su klubovi mogli ponuditi veće novčane iznose nogometašima. Di Stefano se pridružio Millionariosu iz Bogote u kojem je igrao sa svojim zemljakom, kasnije suigračem iz Reala Hectorom Rialom.

Za samo četiri godine napravio je od milijunaša veliki klub, osvojili su četiri titule prvaka Kolumbije, a od sebe najboljeg strijelca kluba svih vremena. Di Stefano je izrastao u najboljeg igrača Južne Amerike i kao takav je u zrelim nogometnim godinama (27) prešao u kraljevski klub iz Madrida od kojeg je u slijedećih deset godina napravio najveći klub u povijesti nogometa.

1953. godine Millionarios igra utakmicu protiv Reala na madridskom Chamartinu, gdje predsjednik Reala Santiago Bernabeu oduševljen Alfredovom igrom vidi u njemu čovjeka oko kojega će stvoriti momčad koja će pokoriti nogometni svijet. Kako je njihov Ijuti rival Barcelona već kontaktirala sa River Plateom, Bernabeu šalje sekretara kluba Raimonda Sapportu da pregovara direktno sa Millionariosima o prelasku Di Stefana u madridski klub. Dogovor je bio da Di Stefano igra sezonu u Realu, zatim sezonu u Barceloni. Katalonci nisu bili impresionirani njegovim nastupima u bijelom dresu pa su svoj dio odlučili prodati Juventusu, ali Di Stefano te ne prihvaća te Real otkupljuje Barcelonin dio i Alfredo ostaje u vlasništvu Reala za smiješnih 70.000$. Te sezone (53/54) Real kroz cilj prolazi za prsa ispred Barcelone, a Di Stefano na tronu najboljeg igrača Španjolske smjenjuje Barcinog Kubalu. Te godine kreće i prva sezona Kupa prvaka, a ujedno i era vladavine najbolje svjetske momčadi.

Pet puta na krovu Europe

U periodu od 1956.-1961 kraljevski klub se pet puta u nizu penje na krov Europe. U prvom finalu mušterije su im Francuzi iz Reimsa predvođeni fantastičnim Raymondom Kopom. Iduće sezone u svoje redove dovode tog istog Kopu, a u finalu pobjeđuju talijansku Fiorentinu 2:0. Također osvajaju domaće prvenstvo, a Alfredo di Stefano te '57 godine po prvi puta biva proglašen najboljim igračem Europe. Godinu kasnije su jači još za Urugvajca Santamariu. Njihov protivnik Milan predvođen Schiaffinom, Liedholmom i Cesare Maldinijem ipak je kapitulirao nakon pogotka Di Stefana za Realovu pobjedu 3:2.

1959. godine Realovoj legiji stranaca Di Stefano i Rial (Argentina), Santamaria (Urugvaj), Kopa (Francuska) pridružuju se još dva van serijska igrača Didi (Brazil) i Puškaš (Mađarska). Zajedno sa Španjolcem Gentom sačinjavali su dream team kojemu nije ravan nijedan kasnije. Četvrto finale u nizu je opet pogubno za Reims, čija je najveća zvijezda Fontaine - najbolji strijelac SP 1958 u Švedskoj. Di Stefano je te iste '59. godine po drugi puta proglašen najboljim igraćem Europe. Zadnje u nizu, ali sigurno najzanimljivije je ono iz 1960. godine kada na krcatom Hampden Parku sa uvjerljivih 7:3 ponižavaju frankfurtski Eintracht, koji je u polufinalu bio bolji od Glasgovv Rangers čak 12:4. Finale je svakako ostalo upamćeno i po četiri gola koje je postigao Alfredo di Stefano. Jedini trofej koji je nedostajao u Di Stefanovoj riznici je bio Interkontinentalni kup. Njega su osvojili nakon dvije utakmice protiv urugvajskog Penarola. U svih pet finala Kupa prvaka, kao i u interkontinentalnom kupu Alfredo je zabijao makar po jedan zgoditak.

Prezasićeni trofejima, sa europskog trona prva ih skida lisabonska Benfica predvođena Eusebiom, a u sljedećem finalu i milanski Inter. Era dream teama najuspješnijeg predsjednika Real Madrida svih vremena je završena, a Realov Chamartin stadion je kasnije nazvan (i sada se zove) po legendarnom predsjedniku Santiago Bernabeu. Posljednja igračka stanica za Di Stefana je grad Barcelona, klub Espanyol, gdje nakon dvogodišnjeg igranja karijeru završava 1966. godine.

lako je u klupskoj karijeri osvojio sve što se osvojiti može, posljednju priliku na reprezentativnoj razini je propustio na SP 1962. godine, kada ga je ozljeda spriječila u nastupu za svoju novu domovinu - Španjolsku.

Okušao se i u trenerskim vodama. Vodio je momčadi Boca Juniors, River Plate, Valencie, Sporting Lisabon i kratak period Real Madrid.

Kakav je to igrač bio najbolje govore riječi velikog Maradone: Ne znam da li sam bio bolji igrač od Pelea, ali sam siguran da Di Stefano jeste.
http://forum.bih.net.ba/attachment.php?attachmentid=2450297&stc=1&d=1232757940

MostWanted
24-01-2009, 08:08 PM
Jedan je Hase


U noći između 24. i 25. januara 1987. godine prestalo je kucati srce velike bh. nogometne legende Asima Ferhatovića Haseta.
Jedan je Hase, Miljenko Jergović

Neki je Dubrovčanin 1960. godine stigao u Sarajevo studirati pravo. A sigurno u to vrijeme nije bio jedini.

Tih se godina govorilo da Dubrovnik gravitira Sarajevu, isto kao što Banja Luka gravitira Zagrebu, a Tuzla Beogradu. E, tom Dubrovčaninu se bilo nešto stužilo čim bi Sarajevo pokrile one teške novembarske magle, guste kao vrhnje, pavlaka i mileram zajedno.

Uhvatila ga nostalgija za Gradom (a Dubrovčanin i kad je u Parizu ili Londonu samo jedno mjesto zove Gradom!). A onda, došao još gori decembar, još gušće magle i onaj grozni vonj ćumura Kreka & Banovići koji nosnice Sarajlija sa stažom više i ne osjete.

U dotadašnjem životu Dubrovčanin nije bio vjernik, ali je u času povjerovao kako nekog boga ipak ima čim je u stanju čovjeka iz Grada poslati u Sarajevo, pa je otišao na ponoćku. Katedrala je bila puna svijeta, od čega dvije četvrtine znatiželjnika i po četvrtina policajaca u civilu i vjernika.

Misa je tekla po planu i programu te u skladu s društveno proklamiranom slobodom vjeroispovijesti, sve dok nadbiskup nije izgovorio formulu: Bog je jedan. Tada se oteo glas iz mase: A ime mu je Asim Ferhatović - Hase!

Trideset i pet godina kasnije Dubrovčanin je već bio u penziji, gledao je Sarajevo na televiziji i pokušavao razbiti krvave prizore smrti mantrajući formulu: Bog je jedan. Ime mu je Asim Ferhatović - Hase. Ako ima Boga, kojem nije ime Asim Ferhatović - Hase, prihvatio je tu dubrovačku suznu nježnost za Sarajevo i pomogao Amerikancima da se dadnu u pamet i izmisle mir.

Asim Ferhatović imao je još jedan nadimak - Slino. U vrijeme kada se naša historija događala, dakle u vrijeme onih rođenih šezdeset-i-neke, on je bio vlasnik ćevabdžinice 9 i glavni junak jedne pjesme. Pjesma, međutim, nije pjevala o njemu, nego o sasvim drugom čovjeku, drugu Titu. Kakav je Asim Ferhatović bio nogometaš, pričali su pedesetogodišnjaci koji, u pravilu, više i nisu odlazili na utakmice. Ako su bili navijači Sarajeva, Asim Ferhatović je bio najbolji, a ako su bili navijači Želje, Asim Ferhatović je bio samo provincijski dribler. Kada je umro, postao je dobar svima.

Asim Ferhatović je zapravo bio tipski proizvedena sarajevska legenda. U tom smislu nije ni bilo važno kakav je bio nogometaš. Legende su ličnosti koje ne pripadaju historiji, ali se mnoge historijske ličnosti vrte oko njih. Moglo bi se reći da gravitiraju njima na jednak način na koji je Dubrovnik gravitirao Sarajevu.

Stvaranje i obožavanje legendi uvijek podrazumijeva prezir prema svakom pragmatizmu. Nigdje se pragmatizam nije toliko prezirao kao u Sarajevu. Ili možda je, ali mi to ne znamo. Sarajlije tako nikada nisu mogli podnijeti Ivicu Šurjaka, lijevo krilo Hajduka, koji je bio strašno brz, ali je uvijek trčao pravolinijski i nije mogao predriblati ni stativu, a kamoli igrača. Šurjaka su u Sarajevu zvali Trkaća Koza. Nikome nije bilo važno što je Šurjak bio strašno koristan nogometaš, pa ga je svaki pragmatični selektor zvao u reprezentaciju. Sarajlije bi zbog toga zamrzili i selektore. Ivica Šurjak odigrao je više od pedeset utakmica za reprezentaciju Jugoslavije. Tu činjenicu bilo je teško podnijeti. To što je Šurjak svojim pragmatičnim trkom po lijevoj strani vrijeđao uspomenu na legende.

Asim Ferhatović je, kažu, bio dobar čovjek i pomagao je sirotinju, ali što se Sarajlija tiče, mogao je biti i zadnji gad. Pragmatično bi bilo kod legendi razlučivati dobro od zla. Osamdesetih godina Sarajevo je dostiglo Jugoslaviju i u kulturi, a ne samo u nogometu. Zapravo, dostizalo ju je uvijek, ali je kompleks manje vrijednosti pred Beogradom i Zagrebom u Sarajlija bio tolik da si morao biti visok kao Raso Radovanović da bi se osjećao višim od nekog Beograđanina kojem trebaju ljestve da se popne na trotoar. I onda su tu razliku u visini odradili Emir Kusturica, Goran Bregović i Mersad Berber. Sva trojica su bila na najboljem putu da postanu legende. Falilo im je samo nekoliko centimetara, ali se na kraju, ipak, pokazalo da se ti centimetri biraju ili ne biraju negdje unutra.

Kada je umro Asim Ferhatović, grupa Zabranjeno pušenje objavila mu je osmrtnicu u Oslobođenju, na kojoj je pisalo: Jedan je Hase To je bio stih iz njihove pjesme koja nije govorila o Asimu Ferhatoviću, nego je govorila o Titu. I tako se opet sve pobrkalo. Legende u historiji i u Sarajevu žive kratko.

Vrijeme je da opet na neku studentsku glavu padnu teške sarajevske magle guste kao vrhnje, pavlaka i mileram, pa da opet zavonja Kreka & Banovići. I neka se opet dogodi ime koje će nakon godina i godina prizvati nježnost grada za gradom. Ta je nježnost jedina historija koja ostaje za legendama.

MostWanted
30-03-2009, 08:40 PM
El Matador
Njegovu igru je krasila borbenost, brzina, eksplozivnost koje su kombinirane sa izvanrednom tehnikom i topovskim udarcem bile velika enigma za suparničke braniče i golmane
Mario Kempes, ubojiti centarfor Gauchosa s kraja sedamdesetih svakako je igrač koji zaslužuje mjesto među nogometnim legendama. Njegovih šest golova u tri utakmice na SP 1978 u Argentini bila su presudna za osvajanje prvog argentinskog Jules Rimet trofeja. Uvršten je i u idealnu argentinsku selekciju svih vremena sakupivši na mjestu centarfora više glasova od Gabriela Omara Batistute, a znate i sami kakvu je konkurenciju imao među napadačima Gauchosa u posljednjih stotinu i kusurgodina.
Borbeni i snažni Kempes
Njegovu igru je krasila borbenost, brzina, eksplozivnost koje su kombinirane sa izvanrednom tehnikom i topovskim udarcem bile velika enigma za suparničke braniče i golmane. Pluća kao u pilota omogućavala sumu da igra u visokom ritmu cijelih devedeset minuta, a svojoj prirodnoj izdržljivosti može zahvaliti i to da je njegova nogometna karijera trajala preko dvadeset godina, lako svojom dugom crnom kosom i (u jednom dijelu karijere) brkovima više izgledao kao rock'n'roll zvijezda, njegove duge i snažne noge odavale su nogometaša.
Rođen je 1954. godine u Bellvilli blizu Cordobe. Njegov otac (također Mario) se bavio nogometom u nižerazrednim argentinskim klubovima, dok je Mario Junior nakon nekog vremena provedenog u kadetima Talleresa, sa sedamnaest godina otišao na probu u Instituto de Cordoba, gdje se pokazao izvrsnim i 1972. godine počinje nastupati za taj klub. Biva pozvan u mladu selekciju Argentine gdje sa četiri pogotka skreće pažnju javnosti na sebe. Godinu dana kasnije nastupa i za seniorsku selekciju Argentine u kvalifikacijskoj utakmici protiv Bolivije.
Preporodio Valenciu
Nakon kratkog otimanja Boce Juniorsa i Rosario Centrala za njega, karijeru nastavlja u ovom potonjem gdje nakon spektakularnih igara biva kršten imenom El Matador. Nakon dvije sezone provedene u Rosariu seli se u Europu, gdje narednih pet godina nastupa za šišmiše iz Valencije. Karijeru na Pirinejskom poluotoku započeo je kao tornado. U prve dvije sezone osvojio je Pichici, trofej za najboljeg strijelca lige, a u gradu je ponovno zavladala velika nogometna groznica. Valencia je sa Kempesom na čelu 1979. godine osvojila španjolski Copa de/ Hej/, a godinu kasnije i Kup pobjednika kupova i europski Superkup. Nakon toga se vraća u Argentinu, u najtrofejniji klub Milijunaša, River Plate. U isto vrijeme za njihove žestoke rivale Bocu Juniors nastupalo je čudo od djeteta Maradona. Ipak Kempes je bio dovoljno pojačanje da bi River Plate osvojio prvenstvo 1981. godine. To je ujedno bio i jedini naslov državnoga prvaka u Kempesovoj dugogodišnjoj karijeri. Nakon toga zbog financijskih problema River Plate (najbogatiji argentinski klub) kao i lošeg ekonomskog stanja u Argentini, Kempes opet odlazi u Valenciu, gdje unatoč solidnim igrama jedva spašava klub od ispadanja u drugu ligu. Nakon ozljede njegova karijera kreće niz brdo, jednu sezonu igra opet boreći se za opstanak u Alicanteu, nakon čega šest godina luta po bezveznim ali bogatim austrijskim klubovima nedostojnim njegova renomea. Kao četrdesetogo-dišnjak igra jednu sezonu za Fernandez Vial u čileanskoj drugoj ligi, a od igračke karijere nakon više od dvadeset godina igranja na tri kontinenta se oprašta u dresu indonežanskog Pelita Hyatta. Kraj karijere nedostojan igrača kakav je bio Mario.
Kempes se okušavao i u trenerskim vodama. Trenirao je mahom nepoznate klubove kao što su albanska Llushnya, venecuelanski Mineros i bolivijski The Strongest s kojim je čak uspio osvojiti Clausuru. Posljednje tri godine proveo je u Italiji kao trener kluba talijanskih Argentinaca, nakon čega je preuzeo D1 ligaša Casaranu.
Najpoznatiji Argentinac 1978. godine
Najveći trag u svjetskom nogometu El Matador je ostavio u plavo-bijelom dresu Argentine. Sa nepunih dvadeset godina putuje sa Gauchosima na SP u Njemačku, odakle se vraćaju pognute glave nakon ispadanja od strane najvećih rivala Brazila i Nizozemske. Kempes u šest nastupa na SP 1974 nije uspio postići niti jedan pogodak. Prava prilika za popravni im se ukazala već na slijedećem Svjetskom prvenstvu, na kojem su bili domaćini. Argentinski selektor Cesar Luis Menotti je momčadi sastavljenoj od igrača koji igraju u argentinskom prvenstvu pridodao samo jednog stranca, Kempesa koji je u to vrijeme harao španjolskim i europskim nogometom. Ipak u prve tri utakmice Mario nije zabio niti jedan zgoditak, ali je svoj korak do zvijezda napravio u slijedeće tri u kojima je postigao šest golova i postao najbolji strijelac Svjetskog prvenstva. El Matadorova dva gola postignuta u finalu doveli su do ekstaze gledatelje okupljene na Riverovom Monnumental stadionu u Buenos Airesu, a Mario Kempes definitivno zauzeo mjesto u argentinskoj i svjetskoj nogometnoj povijesti. Te iste godine oženio je Španjolku Mariju s kojom ima troje djece. Na SP 1982 u Španjolskoj su stigli kao branitelji naslova, pojačani još Mara-donom, ali su nakon grube igre Azzura i poraza od 2:1 i neuspjeha protiv Brazila morali vratiti nazad u Argentinu. Mario Kempes je od 18 utakmica odigranih na Svjetskim prvenstvima uspio postići pogodak samo u tri, što je bilo dovoljno da uđe u legendu.

MostWanted
01-04-2009, 10:47 AM
Fritz Walter: Ikona poslijeratne Njemačke

'Grad Kaiserslautern je osnovao Fritz Walter.' napisao je jednom jedan školarac u eseju o tom gradu. Ta je tvrdnja, naravno, bila netočna, jer taj grad vuče svoje korijene još iz srednjeg vijeka, ali njegova pogreška bila je razumljiva. Naime, Walter je postao mitska figura, ne samo kad se radi o nogometu, nego i kao simbol ponovnog rođenja i uspjeha poslijeratne Njemačke.

Kao sportski ambasador Njemačke pri njezinom ponovnom uključenju u svjetsku zajednicu, Walter je bio kapetan i nesporni vođa njemačke reprezentacije koja je pod vodstvom izbornika Seppa Herbergera 1954. godine po prvi put donijela toj državi naslov prvaka svijeta.

Rođen u sjeni Prvog svjetskog rata u Kaiserslauternu, dobio je ime Friedrich, no od malih nogu dobio je nadimak Fritz, koji mu je ostao zauvijek. Walter je od malih nogu igrao nogomet po uskim ulicama svog rodnog grada, a sa osam godina se priključio 1.FC Kaiserslauternu. U klubu su prepoznali njegov rijedak talent, te je za prvu momčad debitirao već sa 17 godina.

Uskoro je svojim igrama provukao pozornost njemačkog izbornika Herbergera, a za reprezentaciju je zaigrao 14. srpnja 1940. godine, kada mu je bilo samo 19 godina. Već u svom prvom nastupu pokazao je svoju vrijednost, zabivši hat-trick u pobjedi protiv Rumunjske rezultatom 9:3.

Međutim, baš kao što je to bio slučaj sa mnogim mladim nogometašima tog doba, Walterov obećavajući start karijere, kako u klubu, tako i u reprezentaciji, naprasno je zaustavljen izbijanjem Drugog svjetskog rata. Između 1943. i 1950. godine, tijekom razdoblja kroz koje je trebao proživjeti svoje najbolje nogometne godine, Walter nije imao prilike igrati za reprezentaciju. Regrutiran u vojsku 1942., bio je poslan na Istočni front, gdje je završio u ruskom zatočeništvu, ali za razliku od mnogih drugih suboraca imao je sreću vratiti se kući i nogometu već 1945. godine.

Iz pepela koji je iza sebe ostavio veliki rat, Herberger je počeo graditi novu njemačku reprezentaciju, koja je ponovno dobila pravo igrati u međunarodnim natjecanjima 1950. godine. Nakon sedmogodišnjeg izbivanja sa međunarodne scene, Walter je 15. travnja 1951. godine kao kapetan predvodio svoju reprezentaciju u utakmici protiv Švicarske u Zurichu. Iste godine je osvojio njemačko prvenstvo sa Kaiserslauternom, a isti je uspjeh ta momčad ponovila i dvije godine kasnije. Momčad je postala poznata kao 'Walterovih 11' u čast njihovog najboljeg igrača.

Herberger je oko kapetana Kaiserslauterna stvorio respektabilnu momčad, u kojoj su igrala još četiri njegova suigrača iz kluba, uključujući i njegovog brata Ottmara. Walter nije bio samo kapetan i ključni igrač, nego je bio jedini koji je mogao ravnopravno razgovarati sa strogim Herbergerom, kojega su igrači uvijek oslovljavali sa 'Šef'.

U to vrijeme međunarodnom reprezentativnom scenom su vladali naizgled nepobjedivi Mađari, koji su u Švicarsku 1954. godine na završni turnir svjetskog prvenstva stigli kao glavni favoriti nakon četiri godine bez poraza. Oklada na 'Magične Mađare' i njihovog mitskog kapetana Ferenca Puskasa se činila kao sigurna za pobjednika prvog svjetskog prvenstva koje se igralo na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.

Njemačka je natjecanje otvorila pobjedom protiv Turske, no Herberger je na teren u drugoj utakmici protiv Mađarske poslao drugu momčad, koja je protiv Puskasa i njegovih suigrača doživjela očekivano težak poraz rezultatom 8:3, što je izazvalo niz protesta u Njemačkoj i poziva na Herbergerovu ostavku. Ipak, sada mnogi vjeruju kako je njegov potez, s obzirom na sustav natjecanja bio ne samo prihvatljiv, nego možda čak i neophodan.

Čudan sustav natjecanja značio je da će Njemačka i Turska u posljednjoj utakmici grupne faze ponovno igrati međusobno u doigravanju za nastavak natjecanja. Walter je zablistao u pobjedi rezultatom 7:2, kao i u sljedećem krugu kada je Zapadna Njemačka slavila protiv jake reprezentacije Jugoslavije pobjedu rezultatom 2:0. Kapetan je zabio i dva jedanaesterca u polufinalnoj pobjedi 6:1 protiv Austrije i značajno doprinio osiguranju nove utakmice protiv Mađarske, ovog puta u finalu.

Iako je jutro svanulo sunčano, kako se finalna utakmica približavala nad Bernom su se nadvili mračni oblaci i počeo je veliki pljusak, stvorivši uvjete u kojima je borbeni Fritz Walter mogao zablistati do kraja. "Ovo je tvoje vrijeme, Fritz." rekao mu je Herberger pri dolasku na stadion, na što je igrač samouvjereno odgovorio: "Nemam ništa protiv ovakvog vremena, Šefe."

Unatoč 'Walterovom vremenu', Mađarska je povela rezultatom 2:0, golovima Puskasa nakon samo šest minuta igre i Zoltana Czibora već dvije minute kasnije. Ali Njemačka, koja je protiv Mađarske glatko poražena u grupnoj fazi, zadržala je koncentraciju i vratila se u igru golom Maxa Morlocka u desetoj minuti, da bi Rahn osam minuta kasnije vratio sve na početak nakon kornera koji je izveo upravo Walter. Mađarska je nastavila kontrolirati loptu i napadati, ali 'čudo' se dogodilo samo šest minuta prije kraja utakmice, kada je Helmut 'The Boss' Rahn svojim golom doveo Njemačku u vodstvo od 3:2 i omogućio Walteru da postane prvi kapetan njemačke reprezentacije koji je podigao trofej Julesa Rimeta.

Bio je to uspjeh koji je odjeknuo puno šire od sportskih granica, uspjeh koji je označio početak nove ere u Njemačkoj, koja je povratila nacionalni ponos nakon horora i strahota rata i udahnula novi dah života u napaćenu zemlju. Walter je bio personifikacija ovog trijumfa, a nakon svjetskog prvenstva je postao prvi nogometaš koji je odlikovan Velikim Križem za najveće dostignuće, najvećim ordenom koji je postojao na dugoj listi odličja Savezne Republike Njemačke. 1955. godine je imenovan Počasnim kapetanom njemačke reprezentacije, a 1955. godine svojim odlikovanjem počastila ga je i FIFA.

Walter je bio darovit tehničar, umjetnik s loptom i veliki majstor nogometa. Glasi za jednog od najboljih nogometaša svih vremena, playmaker uvijek gladan golova, čiji je talent bio nadograđen velikim zalaganjem i trkom, te željom za uspjehom. Za Kaiserslautern je odigrao 379 utakmica, u kojima je postigao nevjerojatnih 307 golova igrajući kao vezni igrač.

Često je bio strijelac i u reprezentaciji, za koju je postigao 33 gola u 61 odigranoj utakmici. Reprezentativnu karijeru je zaključio 1958. godine sa 37 godina starosti, u polufinalnoj utakmici Svjetskog prvenstva protiv domaćina Švedske, koju je morao napustiti zbog ozljede.

Walter je u svojoj domovini ostao figura koju se obožava, najvećim dijelom zahvaljujući svojoj skromnoj osobnosti. Bio je neograničeno odan klubu iz svog rodnog grada i nikada nije dopustio da ga iz njega odvedu bogate ponude koje su stizale iz francuskog Nancya ili španjolskog Atletico Madrida, između ostalih. Cijelu je karijeru proveo u Kaiserslauternu, u čijim je redovima proveo razdoblje od 1928. do 1959. godine.

1985. godine, još za njegovog života, Betzenberg stadion u Kaiserslauternu je dobio ime po njemu. Potpuno obnovljeni Fritz Walter stadion 2006. godine je bio jedan od domaćina utakmicama Svjetskog prvenstva, a sam Walter je bio simbolično na čelu kandidature grada Kaiserlsauterna.

Nažalost, istinska ikona njemačkog i svjetskog nogometa nije imao prilike gledati utakmice svjetskog prvenstva na stadionu nazvanom po njemu, jer je u ljeto 2002. godine umro u 81. godini života.

Barca u srcu
06-07-2009, 02:03 PM
Pele

--------------------------------------------------------------------------------

Edison Arantes do Nascimento poznatiji po svome nadimku Pelé (Três Corações, Brazil, 23. listopada 1940.), brazilski nogometaš.
Uz Diega Maradonu smatra se najboljim nogometašem u povijesti nogometa, kojim ga je 1999. godine proglasila FIFA. Usto, Međunarodni olimpijski odbor, nakon glasovanja provedenog po nacionalnim olimpijskim odborima, u prosincu 1999. proglasio ga je jednim od pet najboljih sportaša 20. stoljeća (uz njega tu su još bili Carl Lewis, Muhammad Ali, Michael Jordan i Mark Spitz), dodijelivši mu nagradu službenog glasila MOO-a, "Olimpic Review", i diplomu.

Djetinjstvo
Rođen je u mjestu Três Corações i odrastao u siromaštvu, kao i većina brazilskih nogometaša. Svoj je nadimak Pelé najvjerojatnije dobio po portugalskoj riječi pelado, što znači bosonog ili pak po dijalektalnom izrazu za dvorište. Otac Joao Ramos do Nascimento, je također bio nogometaš poznat pod imenom Dondinho, ali je zbog ozljede morao prekinuti sportsku karijeru. Vrlo je brzo primijetio da ima nadarenog sina i učio ga igrati što više lijevom nogom, kako bi i s njom bio jednako spretan kao i desnom.
S 11 godina uočio ga je umirovljeni brazilski nogometaš Waldemar de Brito, nazvao je upravu kluba Santos (Santos Futebol Clube) iz São Pauloa, koji su Peléa onda angažirali za plaću od 6 cruseira. Sa 16 godina Santosov trener ga ubacuje u prvu momčad i već na prvoj utakmici zabija gol.
O nadarenom mladiću glasine su se proširile i brazilski izbornik Silvio Pirila ga je pozvao na utakmicu protiv Argentine u Rio de Janeiru. Pelé je odmah osvojio navijače pogotkom i atraktivnim potezima.
Te godine Pelé je za Santos dao 58 pogodaka i dobio poziv za Svjetsko prvenstvo 1958. u Švedskoj. Tada je imao 17 godina i tako postao najmlađi svjetski prvak u nogometu. Svojom koordinacijom pokreta i brzinom je odskakao od prosjeka; pretrčao bi 100 metara za 11 sekundi, skakao je 650 cm u dalj i 180 cm u vis. U karijeri je postigao preko 1.200 pogodaka, iako su u tu brojku uračunate i prijateljske utakmice, kao i golovi postignuti na služenju vojnoga roka. U ligaškim natjecanjima postigao je ukupno 589 golova u 605 odigranih utakmica.
Za klub FC Santos je u 729 utakmica dao 784 gola,dok je za New York Cosmose u 79 utakmica postigao 57 golova.
Za reprezentaciju Brazila je u 92 utakmice postigao 77 golova.

Eto toliko o, po mnogima, najboljem nogometašu ikada.

Barca u srcu
06-07-2009, 02:07 PM
Manuel Francisco dos Santos (October 28, 1933 – January 20, 1983), known by the nickname "Garrincha" ("little bird"),[3] was a Brazilian football right winger and forward who helped the Brazil national team win the World Cups of 1958 and 1962. He played the majority of his professional career for Brazilian club Botafogo.
The word garrincha itself means wren.[4] Garrincha was also known as Mané (short for Manuel) by his friends, a name which in Brazil also means "fool" or "half wit".[5] It was possibly used in that sense at some point – or even as a double entendre due to Garrincha's child-like personality. The combined "Mané Garrincha" is common among fans in Brazil. Due to his immense popularity in Brazil, he was also called Alegria do Povo (Joy of the People) and Anjo de Pernas Tortas (Angel with Bent Legs).[6]
FIFA considers him the best Brazilian player ever after Pelé;[7] many eminent football historians in Brazil have also referred to him being at least the equal of Pelé. He is also widely regarded as the best dribbler in football history.[2]

Botafogo Fans and Garrincha flag at Engenhão stadium (2007).
Garrincha was born in Pau Grande, a district of Magé, in the state of Rio de Janeiro, in 1933. His father was an alcoholic, drinking Cachaça heavily, a problem which Garrincha would inherit.[6] He had several birth defects: his spine was deformed, his right leg bent inwards and his left leg six centimeters shorter and curved outwards, none of which impeded his ability to play football at the top level. His nickname is thought to be a direct reference to his physical handicap, as the word garrincha is also commonly used in Brazil to describe a person with a handicap.[citation needed]
Garrincha was known amongst footballing scouts but many simply would not believe that there was a unknown footballer "who lived in the woods had bent legs who was totally unmarkable and who could dribble like the devil"[citation needed]. Because of this, Garrincha did not arrive in professional football until his late teens, incredibly he simply had no interest in a professional career despite his immense talent.[8]
Club career

He was already married and a parent when he signed for Botafogo in 1953. Team officials were ecstatic to learn that he was over 18 and able to be treated as a professional. In his first training session, he demonstrated his extraordinary skills by dribbling the ball through the legs of Nilton Santos, a Brazilian international defender and defensive midfielder with 16 international caps, who then requested himself for Garrincha to be hired.[9] He played in a 5-0 win for Botafogo's reserves and then scored a hat trick on his first-team début against Bonsucesso on 19 July 1953.
Garrincha continued to play brilliantly, but Brazil had other talented players in his position, notably Julinho and together with a new European style of play centered on team work, he was not named in the squad for the 1954 World Cup. He helped Botafogo win the Campeonato Carioca in 1957 by scoring 20 goals in 26 games finishing second in the league scoring charts and this convinced the national team selectors to name him to the 1958 World Cup squad. After the 1962 World Cup, Garrincha returned to Rio and carried Botafogo to victory in the 1962 Campeonato Carioca final against Flamengo.[9] Garrincha played for Botafogo for 12 years, the bulk of his professional career. He won the Campeonato Carioca three times with them, scored 232 goals in 581 matches, and became a symbol of the history of the club.
In 1966, with his career declining, he was sold to Corinthians. Two years later, he signed for Colombian team Atlético Junior. The same year he went back to Brazil and joined Flamengo, where he would stay until 1969. In 1971, there were rumours that Garrincha, 38, would join French club Red Star FC 93, but he never signed and returned to Brazil.[10]
Garrincha's professional career as a footballer lasted until 1972, when he played for Olaria, but he played occasional exhibition matches until 1982.[11]
Garrincha was subject to numerous transfer attempts by rich European clubs like Juventus of Turin,Italy tried to sign him in 1954,Real Madrid of Spain tried to sign him in 1959 after some stunning performances by him on a tour of Europe and Internazionale and AC Milan and Juventus of Italy considered jointly signing him in 1963(he would have to spend a season with each),a deal that would have been unique in football.
[edit] National team
Garrincha played 50 international matches for Brazil between 1955 and 1966, and was a starter for the national team in the 1958, 1962 and 1966 World Cups. Brazil only lost one match with him on the pitch, against Hungary at the 1966 World Cup. Pelé did not play the game against Hungary, and thus Brazil never lost when Garrincha and he were on the same lineup.


Drawing of Garrincha wearing Brazil's uniform, by Fabio Messina
His first cap was against Chile in Rio de Janeiro in 1955. He played two matches at the Copa America of 1957 and four in the 1959 edition.
1958 World Cup
One month before the tournament started Garrincha scored one of his most famous goals vs Fiorentina in Italy when he beat 4 defenders and the goalkeeper, but when faced with an open goal rather than score he waited for another defender to get back and dribbled past him before scoring. Despite his stunning performance his coaches were upset at what they considered an irresponsible move and this likely led to Garrincha not being picked for Brazil's first two matches of the 1958 tournament. However he did start their third match against the USSR; this match marked the debut of both Garrincha and Pelé. The Soviets were one of the favourites for the tournament, and the Brazilians had been nervous about playing them.[5] Their manager, Vicente Feola, decided to attack directly from the kick off. Garrincha received the ball on the right wing, beat three opposing players and took a shot which hit the post. With the match still less than a minute old, he set up a chance for Pelé, who hit the crossbar,[5] and continually caused problems for the Soviet defence. Brazil won the match 2-0.
Following the Brazilians' narrow 1-0 quarter-final win against Wales on 19 June 1958, Mel Hopkins (the full back who faced him that game) described Garrincha as "a phenomenon, capable of sheer magic. It was difficult to know which way he was going to go because of his legs and because he was as comfortable on his left foot as his right, so he could cut inside or go down the line and he had a ferocious shot too."[6]
In the final against Sweden, Brazil fell behind 0-1 early, but rapidly equalized after Garrincha surpassed his marker on the right wing and sent a cross for Vavá to score. Before the end of the first half, Garrincha made a similar play, again setting up Vavá to make the score 2-1. Brazil ended winning the match and its first World Cup trophy, with Garrincha being one of the best players of the tournament; he was voted to the "Best XI" for the competition.
Garrincha never bothered about the 'details' of the game. As his team-mates were celebrating the World Cup win, he was initially bemused, having been under the impression that the competition was more league-like and that Brazil would play all the other teams twice.[12]
1958-1962
Garrincha put on weight after the World Cup, partly because of his drinking,[1] so he was dropped from the national team for a friendly match in Rio against England on 13 May 1959. Later that month, he went on tour with Botafogo in Sweden and got a local girl pregnant.[2] When he returned to Brazil, he drove home to Pau Grande and ran over his father, Amaro. He drove off without stopping, with an angry mob chasing him, and when they caught up with him they found him "drunk, almost catatonic, and with no grasp of what he had done."[3] In August, his wife, Nair, gave birth to their fifth child, and his mistress Iraci announced her first pregnancy. His father died of liver cancer on October 10 having been dependent on alcohol for years.[4]
[edit] 1962 World Cup
Garrincha was the most outstanding player of the 1962 FIFA World Cup. When Pelé suffered an injury after the second match and was sidelined for the rest of the tournament, Garrincha played a leading role in Brazil's triumph, excelling particularly against England and Chile, scoring 4 goals in those two matches.
After one win and one draw, Brazil faced Spain, without Pelé. The South Americans were losing 0-1 in the second half. Amarildo, Pelé's substitute for the remainder of the tournament, scored the equalizer. Five minutes before the end, Garrincha took the ball on the right flank, dribbled past a defender and paused. Then he dribbled the same man and another defender,[13] and sent a cross to Amarildo, who scored again to win the match.
In the quarter-finals against England, Garrincha opened the score with a header off a corner kick. England equalized before half time. In the second half, Vava scored the 2-1 off a rebound on a shot by Garrincha; minutes later, Garrincha received a ball outside the penalty area, paused, and sent a curved shot – known as the "banana" shot – into the bottom of the net. Brazil won 3-1 and advanced to the semi-finals.The British football press said he "was stanley matthews,tom finney and a snake charmer all rolled into one"
During the quarter final, a stray dog ran on to the pitch and evaded all of the players' efforts to catch it until England striker Jimmy Greaves got down on all fours to beckon the animal. Though successful in catching the dog, it managed to urinate all over Greaves' England shirt. Greaves claimed that Garrincha thought the incident was so amusing that he took the dog home as a pet.[14] Ruy Castro's book expands upon this, by clarifying that the dog was captured by an official, and raffled off to the Brazilian squad, a raffle which Garricha won. The dog was named "Bi".
He scored two more goals in the semi-final against the hosts, Chile, as Brazil went on to win 4-2. His first goal was a 20-yard left-foot shot; the second one, a header.[15] A subsequent headline in the Chilean newspaper El Mercurio read: "What planet is Garrincha from?"[7] Garrincha was sent off that match after 83 minutes for retaliating after being continually fouled. However, he was not suspended for the following match.
Brazil faced Czechoslovakia in the final.Garrincha played despite suffering from a severe fever,[16] but that did not prevent Brazil from winning 3-1 and him from getting voted player of the tournament.[7] It was the second consecutive World Cup won by Garrincha and Brazil.

1966 World Cup
Though well short of match fitness and still struggling with a knee injury, which would plague him for the rest of his career, Garrincha still played in the first match of the tournament, a 2-0 win against Bulgaria, Garrincha scored one of the goals of the championships with a free kick taken with the outside of his foot. Then Brazil lost 1-3 to Hungary at Goodison Park, in Garrincha's last ever international match, which was the only time Garrincha lost a match with the Brazil national team; he did not play in the last match of the first round against Portugal. Brazil was eliminated in the first round.
[edit] 1973 farewell match
On December 19, 1973, a farewell match for Garrincha between a FIFA World team and Brazil was celebrated at the Maracanã Stadium in Rio de Janeiro, in front of 131,000 spectators. The FIFA team was composed mainly of Argentine and Uruguayan players, while Brazil fielded Pelé, Carlos Alberto, and several other members of the 1970 World Cup winning squad.[17] Garrincha started the match, and while in the first half, at a point when Brazil had the ball in attack, the referee stopped the match so Garrincha could leave the pitch and receive the crowd's respects. Garrincha then did a lap around the pitch before disappearing through the stadium's tunnel.[18]
[edit] Final years and death
The success Garrincha enjoyed on the football pitch had great contrast with his personal life. He drank heavily throughout his adult life, and was involved in several serious road accidents, notably a crash into a lorry in April 1969 which killed his mother-in-law.[19] He was married twice, first to Nair Marques in 1952 (they separated in 1965), a factory worker from Pau Grande with whom he had eight daughters, and second to Elza Soares, a samba singer whom he married in an unofficial ceremony in March 1966; as Soares had also married before, the Brazilian press were sour on the marriage.[6] The couple separated in 1977, when Soares left him after he struck her during an argument. Garrincha had other significant affairs, including one with showgirl Angelita Martinez,[20] and he is known to have fathered at least 14 children.[3]
After a series of financial and marital problems, Garrincha died of cirrhosis of the liver[7] on January 19, 1983, in an alcoholic coma in Rio de Janeiro.[6] He had been hospitalized eight times in the previous year, and by the time of his death he was a physical and mental wreck. His last years were unhappy and obscure - he seemed to have become a forgotten hero - but his funeral procession, from the Maracanã to Pau Grande, drew thousands of fans, friends and former players to pay their respects. His epitaph reads "Here rests in peace the one who was the Joy of the People – Mané Garrincha."[3] People had painted on the wall: Obrigado, Garrincha, por você ter vivido (Thank you, Garrincha, for you have lived).[21]
A multi-use stadium in Brasilia, Estádio Mané Garrincha, is named after him. His career was presented in the 1962 film Garrincha, Alegria do Povo,[22] and in 2003, another movie, called Garrincha - Estrela Solitária ("Lonely Star"), based in Ruy Castro's book, depicted his life on and off the field.[23]
[edit] Playing characteristics
Known for his remarkable ball control, imagination, dribbling skills and ability to create something from nothing, Garrincha also possessed a ferocious shot with either foot and was a gifted dead ball specialist known for free kicks and corners taken with the outside of his foot, however it is his immense dribbling skills he was most famous for, a skill he retained through out his career. Examples of his shooting ability are his goals in World Cups against England in 1962 and Bulgaria in 1966. He was also able to turn on himself at top speed, which he used to great effect. The numerous attacks and goal opportunities he generated, primarily from individual plays on the right wing, would often end on an accurate pass to a teammate in position to score. This occurred in the first two of Brazil's goals in the 1958 World Cup final in and the second goal against Spain in the 1962 tournament. He was also a excellent header of the ball despite his relatively short stature.
He is one of a few players to have scored direct from a corner, a feat he managed to do 3 times in his career.
Honours
• World Cup champion: 1958, 1962
• Campeonato Carioca: by Botafogo 1957, 1961, 1962
• O'Higgins Cup winner: by Botafogo 1955, 1959, 1961
• Oswaldo Cruz Cup: by Botafogo 1958, 1961, 1962
• Roca Cup: by Botafogo 1960
• Torneio Rio-São Paulo by Botafogo 1962, 1964, 1966
Individual
• World Cup top scorer: 1962 (tied)
• World Cup Player of the Tournament: 1962
• World Soccer Player of the Year: 1962
• Brazilian Football Museum Hall of Fame

Scrat
06-07-2009, 02:11 PM
Puno ime: Frank James Lampard, Jr.
Datum rođenja: 20. lipanj 1978.
Mjesto rođenja: Romford, Essex, Engleska
Visina: 183 cm
Klub: Chelsea
Prethodni klubovi: West Ham United, Swansea City

http://franklampard.info/wp-content/uploads/2008/11/frank_lampard_west_ham_1.jpg

Frank Lampard rođen je 20. lipnja 1978. godine u Romfordu, u obitelji Franka Lamparda seniora, bivšeg nogometaša West Hama i engleskog reprezentativca. Njegova je obitelj rodbinskim vezama povezana i sa drugom nogometnom obitelji - Redknapp. Harry Redknapp također je igrao za West Ham, dok je njegov sin Jamie 17 puta igrao za englesku reprezentaciju, te za nekoliko engleskih klubova, između ostalih Tottenham i Liverpool.

http://www.fansfc.com/UploadedImages/Players/Frank_Lampard_633568119450468750.jpg

Lampard je jedini član aktualne engleske reprezentacije koji je pohađao elitnu privatnu školu u Essexu, u kojoj se jedna godina školarine plaća 15 000 eura. Svoju je nogometnu karijeru započeo u srpnju 1994. godine u omladinskoj školi West Hama, kluba u kojem je njegov otac bio pomoćnik menadžera, a samo godinu dana kasnije potpisao je svoj prvi profesionalni ugovor.

U listopadu 1995. godine posuđen je drugoligaškom klubu Swansea Cityu, u čijem je dresu debitirao 7. listopada u utakmici protiv Bradforfa. Za Swansea je odigrao devet ligaških i dvije kup utakmice, postigavši jedan pogodak, a u West Ham se vratio u siječnju 1996. godine. Iako se u Swanseau nije zadržao dugo, Lampard je i danas veliki navijač tog kluba i redovno prati rezultate tog kluba.

http://s.bebo.com/app-image/7926108295/5411656627/PROFILE/i.quizzaz.com/img/q/u/08/03/23/Frank_Lampard.jpg

Debbi u dresu West Hama stigao je 31. siječnja 1996. godine u utakmici protiv Coventrya, ali do kraja te sezone nije uspio izboriti mjesto u početnoj postavi. U isto vrijeme, redovno je igrao za omladinsku momčad West Hama, sa kojom je kao kapetan 1996. godine osvojio juniorski FA Kup. 15. ožujka 1997. godine u utakmici protiv Aston Ville slomio je nogu, čime je njegova druga sezone u dresu West Hama prerano okončana. Prvi gol u dresu West Hama postigao je u sezoni 1997./98., u utakmici protiv Barnsleya.

Sezona 1998./99. bila je prava prekretnica za njega. Postao je redovni član početne postave, ne propustivši nijednu utakmicu u cijeloj sezoni, koju je njegova momčad završila na petoj poziciji Premier lige.

U šest godina provedenih u West Hamu Lampard je ubilježio 187 nastupa i postigao 39 golova u svim natjecanjima, ali njegova standardnost u početnoj postavi nije bila po volji svima u klubu. Neki su često njega i njegovog oca, koji je bio trener prve momčadi, optuživali zbog nepotizma. Frank je ipak sa igračima poput Joea Colea, Ria Ferdinanda i Michaela Carricka činio jezgru vrlo uspješne momčadi West Hama, ali nakon što je Ferdinand, inače njegov jako dobar prijatelj, prodan Leedsu, a klub napustili i njegov otac i ujak Harry Redknapp, i Frank Lampard je odlučio promijeniti sredinu. Unatoč velikoj upornosti Aston Ville, odlučio se za prelazak u Chelsea, prije svega kako bi ostao u Londonu.

Za Chelsea je potpisao 15. svibnja 2001. godine, nakon što je West Hamu isplaćena odšteta u visini od 16,5 milijuna eura, a bio je jedno od prvih pojačanja nakon dolaska u Chelsea novog menadžera Claudia Ranieria. Njegov napredak na Stamford Bridgeu bio je pomalo spor, ali zato spektakularan. Unatoč tome što je bio standardan član početne postave i u prve dvije sezone, njegovi su nastupi često promatrani pos posebnim povećalom zbog toga što je izuzetno skupo plaćen, te se od njega očekivalo da odmah postane veliko pojačanje. Međutim, u njegovoj trećoj sezoni, koja je koincidirala sa dolaskom Romana Abramovicha u taj klub, pokazao je svo svoje umijeće, etabliravši se kao jedan od najboljih veznih igrača, ne samo u Engleskoj, nego i u svijetu.

http://franklampard.info/wp-content/uploads/2009/01/frank_lampard_1.jpg

Sezona 2004./05. bila je jedna od najuspješnijih u povijesti Chelsea, a Lampard je bio u središtu pozornosti. Odigrao je svih 38 prvenstvenih utakmica, postigavši 13 golova i pomogavši Chelseau da osvoji svoj prvi naslov prvaka u posljednjih 50 godina. Četiri je puta bio strijelac i u Ligi prvaka, u kojoj je Chelsea stigao do polufinala drugu godinu zaredom, a njegova dva gola u šest utakmica pomogla su i da se klub domogne trofeja Liga kupa. Proglašen je najboljim nogometašem engleske lige i od strane novinara i od strane igrača u 2005. godini.

U rujnu 2005. godine izabran je od strane nogometaša iz 40 država u idealnu momčad, a kasnije iste godine dva je puta bio prvi pratitelj Ronaldinhu u izborima za najboljeg igrača Europe i najboljeg igrača svijeta. U studenom iste godine oborio je premierligaški rekord po broju odigranih uzastopnih utakmica, odigravši za svoj klub od 13. listopada 2001. do 26. studenog 2005. godine 160 utakmica bez ijedne propuštene. Taj niz prekinut je 28. prosinca 2005. godine, kada je nakon 164 uzastopne utakmice, morao zbog bolesti propustiti susret protiv Manchester Citya. Također, njegovih 16 golova u sezoni 2005./2006. premierligaški je rekord za jednog veznog nogometaša.

Na samom početku njegove karijere, Francka je primjetio izbonik engleske mlade reprezentacije Peter Taylor, koji mu j eomogućio debi u dresu te reprezentacije 13. studenog 1997. godine u utakmici protiv Grčke. Na Europskom prvenstvu 2000. godine bio je kapetan engleske U-21 reprezentacije, a posljednji nastup u dresu mlade reprezentacije imao je u lipnju 2000. godine protiv Slovačke. U tom razdoblju postigao je devet golova, od čega su do sada bolji bili samo Alan Shearer i Francis Jeffers sa po 13 golova.

Prvi nastup u dresu A reprezentacije imao je u listopadu 1999. godine, u prijateljskoj utakmici protiv Belgije. Međutim, njegovo se ime nije našlo na popisu 23 putnika na Europsko prvenstvo 2000. godine u Belgiij i Nizozemskoj, kao niti za Svjetsko prvenstvo u Koreji i Japanu dvije godine kasnije. Prvi gol u dresu A reprezentacije postigao je u kolovozu 2003. godine, u prijateljskoj utakmici protiv Hrvatske. Zahvaljujući tome, ali i odličnim nastupima u klubu, izborio je mjesto u momčadi za utakmicu protiv Islanda prije početka Europskog prvenstva 2004. godine u Portugalu, u kojoj je također bio strijelac, što mu je osiguralo mjesto u momčadi za to prvenstvo.

http://www.abc.net.au/reslib/200803/r232215_928694.jpg

Engleska je reprezentacija u Portugalu stigla do četvrtfinala, a Lampard je ubilježio nekoliko odličnih nastupa. Postigao je tri gola u četiri utakmice i od strane UEFA-ine komisije kasnije je uvršten u idealnu momčad tog turnira. Sa oproštajem Paula Scholesa od reprezentacije, Lampard je postao standardni član Erikssonove momčadi, a u kvalifikacijama za predstojeće Svjetsko prvenstvo postigao je pet golova.

Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj Lampard nije uspio ponoviti igre kakve je pokazivao u klubu, što ga je dovelo u centar pozornosti engleskih medija i na metu kritičarima. Na cijelom turniru imao je 24 udarca prema golu, od čega ih je samo deset išlo u okvir, a nije uspio postići nijedan gol. Unatoč tome, odigrao je od početka do kraja svih pet utakmica, a bio je i jedan od trojice nogometaša koji nije uspio realizirati jedanaesterac protiv Portugala u četvrtfinalu, nakon čega se Engleska poražena vratila kući.

Na kraju, mojim riječima: igrač koji odbrani svoj gol, prebaci igru preko centra gdje je njegova matična pozicija, kreativan u formiranju akcije, vrstan strijelac, fantastičan egzekutor jedanaesteraca, čvrst u driblinzima i prodorima, perfektan šut. Nije ufuran :widesmile: :chelsea:

I-yAUTtRWBg

HARUN_FCB
06-07-2009, 02:33 PM
Da vam samo predstavim igraca koji je na neki nacin obiljezio moderni nogomet. Ovakav se jednom radja , ali nazalost karijeru Bog zna najbolje zavrsava. A mogao je biti najbolji bez sumnje... Nacin na koji je Ronaldinho prolazio igrace i kakve je lopte dijelio je zaista impresivan. Messi, Ronaldo , Kaka jesu igracine , ali Ronaldinho je meni Ronaldinho brate...

Biografija : Ronaldo de Asis Moreira Datum rodjenja: 21.03.1980.
Mesto rodjenja: Porto Alegre, Brazil
Klub: AC Milan

Svoju fudbalsku karijeru Ronaldinho započeo je u klubu Gremio de Porto Alegre, odakle je kao zapaženi i talentovani igrač zaigrao za reprezentaciju Brazila. Ronaldinho je tu pokazao sve svoje igračke kvalitete, i sa reprezentacijom osvojio Copa Américu 1999. godine. Nakon toga, 2001. godine odlučio je zaigrati i na Evropskom kontinentu, gde je postao igrač francuskog PSG-a. Sredinom 2003. godine, Ronaldinho je potpisao ugovor za špansku Barcelonu, i tu je postao jedan od omiljenih igrača.Trenutno igra za AC Milan, a trogodišnji ugovor je potpisao 2008. godine.Nadimak Ronaldinho, dobio je kao dečak jer je uvek bio najmlađi najniži igrač na utakmicama, što ga je činilo posebnim među ostalim igračima. Ronaldinho je legenda modernog fudbala.

http://i.a.cnn.net/si/2006/writers/greg_lalas/10/16/chelsea.barca/p1_ronaldinho2_1016.jpg

uOK0nUpAdMI


I naravno da odgovorim kolegi Scrat-u na onaj video :p :

ijR1WX2bLIo

(obratite paznju na rad Carvalhovih nogu ) :D ...

Opet kazem velika steta sto je sam sebe unistio, ali opet svaka mu cast za sve...